AVANTURA

Ovo je dosad bila njegova najveća životna avantura, ali i vrlo važna životna lekcija. Nakon teških fizičkih i psihičkih kriza tijekom biciklističke utrke, govori nam Kristijan, otkrio je u sebi čudesne izvore energije i shvatio da zaista ništa nije nemoguće.

“Tijekom nonstop vožnje ukupno sam spavao oko četiri sata i to u komadima od 5 do 20minuta. Nakon 850 kilometara, silazeći s bicikla proživljavao sam tešku fizičku krizu i “učio hodati”, a nakon 1000 kilometara doživio stravične halucinacije i gubio se cijelu noć. U posljednjoj etapi vožnje otkrio sam čudesne izvore energije u sebi i vozio kao novorođeni!”, govori nam 30-godišnji Kristijan Janušić iz Ludbrega.

Sportom se bavi više od petnaest godina, trenirao je boks, a biciklizmom se počeo baviti 2010. godine počevši s brdskobiciklističkim maratonima od 180 km. 

 

Ovoga ljeta odlučio je sudjelovati na Brevetu u organizaciji slovenske ultrabiciklističke udruge Randonneurs. Kako nam objašnjava Kristijan, brevet nije utrka nego svojevrstan biciklistički maraton na kojem sudionici imaju zadatak obići zadane kontrolne točke i stići na cilj unutar zadanog vremenskog limita.

Utrka je počela u ponoć 3. kolovoza u Šalovcima, na krajnjem sjeveroistoku Slovenije, te je staza zatim prolazila kroz Ljubljanu, Novo Mesto, Metliku, Zagreb, Varaždin, Budimpeštu, Bratislavu, Beč i natrag do Šalovca.

“Okupilo nas sedmero vozača; šestero Slovenaca, od toga jedna žena i ja kao jedini Hrvat”, objašnjava Kristijan koji je na cilj stigao za 92,5 sati, dok je vremenski limit bio 98 sati.

“Prvih 300 km vozim s ekipom iskusnih Slovenaca, a narednih skoro 1000 km nastavljam sam. Brevet sam završio nakon 92,5 sati dok je najbrži došao do cilja za samo 50 sati! Prolazio sam kroz mnoge krize, a svaka ima svoju priču. Tešku fizičku krizu proživljavam trećeg jutra prolaskom kroz Budimpeštu. Silazim s bicikla, ali ne mogu normalno hodati. Posljednje, četvrte noći stiže me hladna kiša. Izlazim iz Slovačke i teško haluciniram zbog manjka sna, pothlađenosti i dehidracije.

Neko vrijeme ne znam ni otkud sam došao, niti kamo idem, a ni da vozim bicikl. Brzo se oporavljam i zadnjih 200 km odrađujem otkrivajući  čudesne izvore energije i osjećam se kao da sam tek krenuo. U cilj dolazim drugačije nego sam uvijek očekivao da će biti poslije 1200 km. Ostvario sam jedan od životnih ciljeva, ali nema euforije, uzbuđenja, suza. Nema ni umora, iscrpljenosti, kao ni pospanosti. Uistinu, želio sam samo nastaviti voziti dalje. Ali za prvi put bilo je to dosta. Ono što vrijedi je iskustvo koje sam stekao do tog cilja, a ne sam cilj. Otkrio sam da su ograničenja samo u ljudskim umovima”, priča nam Kristijan svoja nesvakidašnja i uzbudljiva iskustva koja u životu dožive tek rijetki ljudi spremni na tako velike fizičke i psihičke napore.

 

Za ovakve pothvate potrebne su ozbiljne pripreme, pa je Kristijan počeo trenirati još u ožujku. Vozio bi 200 do 600 km do Iloka i natrag, trčao i trenirao u teretani. Često bi na treninge kretao u petak nakon 8-satne jutarnje smjene u tvornici u kojoj radi te bi cijeli dan i noć, ponekad i dvije noći vozio bez prestanka kako bi tijelo i um privikavao na manjak sna. Prilikom ovakvih aktivnosti vrlo je važna pravilna prehrana kako ne bi došlo do fizičkog kolapsa tj. hipoglikemije i dehidracije, ali najvažnija je volja.

“Nepokolebljiva želja, ustrajnost i vjera u sebe su ključ uspjeha pa bih rekao psiha igra ulogu od 60 posto, a ostalo je fizička snaga. Uzalud i najkvalitetnija fizička sprema ako se ne znamo nositi s teškim krizama koje su u ovom sportu neizbježne”, ističe Kristijan koji je pun planova za nove biciklističke podvige.

Sljedeće godine u lipnju planira sudjelovati na Hard CRO ultrabiciklističkoj utrci od 1400 km s 16.000 metara visinske razlike ili na brevetu koji se u kolovozu organizira na relaciji u Velikoj Britaniji.

Inače, sve troškove ovogodišnje utrke Kristijan je snosio sam te je pomoć dobio samo od Grada Ludbrega, pa kaže da bi mu dobrodošla pomoć sponzora jer samo troškovi breveta iznose nekoliko tisuća kuna.

“Pitate se koji je onda cilj? Cilj je otkrivati granice vlastitih mogućnosti”, poručuje Kristijan.

Izvor: Kristijan Janušić
Foto: