Povežite se s nama

Kultura

Laura Vadjon: „Sviramo barock ‘n’ roll na autentičnim instrumentima!“

Objavljeno:

- dana

Prošlog rujna u Varaždinu i nekoliko drugih lokacija u široj okolici Varaždina održale su se jubilarne 50. Varaždinske barokne večeri, a sada se već bliži i 51. izdanje te manifestacije.

Radi se o možda i najznačajnijoj glazbeno-scenskoj priredbi središnje Hrvatske. Jedan je to od najeminentnijih festivala rane glazbe te vrste u svijetu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prije više od 20 godina dodijelilo mu je nacionalni značaj. Na Večerima se redovito pojavljuju mnoga zvučna imena, a jedno koje će redoviti posjetitelji manifestacije svakako prepoznati ono je Laure Vadjon.

Vrhunska umjetnica prva je Hrvatica koja muzicira na baroknoj violini. Ravnateljica je i koncertna majstorica Hrvatskoga baroknog ansambla te profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj predaje od 1995. godine. Osim toga, umjetnička je ravnateljica „Korkyra baroque festivala“ i članica London Handel Orchestra, u kojem muziciraju i neki od najboljih profesionalnih baroknih glazbenika iz Ujedinjenoga Kraljevstva.

Laura Vadjon na “Korkyra baroque festivalu”. FOTO: Privatna arhiva Laure Vadjon.

Hrvatski barokni ansambl u pomalo je čudnoj i suludoj atmosferi, osobito za glazbenike, lani proslavio dvadeseti rođendan. Jesu li dva desetljeća brzo prohujala?

– Pa eto, više nismo mali, više nismo tinejdžeri… Iako, autentični barok sviraju isključivo mlade generacije koje su još uvijek voljne eksperimentirati, raditi nešto novo, nešto drukčije, nešto što nije mainstream. Ja sam tu daleko najstarija i vjerojatno jedina glazbenica u Ansamblu koja je tu od prvoga dana. Dvadeset godina istovremeno zvuči i kao puno i kao malo! Ako znate da postoje ansambli koji se time čime se mi bavimo bave pedeset godina, tada se može zaključiti da smo mi prilično kasno nastali i da je cijeli barokni pokret u Hrvatskoj relativno kasno krenuo.

Na prvi pogled

Kako su između Vas i barokne glazbe „zafrcale iskre“?

Što se moje osobne karijere tiče, bila sam „zvjezdana“ violinistica još u osnovnoj i srednjoj školi, to se protegnulo i do Akademije. Svirala sam puno romantičnih koncerata, često nastupala kao solistica s filharmonijom, simfoničarima i raznim drugim orkestrima. Nakon diplome, međutim, susrela sam se s baroknom glazbom uz pomoć jednoga malog ansambla koji je muzicirao na starim instrumentima i meni se to strašno dopalo: bila je to ljubav na prvi pogled! Na neki način me to kasnije i odredilo…

FOTO: Studio VIPRO

Jeste li kasnije razmišljali o tome što bi bilo da niste otišli u barokne vode?

Mogla sam uredno „tjerati“ karijeru romantične violinistice, no kako sam jako prigrlila baroknu violinu, tako mi to više nije ostavilo prostora za bilo što drugo. Zbog toga sam zapravo i jako sretna. Čovjek ne može u životu raditi sto stvari. Možda je to i jedan od problema kod nas Hrvata, što mnogi ljudi upravo to rade pa se nijednoj ne posvete kako treba.

Još jedan jubilej koji Vam je obilježio prošlu godinu jest 25 godina rada na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tamo ste najprije predavali violinu…

To mi sve zvuči strašno: 25 godina predajem na Akademiji? Ne osjećam se ni dan starije od 27, no neću vam otkriti koliko imam godina, skoro k’o Barokne večeri! (smijeh) Moja je sreća, dakle, da me to usmjerilo i na neki mi način dalo i pionirsku ulogu u ovome društvu. Osim što sam suosnivačica Hrvatskoga baroknog ansambla, život me usmjerio i na studente, s kojima surađujem putem barokne glazbe. Mene osobno to jako veseli: Barokne večeri lani su proslavile pola stoljeća, a ja 25 godina pedagoškog rada! Na tim zadnjim Večerima su se predstavili i moji studenti, na koje sam izrazito ponosna.

FOTO: Studio VIPRO

Na 50. Baroknim večerima nastupali ste u sklopu projekta Zbora HRT-a u kojem se izvodila baština Vinka Jelića, ali i na koncertu posvećenu pokojnom maestru Vladimiru Kranjčeviću, osnivaču Večeri. Smatrate li da je s dolaskom Davora Bobića na mjesto ravnatelja toga festivala Kranjčević dobio dostojnog nasljednika?

