Dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. U istinitost ove poslovice uvjerili su se Međimurci prije 99 godina, kada je na neravnu livadu kod Čakovca sletio austrijski vojni avion s izbezumljenim pilotom za komandama.

Zalutao u oblacima

Naime,u srijedu, 29. travnja 1919. godine, nesretni letač je zalutao i ostao bez goriva na nebu iznad netom oslobođenog Međimurja, koje se oporavljalo od ekstremno hladne zime (prvih dana veljače izmjereno je -35,5°C) i spremalo za veliku feštu prigodom osnutka prvoga sokolskog društva. Lokalni tjednik „Međimurske novine“ o tom je događaju 4. svibnja objavio članak pod naslovom: “Eroplan u Čakovcu“.

„Ovih je dana zalutao u oblacima eroplan sa koruške fronte i spustio se u blizini Čakovca. Upravljač eroplana je pridržan ovdje a zatim odpravljen u Zagreb. Stroj je podpuno nov, nu za vrijeme spuštanja nešto se poremetilo, te ako se ubrzo popravi, dići će se za vrijeme sokolskog sleta u eroplanu jedan naš pilot i kružiti nad Čakovcem, zatim odletiti put bijelog Zagreba.“ Ovim je riječima nama nepoznati autor opisao zarobljavanje stranog zrakoplova koji će Narodno vijeće Kraljevstva SHS ubrzo iskoristiti i za ondašnje “air policing“ misije. Podsjećamo, nebom iznad Podravine, Međimurja i današnje Varaždinske županije tada su suvereno vladali Mađari.

Svojim borbenim avionima zrakoplovci Béle Kuna, osnivača Komunističke partije Mađarske i Mađarske Sovjetske Republike, neometano su ulijetali u hrvatski zračni prostor i bacali bezbroj letaka s ciljem širenja boljševičke revolucije. No, za našu priču je važnije da uz pomoć dokumenta pronađenog u Vojnom arhivu Republike Srbije pokušamo rekonstruirati kakav je splet okolnosti omogućio da u Čakovec stigne iznimno vrijedan „dar s neba“. Riječ je o izvještaju bivše Komande Savske divizijske oblasti (IV. armijske oblasti) u kojem, između ostaloga, piše da je zarobljeni pilot bio austrijski dočasnik Eduard Kinderman.

On je kao pripadnik suparničkog zrakoplovstva (Luftstreitkräfte Deutsch-Österreichs) trebao sudjelovati u sukobu oko koruške granice s avionom UFAG C.I (Ph) serije 123.13. No, svojim je isljednicima izjavio da je poletio s bečkog uzletišta Aspern kako bi u Klagenfurt (Fliegerhorst Nr. 2a, Annabichl) isporučio avion naručen za tobožnju školu letenja. Kada je shvatio da je zalutao, bilo je kasno. Motor aviona radio je doslovno na benzinskim parama i morao je tražiti mjesto za prinudno spuštanje.

– Odlučio sam sletjeti na vašem teritoriju jer mi je bilo milije da avion padne u ruke vama nego Mađarima – ustvrdio je Kinderman, kojeg su vojnici i žandari odmah pretresli od glave do pete.

U njegovim džepovima pronašli su potvrdu da je zatražio austrijsko državljanstvo, pa nalog za let od Asperna do Celovca, zemljopisnu kartu na kojoj Celovec uopće nije bio ucrtan, neposlana privatna pisma… i aktualno izdanje stručnog časopisa „Das Flug-Wesen“. Potonji je posebno privukao pažnju isljednika zbog članka u kojem je pisalo da u Austriji i Njemačkoj kronično nedostaje benzina!

Let za pamćenje

No, bilo ga je dosta u Čakovcu, pa su spremnik Kindermanovog aviona naši aviomehaničari pristigli iz zagrebačke „Ljetalačke satnije br. 1“ natočili do vrha. Prema pisanju varaždinskog tjednika „Volja naroda“ od 8. svibnja 1919. godine, taj dvokrilac presvučen platnom i učvršćen klavirskim žicama na kraju je ipak prvo letio iznad glava Međimuraca.
„Osobito je lijep bio trenutak, kad se je uzdigao nedavno zarobljeni aeroplan, koji je kružio nad povorkom (sokolaša, op. a.) te gostima iskazao počast“… napominje tekstopisac u svom opsežnom osvrtu na sokolski slet održan 4. svibnja.

U borbi protiv “Crvenoga zrakoplovnoga korpusa”

Kakva je bila daljnja sudbina pilota Eduarda Kindermana koji je izgubio orijentaciju u nebeskim prostranstvima, i je li se sretno vratio svojoj ucviljenoj Fräulein Josefini, nije nam poznato. Međutim, o avionu znamo da je nakon kratke provjere tehničke ispravnosti i leta iznad sokolaša sretno stigao u Zagreb. Prema jednom od sačuvanih izvještaja poručnika – pilota Emila Ciolla, tek kada su mu prebojane austrijske oznake, avion je upućen na prelet u Koprivnicu, na „bojište“ prema Mađarskoj.

Naime, u tom je gradu zbog boljševičkih uljeza, pripadnika „Crvenoga zrakoplovnoga korpusa“ (Vörös Légjáró Csapatok), uređeno privremeno uzletište s kojeg su u Velikom ratu prekaljeni hrvatski piloti na prvi borbeni let poletjeli 29. svibnja 1919. godine. Dodajmo i to da su se za komandama čakovečkog dvokrilca izmjenjivali asovi poput Vida Kršlovića. Ovaj Zadranin će 1929. kupiti svoj privatni avion, otvoriti prvu civilnu pilotsku školu u Kraljevini i godinu dana kasnije Čakovčanima kod Buzovca priuštiti adrenalinska „zračna krštenja“.

Popravio ga Ivančanin?

S trofejnim avionima NV-a KSHS pune ruke posla imali su 1919. godine aviomehaničari o kojima je danas malo toga poznato. No, zahvaljujući sačuvanom portretu još uvijek nepoznatog zrakoplovca iz Ivanca (ili okolice), barem možemo doznati kako su im skromno izgledale prekrojene odore.