Povežite se s nama

Međimurje

“Kristuš nam se gori stal, Smrt je doli potepal!”

Objavljeno:

- dana

Uskrsni običaji duboko su utkani u međimursku tradiciju.

Iako su se obredi i običaji mijenjali tijekom vremena, u velikoj su mjeri do današnjeg dana zadržali svoju izvornost. Mnogi od njih jednaki su u cijelom Međimurju, tek poneki je karakterističan za pojedino naselje.

Veliki tjedan

Priprema za uskrsno slavlje započinje korizmom. Vrla važan sastavni dio korizmenog vremena je post. On je znak pokore, pripreme, ali i čišćenja. Post završava na Veliku subotu nakon večernje svete mise. Tijekom korizme ljudi su nosili skromniju i jednostavniju odjeću tamnih boja. Tako je bilo sve do Cvjetne nedjelje, kada su se iz ormara izvlačila svečana odijela, a nerijetko se kupovala i nova svečana odjeća.

Posebno intenzivna priprema uslijedila je ulaskom u Veliki tjedan. Tada su prestajali svi radovi na zemlji, a posebno je to vrijedilo za sveto trodnevlje. Na Veliki četvrtak, također je prestala zvonjava s crkvenih tornjeva. Zapisi o uskrsnoj tradiciji u Međimurju navode: „De je gud bila bogoboječa hiža, gazdarica je niti jena ne dala jesti dok se zvoni nado rezvezali, v sobotu vjutro“.

Zavezana zvona mogu se shvatiti i doslovno, kao zvona vezana užadi u zvoniku, u vremenima kada još nisu postajala električna zvona. S obzirom da je pojedina zbivanja u crkvi potrebno oglašavati zvonjavom, koristile su se velike čegrtaljke, odnosno „škrebetaljke“.

Veliki tjedan obilježava i obred pranja nogu. Vrijeme je česte molitve, odlaska na veliku godišnju ispovijed, a česte su i pobožnosti križnoga puta.

Na Veliki petak i Veliku subotu uobičajen je posjet Božjem grobu koji čuva svečana straža.
Neposredno prije ili tijekom misnih slavlja blagoslivljali su se voda i oganj. Voda je u svim kultura simbol života, sredstvo očišćenja i središte obnavljanja. Voda se u crkvi blagoslovi na blagdan Sv. tri kralja, ali i na Veliku subotu, a to je krsna blagoslovljena voda.

Oganj daje svjetlost i toplinu, ali ima i razornu uništavajuću snagu. Zato se na Veliku subotu pali oganj pred crkvom, svećenik na njemu upali uskrsnu svijeću, unosi je uoči obreda uskrsnuća, pritom tri puta govoreći „Svjetlo Kristovo“.

Osim blagoslova ognja na cijelom sjeveru Hrvatske itekako je udomaćen običaj paljenja uskrsnih krijesova, odnosno, vuzmenki. Vuzmenke se pripremaju puno prije Velike subote, a u postupak su uključeni i stari i mladi.

Kod kuće su se izrađivale pisanice i blagdanski kolači. Među obvezne uskrsne kolače spadaju perec, kuglof i vrtanj. Pečenje vrtanja posebno je vezano za Donji Vidovec. Vrtanj izgleda kao perec, samo što je mnogo veći.

Svečani zajtrek

Svi ovi obredi i običaji samo su uvod u proslavu Uskrsa, Vazma, odnosno Vuzema. Posebnost uskrsnog slavlja očituje se i na svečanoj odjeći žena: „One su bile u najsvečanijoj opravi, u bijelim pečnicama, u pet do šest poštirkanih i ispeglanih spodnjica, u blujzima i dudačima, a na glavi s prelievancima od dudove svile u svim svijetlim bojama. Fertufi su im bili crni ili bijeli, učipkani, s bogatim naborima“.

Nakon blagoslova jela i svete mise žene žure kućama jer se vjeruje da će obitelj one koja prva stigne biti među prvima u radu, a gospodarstvo obilno u prinosima. Svečani zajtrek započeo je molitvom, nakon koje domaćice na stol donose blagoslovljenu hranu.
Svečani je bio i uskrsni ručak: „Za obed je bila juha, picekova ili govedska, z krpicaj ili rezancaj, pečeni picek ili raca, kak je što mogel, pak kromper i šalata. Potli se jela bidra ili pita od jabuki“.

Mrvice hrane se ne bacaju u smeće. Stavljaju se u oganj ili pak rasteple po vrtu i polju. Vjeruje se da blagoslovljene imaju čudotvorne moći i čuvaju od zla i slaboga roda u kući, gospodarstvu i polju.

Kultura

Dekanovec: paljenjem svijeća prisjetili se svestrane umjetnice Mune Orehov

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Načelnik Općine Ivan Hajdarović i njegov zamjenik Vladimir Jambrošić molitvom i paljenjem svijeća na grobu Mune Orehov iz Dekanovca obilježili su 96. obljetnicu rođenja i 9. obljetnicu smrti te svestrane pučke umjetnice.

Bila je prava kulturna djelatnica široke kreativnosti i raznolikosti u svojem umjetničkom stvaralaštvu. Pisala je pučku poeziju i šaljive pripovijesti, pjevala je međimurske i crkvene popijevke. Niz godina vodila je dramsku, pjevačku i plesnu grupu dekanovskoga Kulturno-umjetničkog društva i čuvala glazbenu te književnu baštinu Florijana Andrašeca.