Maestro Kranjčević bio je osnivač, začetnik i dugogodišnji umjetnički direktor Baroknih večeri. Iskreno, poštovani maestro Kranjčević i ja smo oduvijek predstavljali dvije različite struje u glazbi: on nije podržavao nova stremljenja i novi, drukčiji način kako se interpretira barokna glazba… Međutim, s dolaskom Davora Bobića koji je, po mome mišljenju, izvrsni originalni suvremeni skladatelj, Varaždinske barokne večeri su dobile prekretnicu, odnosno zaokret, te mi se festival sada još više sviđa.

Crno-bijeli svijet

Čak je i među pozornim pratiteljima klasične scene manje poznata činjenica da ste podrijetlom Međimurka, i to praunuka velikog imena međimurske glazbe – Ivana Mustača Kantora iz Svete Marije.

– Moj pradjed bio je puno veći čovjek i umjetnik nego što se to zna! Kad vodiš zbor, imaš sedmero djece, živiš u jednom malome mjestu, nekako te zaobiđu neka događanja, nisi u žiži. On je, međutim, jako puno toga napisao što su neki drugi s vremenom prepisali, no ima nešto još ljepše kad, na primjer, tvoja pjesma ili obrada postanu opće mjesto! Mnogi misle da se radi o narodnoj predaji pa je moj pradedek malo tu možda i zakinut, no mislim da može mirno spavati. Slavi ga se, zna se za njega, ime mu se pronosi, među ostalim je i na mene prenio talent, a slava nije uvijek najvažnija, pradedek je imao i puno više!

FOTO: Studio VIPRO

Na što se točno referirate kada kažete da je pradedek „imao i puno više“?

O njemu i danas stariji koji ga se sjećaju pričaju da je posebno zračio, a ja to i vjerujem. Na mene je te vrijednosti prenijela njegova starija kći, moja pokojna baka Olga, kao što ću ja pokušati prenijeti na svoju kćer koja se također zove Olga, i eto, stvari idu dalje. Mislim da kao glazbenici možemo biti sretni što imamo takav divan posao. Nije lako: mnogi moji kolege-slobodnjaci nisu svirali od izbijanja ove nesretne pandemije, a kad ne sviraš – ne zarađuješ; kad ne zarađuješ – nije dobro! Zato držimo fige da sve bude dobro, da odradimo sve svoje koncerte na zadovoljstvo publike!

Vaš suprug Sreten Mokrović dobro je poznat po raznim ulogama, a u zadnje vrijeme mlađi dio publike najbolje ga je upamtio po ulozi Jure u izvrsno primljenoj seriji „Crno-bijeli svijet“. Uspijevate li oboje pomiriti svoje mnogobrojne obveze s vremenom koje želite izdvojiti za obitelj i kako to vrijeme provodite?

Doba korone, ograničena kretanja i smanjenih aktivnosti donijelo je meni i mojoj obitelji više zajedničkih druženja, izleta i sadržaja. Olga sad već „ozbiljnije“ svira violinu i dobro joj ide pa ponekad i svo troje skupa sviramo. Naravno, tata svira gitaru – to je njegov glavni hobi i velika ljubav. Dakle, glazba nas spaja od samih početaka. Moj muž, to svi znaju, ima prekrasan duboki glas, najljepši bas na svijetu i volim ga slušati kad priča i pjeva!

Pratili smo utroje na televiziji i megapopularnu seriju „Crno-bijeli svijet“ i uživali u „tati s kosom“ (smijeh), kao i nepodopštinama u kojima se nalazio Jura, lik koji je utjelovio. Olgi je to pogotovo napeto i smiješno, ali serija je stvarno izvrsna te je šteta da peta sezona nije u planu! Volimo svoje boravke na otoku Braču, more, dalmatinsku kuhinju i šetnje po otočkim putovima. Bijeg od gradske buke i zagađenja…

FOTO: Marko Pletikosa/privatna arhiva Laure Vadjon

Je li trenutačna situacija bila bolja od lanjske što se tiče nastupa?

Ova godina za razliku od 2020. ipak nije toliko drastična po pitanju ograničenja. Moram priznati da sam s Hrvatskim baroknim ansamblom odsvirala sve planirano. Broj sudionika je ograničen, ali ništa nije potpuno stalo kao lani kad je potres uz koronu zapravo onemogućio rad i koncertiranje na par mjeseci.

Laura naš susret zaključuje s porukom da svi ipak jedva čekaju dobro „staro normalno“, pune dvorane, zagrljaje i veliki pljesak!

I na predstojećim 51. Varaždinskim baroknim večerima Lauru Vadjon imat ćete prilike slušati, i to na sljedećim koncertima:

Nedjelja, 19. rujna:

Koncertna dvorana Glazbene škole u Varaždinu, Palača Erdödy, 18 sati

4 AKADEMIJE

Barokni ansambl Muzičke akademije u Zagrebu i solisti s 4 akademije

Umjetničko vodstvo: Laura Vadjon

Ulaznica : Ulaz slobodan

Subota, 25. rujna

Crkva Sv. Nikole, 20 sati

“Avec plusieurs instrumenta”

Hrvatski barokni ansambl

Helga Korbar i Tanja Tortić, violine

Hiwote Tadesse, Dagmar Korbar i Asja Frank Perčić, viole

Dora Kuzmin Maković, Iva Ilakovac i Janko Franković, violončela

Stjepan Nodilo i Georg Fritz, oboe i blokflaute

Jelena Ilčić, oboa

Russel Gilmour, piccolo truba

Bruno Grošić i Matej Fridl, rogovi

Laura Vadjon: violina i umjetničko vodstvo

Ulaznica : 75 HRK/ 10 EUR;

Nedjelja, 26. rujna

Crkva Sv. Nikole, 20 sati

“U čast majstoru”

Hrvatski barokni ansambl

Nikolina Hrkač, sopran

Ana Benić, poprečna flauta

Krešimir Fabijanić, truba

Hiwote Tadesse i Dagmar Korbar, viole

Domen Marinčić i Mauro Colantonio, viole da gambe

Pavao Mašić, čembalo

Violina i umjetničko vodstvo: Laura Vadjon

Ulaznica : 100 HRK/ 12 EUR

Kultura

Denis Peričić u Karlovcu primio svoju 111. književnu nagradu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu na pjesnikov je rođendan, 21. ožujka,
održana svečana dodjela nagrada najboljima na drugom Natječaju „Na tragu pjesnika“,
posvećenom velikom hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću, poginulom u Drugom
svjetskom ratu.

Natječaj je organiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Varaždinski književnik Denis Peričić dobio je drugu nagradu za pjesmu „Što je preostalo“.

Prema procjeni stručnog povjerenstva, u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i
Nataša Vojnović, prvu nagradu osvojio je Tin Fresl iz Jastrebarskog, a treću Jelena Stanojčić
iz Zagreba.

Na prošlogodišnjem, prvom izdanju ovog natječaja, prvu nagradu osvojio je upravo – Denis
Peričić.

– Nakon prve i druge, volio bih iduće godine dobiti i treću nagradu! Pa da kompletiram te
svoje ‘male Gorane’… Naravno, šalim se, ali nimalo se ne šalim kad kažem da svaka nagrada
vezana uz Goranovo ime zauzima posebno mjesto u mom srcu. Organizatorima i stručnom
povjerenstvu upućujem svoju duboku zahvalnost na ovom priznanju – ističe Denis Peričić kojem je ovo već 111. književna nagrada.

Nastavite čitati

Kultura

Nagrada Porin za zbor Chorus angelicus i Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Glazbena škola u Varaždinu/Facebook

Dodjela 31. po redu glazbene nagrade Porin održana je u subotu, 23. ožujka.

Dvorana u zagrebačkom HoB-u bila je prepuna velikih, dobro poznatih i priznatih imena hrvatske glazbene scene, kao i onih koji „tek kreću“ na svoj glazbeni put. Crvenim tepihom prošetali su nominirani glazbenici zajedno s brojnim poznatim licima koja su se našla na ovogodišnjoj dodjeli u ulozi gostiju ili uručitelja najpoželjnije glazbene statue.

Veliki uspjeh na ovogodišnjem Porinu postigli su Berislav Šipuš i Vojko V sa suradnicima osvojivši po četiri statue Porina. Tri statue Porina pripale su Letu 3 i Tamari Obrovac sa suradnicima, a još jedna posebnost ovogodišnjeg Porina su i čak tri dobitnika u kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe.

U kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe su čak tri dobitnika, a u ovoj karegoriji nagrade su otišle i u Varaždin.

Među dobitnicima je Chorus angelicus, Capella Savaria, Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran; Tia Pikija, sopran; Sonja Runje, alt; Hugo Hymas, kontratenor; Franko Klisović, kontratenor; Emanuel Tomljenović, tenor; Grga Peroš, bariton; Krešimir Stražanac, bas; Zsolt Kalló; umjetnički voditelj; Capelle Savarie; dirigent: Anđelko Igrec, za skladbu „Johann Sebastian Bach: Muka po Mateju BWV 244“.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje