POU

Što čitati

Leo Kessler, Proboj iz Staljingrada, prev. Aleksandar Žiljak, Zagrebačka naklada, Zagreb, kolovoz 2013.

Supernova

Uvijek postoje moralne dvojbe kada su junaci nekoga književnoga ili filmskog djela nacisti, ili barem pripadnici poraženih sila u Drugom svjetskom ratu. Iako se na početku „Proboja iz Staljingrada“ te dvojbe dodatno pojačavaju, ubrzo postaje jasno da ovo nije baš toliko „politički nekorektan“ roman, jer su svi njegovi junaci, bez obzira na kojoj se strani bore, zapravo antijunaci, pa je i ovaj roman, ma koliko čudan bio, zapravo antiratni roman.

No, kakav god bio, to jest jako čudan roman. Svašta ćete tu pročitati, i ako niste spremni za eskapističku, eksploatacijsku trash literaturu najteže kategorije, nemojte ni posezati za njim. Ima tu malo talijanskog crnog stripa, puno Svena Hassela, nešto Fellinija, Viscontijevog „Sumraka bogova“, Bertoluccijevog „Dvadesetog stoljeća“ i Fosseovog „Cabareta“, sve dosta podsjeća na orgije okrutnosti iz ranih Zafranovićevih filmova, ali prava usporednica su ipak Tarantinovi „Nemilosrdni gadovi“.

Zanimljivo je da se na početku autor baš i ne drži povijesnih činjenica, na što ukazuje i prevoditelj Žiljak, no u nastavku iskazuje poznavanje kurioziteta za koje se donedavno nije puno znalo (npr. Ivanov bojni pas,  Njemačka domovinska armija) ili se o njima nije odviše javno govorilo (krvoločne sovjetske odmazde). Osim opskurnih SS-ovaca u staljingradskom džepu i njihovih sovjetskih protivnica (!), kao likovi se pojavljuju i Hitler, Himmler, Göring i drugi, i to u krajnje neobičnim „pozama“. O književnim vrijednostima nema smisla govoriti, osim ako upravo njihov gotovo potpuni izostanak predstavlja nekakvo autorovo namjerno, možda parodijsko umijeće. Pa sad – tko voli, nek’ izvoli!

DENIS PERIČIĆ

Izvor:
Foto:

Komentari

Komentara