Ljubav prema glazbi otkrila je u ranoj mladosti, slušajući na misnim slavljima Florijana Andrašeca i njegov crkveni zbor. Tu dobiva i nadahnuće za pjevanjem svetih pjesama i vjernicima otkriva svoj prelijepi glas koji će ovim crkvenim prostorom odzvanjati nekoliko desetljeća. Primijetivši Munu Orehov kao pravu nastavljačicu Andrašecove književnosti i jednu od rijetkih izvornih nositeljica hrvatskih govora uz rijeku Muru, Matica hrvatska Čakovec pristupila je 2001. godine tiskanju njenih stihova i proze.

Knjiga “Ftičeki zvežđidu” koja opisuje domoljublje, vjeru, ljubavne tragedije, nostalgiju, patnje i teški rad ljudi, ostaje iskreno svjedočanstvo njezina vremena. Na putu istraživanja uspjela je ostati originalna i vjerna izvornom govoru i mjesnom narječju.

Dekanovec 13. svibnja slavi i Dan Općine. “Ostanimo odgovorni!”, poručuju iz Općine, a naša se redakcija pridružuje njihovim željama te žiteljima Dekanovca također želi sve najbolje povodom uoči njihova Dana.

Nastavite čitati

Međimurje

Mlada karatistica Ana Filipović, dobitnica Priznanja “Anto Dragić”, iz Samobora se vratila s još jednom medaljom!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nedavno je u organizaciji Zajednice sportskih udruga Čakovca održana dodjela priznanja najboljim sportašima i ekipama za 2020. godinu.

Priznanje “Anto Dragić” dodjeljuje se perspektivnim mladim sportašima!

Podijeljena su i priznanja za perspektivne sportaše koja nose ime po poznatome čakovečkom sportskom djelatniku Anti Dragiću, koji nas je napustio prije pet godina. Jedna od dobitnica Priznanja za perspektivne sportaše „Anto Dragić“ tako je i 16-godišnja karatistica Ana Filipović iz Belice, članica Karate kluba „Globus“.

Borbena od vrtića

– Karateom sam se počela baviti još u vrtićkoj dobi. Za to je zaslužan moj prijatelj Žankarlo Krnjak, koji je počeo odlaziti na treninge pa me jednoga dana pozvao sa sobom da vidim kako to izgleda. Trenutačno sam članica Karate kluba „Globus“, koji se spojio s Karate klubom Mala Subotica. U Klubu s nama rade tri trenera: Dejan Slukić, s kojim najviše radim, Mladen Vizinger i Tomislav Magdalenić – kaže mlada karatistica. Zanimalo nas je kako izgledaju sami treninzi, što nam je rado opisala.

– Počinjemo sa zagrijavanjem, pri čemu radimo na osnovnim tehnikama. Ponekad imamo jedan, a ponekad dva treninga dnevno. Ako su dva, tada je jutarnji trening više taktički usmjeren – to su situacije iz borbe do kojih bi moglo doći, tada radimo na reakcijama. Večernji trening pak je u tome slučaju posvećen kondicijskim vježbama i sparingu, odnosno međusobnim borbama.

Kad sam krenula u srednju školu, teško mi je bilo pomiriti školske obveze i treninge, no online nastava mi je bila od velike pomoći (smijeh), a u međuvremenu sam uspjela dobro organizirati i posložiti aktivnosti. Dobra organizacija olakšava život! – smatra Ana, inače učenica 2. GM razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije u Tehničkoj školi Čakovec. Dodaje da joj puno znači i što su profesori, ali i prijatelji, puni tolerancije i razumijevanja za njezine sportske aspiracije.

– Sve se uspijemo dogovoriti, a osobitu podršku pritom mi pruža razrednica, profesorica Renata Turk. Što se prijatelja tiče, naravno da i za njih nađem vremena: povremeno moram prije otići s kakvog rođendana, no računam na to da znaju kako funkcioniram i da me neće previše špotati! (smijeh) – objašnjava. Zahvaljujući karateu, ističe, upoznala je mnoge nove ljude i stekla puno prijatelja, pa i najbolju prijateljicu Nikolinu Golomboš.

Majstorica crnog pojasa

Na državnom ekipnom Prvenstvu Hrvatske s kolegicama kadetkinjama Sarom Novak i Emom Marčec u Novigradu 2018. godine Ana je osvojila treće mjesto – bila joj je to prva državna medalja. Godinu kasnije Emu Marčec zamijenila je Leona Gulija te su djevojke u tome sastavu na državnom u Sesvetama bile još uspješnije i osvojile srebro. Na prošlogodišnjem državnom natjecanju u Rijeci osvojila je drugo mjesto među juniorkama, prethodno osvojivši zlato na Međimurje Openu u rujnu. Protekloga vikenda Ana je u Samoboru također nastupila na Prvenstvu Hrvatske: kući se vratila s broncom oko vrata. Nedavno je položila ispit za majstorsko zvanje crnoga pojasa.

(Bronč)Ana iznimno važnom smatra podršku obitelji i bliskih osoba. Najveću potporu pružaju joj majka Nikolina, otac Tomislav, bake i djedovi, starija sestra Tea i mlađi brat Petar, koji se također bavi karateom.

– Ono čega mnogi ljudi nisu svjesni, a što svakako moram istaknuti, zasluge su koje za naše uspjehe imaju naši treneri. Oni u nas ulažu puno vremena – to publika, nažalost, ne vidi, a mi znamo koliki dio uspjeha pripada i treneru. Iznimno je važna i podrška obitelji te bližnjih ljudi; bez toga ništa! – zaključuje perspektivna sportašica, koja će nakon srednje škole razmisliti hoće li studirati agronomiju i nastaviti obiteljsku poljoprivrednu tradiciju ili upisati vojnu akademiju…

Ana je iz Samobora protekloga vikenda donijela broncu, a uskoro će joj postati teško skladištiti sve medalje…

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!