Povežite se s nama

Kultura

Laura Vadjon: „Sviramo barock ‘n’ roll na autentičnim instrumentima!“

Objavljeno:

- dana

Prošlog rujna u Varaždinu i nekoliko drugih lokacija u široj okolici Varaždina održale su se jubilarne 50. Varaždinske barokne večeri, a sada se već bliži i 51. izdanje te manifestacije.

Radi se o možda i najznačajnijoj glazbeno-scenskoj priredbi središnje Hrvatske. Jedan je to od najeminentnijih festivala rane glazbe te vrste u svijetu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prije više od 20 godina dodijelilo mu je nacionalni značaj. Na Večerima se redovito pojavljuju mnoga zvučna imena, a jedno koje će redoviti posjetitelji manifestacije svakako prepoznati ono je Laure Vadjon.

Vrhunska umjetnica prva je Hrvatica koja muzicira na baroknoj violini. Ravnateljica je i koncertna majstorica Hrvatskoga baroknog ansambla te profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj predaje od 1995. godine. Osim toga, umjetnička je ravnateljica „Korkyra baroque festivala“ i članica London Handel Orchestra, u kojem muziciraju i neki od najboljih profesionalnih baroknih glazbenika iz Ujedinjenoga Kraljevstva.

Laura Vadjon na “Korkyra baroque festivalu”. FOTO: Privatna arhiva Laure Vadjon.

Hrvatski barokni ansambl u pomalo je čudnoj i suludoj atmosferi, osobito za glazbenike, lani proslavio dvadeseti rođendan. Jesu li dva desetljeća brzo prohujala?

– Pa eto, više nismo mali, više nismo tinejdžeri… Iako, autentični barok sviraju isključivo mlade generacije koje su još uvijek voljne eksperimentirati, raditi nešto novo, nešto drukčije, nešto što nije mainstream. Ja sam tu daleko najstarija i vjerojatno jedina glazbenica u Ansamblu koja je tu od prvoga dana. Dvadeset godina istovremeno zvuči i kao puno i kao malo! Ako znate da postoje ansambli koji se time čime se mi bavimo bave pedeset godina, tada se može zaključiti da smo mi prilično kasno nastali i da je cijeli barokni pokret u Hrvatskoj relativno kasno krenuo.

Na prvi pogled

Kako su između Vas i barokne glazbe „zafrcale iskre“?

Što se moje osobne karijere tiče, bila sam „zvjezdana“ violinistica još u osnovnoj i srednjoj školi, to se protegnulo i do Akademije. Svirala sam puno romantičnih koncerata, često nastupala kao solistica s filharmonijom, simfoničarima i raznim drugim orkestrima. Nakon diplome, međutim, susrela sam se s baroknom glazbom uz pomoć jednoga malog ansambla koji je muzicirao na starim instrumentima i meni se to strašno dopalo: bila je to ljubav na prvi pogled! Na neki način me to kasnije i odredilo…

FOTO: Studio VIPRO

Jeste li kasnije razmišljali o tome što bi bilo da niste otišli u barokne vode?

Mogla sam uredno „tjerati“ karijeru romantične violinistice, no kako sam jako prigrlila baroknu violinu, tako mi to više nije ostavilo prostora za bilo što drugo. Zbog toga sam zapravo i jako sretna. Čovjek ne može u životu raditi sto stvari. Možda je to i jedan od problema kod nas Hrvata, što mnogi ljudi upravo to rade pa se nijednoj ne posvete kako treba.

Još jedan jubilej koji Vam je obilježio prošlu godinu jest 25 godina rada na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tamo ste najprije predavali violinu…

To mi sve zvuči strašno: 25 godina predajem na Akademiji? Ne osjećam se ni dan starije od 27, no neću vam otkriti koliko imam godina, skoro k’o Barokne večeri! (smijeh) Moja je sreća, dakle, da me to usmjerilo i na neki mi način dalo i pionirsku ulogu u ovome društvu. Osim što sam suosnivačica Hrvatskoga baroknog ansambla, život me usmjerio i na studente, s kojima surađujem putem barokne glazbe. Mene osobno to jako veseli: Barokne večeri lani su proslavile pola stoljeća, a ja 25 godina pedagoškog rada! Na tim zadnjim Večerima su se predstavili i moji studenti, na koje sam izrazito ponosna.

FOTO: Studio VIPRO

Na 50. Baroknim večerima nastupali ste u sklopu projekta Zbora HRT-a u kojem se izvodila baština Vinka Jelića, ali i na koncertu posvećenu pokojnom maestru Vladimiru Kranjčeviću, osnivaču Večeri. Smatrate li da je s dolaskom Davora Bobića na mjesto ravnatelja toga festivala Kranjčević dobio dostojnog nasljednika?

Maestro Kranjčević bio je osnivač, začetnik i dugogodišnji umjetnički direktor Baroknih večeri. Iskreno, poštovani maestro Kranjčević i ja smo oduvijek predstavljali dvije različite struje u glazbi: on nije podržavao nova stremljenja i novi, drukčiji način kako se interpretira barokna glazba… Međutim, s dolaskom Davora Bobića koji je, po mome mišljenju, izvrsni originalni suvremeni skladatelj, Varaždinske barokne večeri su dobile prekretnicu, odnosno zaokret, te mi se festival sada još više sviđa.

Crno-bijeli svijet

Čak je i među pozornim pratiteljima klasične scene manje poznata činjenica da ste podrijetlom Međimurka, i to praunuka velikog imena međimurske glazbe – Ivana Mustača Kantora iz Svete Marije.

– Moj pradjed bio je puno veći čovjek i umjetnik nego što se to zna! Kad vodiš zbor, imaš sedmero djece, živiš u jednom malome mjestu, nekako te zaobiđu neka događanja, nisi u žiži. On je, međutim, jako puno toga napisao što su neki drugi s vremenom prepisali, no ima nešto još ljepše kad, na primjer, tvoja pjesma ili obrada postanu opće mjesto! Mnogi misle da se radi o narodnoj predaji pa je moj pradedek malo tu možda i zakinut, no mislim da može mirno spavati. Slavi ga se, zna se za njega, ime mu se pronosi, među ostalim je i na mene prenio talent, a slava nije uvijek najvažnija, pradedek je imao i puno više!

FOTO: Studio VIPRO

Na što se točno referirate kada kažete da je pradedek „imao i puno više“?

O njemu i danas stariji koji ga se sjećaju pričaju da je posebno zračio, a ja to i vjerujem. Na mene je te vrijednosti prenijela njegova starija kći, moja pokojna baka Olga, kao što ću ja pokušati prenijeti na svoju kćer koja se također zove Olga, i eto, stvari idu dalje. Mislim da kao glazbenici možemo biti sretni što imamo takav divan posao. Nije lako: mnogi moji kolege-slobodnjaci nisu svirali od izbijanja ove nesretne pandemije, a kad ne sviraš – ne zarađuješ; kad ne zarađuješ – nije dobro! Zato držimo fige da sve bude dobro, da odradimo sve svoje koncerte na zadovoljstvo publike!

Vaš suprug Sreten Mokrović dobro je poznat po raznim ulogama, a u zadnje vrijeme mlađi dio publike najbolje ga je upamtio po ulozi Jure u izvrsno primljenoj seriji „Crno-bijeli svijet“. Uspijevate li oboje pomiriti svoje mnogobrojne obveze s vremenom koje želite izdvojiti za obitelj i kako to vrijeme provodite?

Doba korone, ograničena kretanja i smanjenih aktivnosti donijelo je meni i mojoj obitelji više zajedničkih druženja, izleta i sadržaja. Olga sad već „ozbiljnije“ svira violinu i dobro joj ide pa ponekad i svo troje skupa sviramo. Naravno, tata svira gitaru – to je njegov glavni hobi i velika ljubav. Dakle, glazba nas spaja od samih početaka. Moj muž, to svi znaju, ima prekrasan duboki glas, najljepši bas na svijetu i volim ga slušati kad priča i pjeva!

Pratili smo utroje na televiziji i megapopularnu seriju „Crno-bijeli svijet“ i uživali u „tati s kosom“ (smijeh), kao i nepodopštinama u kojima se nalazio Jura, lik koji je utjelovio. Olgi je to pogotovo napeto i smiješno, ali serija je stvarno izvrsna te je šteta da peta sezona nije u planu! Volimo svoje boravke na otoku Braču, more, dalmatinsku kuhinju i šetnje po otočkim putovima. Bijeg od gradske buke i zagađenja…

FOTO: Marko Pletikosa/privatna arhiva Laure Vadjon

Je li trenutačna situacija bila bolja od lanjske što se tiče nastupa?

Ova godina za razliku od 2020. ipak nije toliko drastična po pitanju ograničenja. Moram priznati da sam s Hrvatskim baroknim ansamblom odsvirala sve planirano. Broj sudionika je ograničen, ali ništa nije potpuno stalo kao lani kad je potres uz koronu zapravo onemogućio rad i koncertiranje na par mjeseci.

Laura naš susret zaključuje s porukom da svi ipak jedva čekaju dobro „staro normalno“, pune dvorane, zagrljaje i veliki pljesak!

I na predstojećim 51. Varaždinskim baroknim večerima Lauru Vadjon imat ćete prilike slušati, i to na sljedećim koncertima:

Nedjelja, 19. rujna:

Koncertna dvorana Glazbene škole u Varaždinu, Palača Erdödy, 18 sati

4 AKADEMIJE

Barokni ansambl Muzičke akademije u Zagrebu i solisti s 4 akademije

Umjetničko vodstvo: Laura Vadjon

Ulaznica : Ulaz slobodan

Subota, 25. rujna

Crkva Sv. Nikole, 20 sati

“Avec plusieurs instrumenta”

Hrvatski barokni ansambl

Helga Korbar i Tanja Tortić, violine

Hiwote Tadesse, Dagmar Korbar i Asja Frank Perčić, viole

Dora Kuzmin Maković, Iva Ilakovac i Janko Franković, violončela

Stjepan Nodilo i Georg Fritz, oboe i blokflaute

Jelena Ilčić, oboa

Russel Gilmour, piccolo truba

Bruno Grošić i Matej Fridl, rogovi

Laura Vadjon: violina i umjetničko vodstvo

Ulaznica : 75 HRK/ 10 EUR;

Nedjelja, 26. rujna

Crkva Sv. Nikole, 20 sati

“U čast majstoru”

Hrvatski barokni ansambl

Nikolina Hrkač, sopran

Ana Benić, poprečna flauta

Krešimir Fabijanić, truba

Hiwote Tadesse i Dagmar Korbar, viole

Domen Marinčić i Mauro Colantonio, viole da gambe

Pavao Mašić, čembalo

Violina i umjetničko vodstvo: Laura Vadjon

Ulaznica : 100 HRK/ 12 EUR

Kultura

Udruga “Gardruža” ove godine napunila dva desetljeća: “Se čega se primemo, oddelamo kak spada!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Udruga “Gardruža” Gardinovec osnovana je zadnjeg dana ožujka 2001. godine.

Dvadeseti rođendan, u duhu odgovornosti, nisu posebno obilježavali, već su “proslavili” u klasičnome međimurskom stilu: radno, s tim da su sredstva predviđena za obilježavanje uložili u uljepšavanje lokalnog parka.

– Tako smo financirali izradu mosta i bunara u parkiću. Zato ćemo sljedeću sjednicu Skupštine nastojati organizirati u ponešto svečanijem tonu – objašnjava predsjednica Udruge Marija Prekupec.

Promocija i zaštita

Udruga djeluje na području kulture, sporta, zaštite zdravlja, kao i zaštite okoliša i prirode s ciljevima organiziranja aktivnog provođenja slobodnog vremena građana i postizanja bolje kvalitete života, unapređivanja zdravlja i rekreacije građana, osobito djece i starijih osoba.

– Puno naših projekata povezano je sa školom i vrtićem, tako da smo ove godine u tom smislu bili ograničeni. Uvijek nastojimo osmisliti neke aktivnosti i uz događanja kao što su Božić, Uskrs, advent, maškare i slično, a u naših dvadeset godina zaista smo sudjelovali u obilježavanju i proslavi mnogobrojnih manifestacija.

Općina Belica, kojoj Gardinovec pripada, bila je, primjerice, domaćin na Noći muzeja u Muzeju Međimurja 2014. godine. Članovi i članice “Gardruže” tada su počastili posjetitelje starinskim kolačima, a prezentirali su i pletenje cekara te izradu svatovske jabuke od papira. U takva se događanja nastojimo uključiti, s obzirom na činjenicu da smo i čuvari narodne baštine. Na Noći muzeja zamijetio nas je gospodin Bagarin, skupljač narodnih običaja, i pozvao nas na sudjelovanje na 48. Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Rado smo se odazvali! – dodaje Marija.

Svojim zalaganjem vrijedni Gardinovčani i Gardinovčanke zaradili su i hrpu nagrada. Tako su dobili službena priznanja “Zeleni cvijet s brončanim znakom” Turističke zajednice Međimurske županije u okviru edukativne akcije “Volim Hrvatsku” za uređenost parka čak tri godine zaredom: od 2008. do 2010.! Od ove godine park krasi i velika kopija grba Općine od buksusa, odnosno pušpana: nadaju se da će stimulirajuće djelovati i na zaštitu okoliša. Na svečanom otvorenju sportske dvorane i sjednici OV-a 2012. za zalaganje Udruge na lokalnoj razini i uspješan rad uručena im je Zlatna plaketa – Grb Općine Belica, dok su tri godine kasnije od općine dobili i zahvalnicu, a 2016. i pohvalnicu.

– Na Danima kruha i zahvalnosti za plodove zemlje na Belici i u Gardinovcu uključujemo se s kolačima, proizvodima lokalnih OPG-ova, uz ples i pjesmu u pratnji tamburaša, u narodnim nošnjama koje nastojimo prezentirati svugdje gdje je prikladno. Jedan od projekata na koji smo najponosniji je “staro pralo”, to jest prikazivanje pranja rublja na način na koji su to radili naši stari. O uspjehu projekta najbolje su posvjedočili izrazi lica svih koji su vidjeli prikaz i s nostalgijom se prisjetili kako je to nekad izgledalo, a prikazale smo sve detalje – od kuhanja sapuna do upotrebe korita i nošenja autentičnih nošnji – uglas su nam ispripovijedale članice “Gardruže”. U rujnu 2018. običaj gardinovskoga potočnog prala dobio je i spomen ploču.

Niz nagrada

Od Međimurskog saveza sportske rekreacije “Sport za sve” Udruzi je dodijeljen niz zahvalnica, priznanja i medalja. Izdvajamo tako Godišnju medalju za razvoj sportske rekreacije, koju je 2009. dobila predsjednica Udruge Marija Prekupec. Njoj je Hrvatski savez sportske rekreacije “Sport za sve” dodijelio i godišnju nagradu za razvoj sportske rekreacije “Mirko Relac” za 2015. godinu. Udruga je pak dobitnica više zahvalnica i priznanja za obilježavanje Svjetskog dana sporta i Svjetskog dana pješačenja na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao i Priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora za organizaciju natjecanja na lokalnoj razini.

Članice i članovi na ovogodišnjim “Bakinim kolačima” u Čakovcu

– Na manifestaciji “Bakini kolači”, koju organizira Udruga “Međimurska gruda”, sudjelujemo od 2017. godine, kada smo u Prelogu predstavili repliku eko-etno kuće i veliku svatovsku jabuku. Godinu kasnije u Svetome Martinu na Muri istom prigodom prezentirali smo kolače od maka i tikve, 2019. na Belici smo dobili Lentu za izvorno međimursko, a na posljednjem izdanju koje se zadnjeg vikenda u rujnu ove godine održalo u atriju Staroga grada u Čakovcu promovirali smo se pletenom ogradom od lijeske i bogatim štandom s kolačima i drugim jesenskim plodovima – nabrajaju članice Udruge.

Kruna njihova rada pristigla je neposredno prije Dana međimurske županije 2019., kad je “Gardruži” dodijeljena Povelja Međimurske županije u znak priznanja za nesebičan društveni rad i doprinos kulturnom amaterizmu, unapređenje zdravlja i rekreacije građana, osobito djece i starijih osoba, te očuvanje prirode i zaštitu okoliša. Vidljivo je, dakle, da su članice i članovi aktivni u mnogobrojnim aktivnostima koje vjerojatno ne bismo mogli pobrojiti ni na nekoliko stranica novina.

Stalno su u potrazi za novim snagama koje bi im se htjele priključiti i pomoći im da na najljepši mogući način predstavljaju svoje mjesto, općinu i međimurski zavičaj. “Držimo im fige” da u tome budu uspješni i nastave s odličnim radom, a Udruzi želimo još mnogo puta po dvadeset godina!

Neumoran rad

Osim navedenih aktivnosti, članice i članovi “Gardruže” sudjelovali su, sudjeluju i planiraju sudjelovanje u: procesijama povodom Tijelova, organizaciji druženja za mještane nakon mise polnoćke, sportskim općinskim susretima, Danu srca, informatičkim radionicama, Festivalu žena, Obiteljskom festivalu, izgradnji odbojkaškog igrališta u Gardinovcu, hodočašćima na Mariju Bistricu na biciklima, BIMEP-u, aerobiku, izradi ručnih radova povodom blagdana i drugih događanja, humanitarnim akcijama (Dan narcisa), božićnim sajmovima, nordijskom hodanju…

Pomogli su u radovima na obnovi i uređenju vrtića i okoliša kad je to bilo potrebno, organizirali odbojkaške turnire, seoske igre “med vulicami”, promotivne događaje, obilježavali “Move week” (Tjedan kretanja), Dane Međimurske županije i Dan sv. Blaža (zaštitnika oboljelih od bolesti grla) biciklirali do Vukovara, izrađivali velike adventske vijence, bili dijelom projekta “Ftrgni od zaborava” u suradnji s učenicima PŠ Gardinovec, radili na promociji djela i lika pučkog književnika Stjepana Jankovića-Štefa…

Nastavite čitati

Kultura

Ženska vokalna skupina “Pučpuljike” obranila zlato na “Zlatnoj lipi Tuhlja”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U subotu, 16. listopada, u hotelu Well u Tuhlju odvijala se prava rapsodija lijepih glazbenih nota.

Već tradicionalno, održana je 12. Zlatna lipa Tuhlja, međunarodno natjecanje pjevačkih zborova i malih vokalnih sastava. Unatoč ovim pandemijskim vremenima, susret je na radost svih sudionika održan uživo, te su tako sudionici nakon dužeg vremena mogli uživati u onome što vole i u čemu su odlični: pjevanju divnih melodija koje su dolazile iz raznih krajeva.

Na ovom natjecanju međunarodnog karaktera sudjelovalo je četrnaest iznimno kvalitetnih pjevačkih zborova i malih vokalnih sastava iz Hrvatske, Republike Slovenije, Republike Kosova te Bosne i Hercegovine.

Upornost i ljubav

U teškoj konkurenciji našle su se i članice Ženske vokalne skupine “Pučpuljike”. Sad već svima nadaleko poznate “Pučpuljike” svojim su nastupom obranile zlato osvojeno na prošlogodišnjoj 11. Zlatnoj lipi Tuhlja te se tako i na ovogodišnjem natjecanju okitile zlatom pod dirigentskom palicom Andree Ščapec. Koliko su “Pučpuljike” izvrsne u onome što rade te s koliko ljubavi i predanosti pjevaju, dokazale su i ulaskom u natpjevavanje za Grand Prix.

Najboljim zborovima proglašeni su ŽVS “Pučpuljike” Čakovec, Zbor “Siperantum” Peć (Kosovo), Zbor “Ivan pl. Zajc” (Zagreb) i Dekliški pevski zbor gimnazije Kranj (Slovenija), koji je i osvojio Grand Prix.

Zlatne pjevačice još jednom su dokazale što mogu i kako se slogom, snažnom željom, predanim radom, upornošću i velikom ljubavlju prema glazbi mogu svladati sve prepreke i zasjati. Sudjelovanje na ovom natjecanju bilo je sufinancirano sredstvima Grada Čakovca, kojem ovim putem zahvaljuju.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje