Povežite se s nama

Život i društvo

Marijan Cesarec, liječnik humanist godišnje je izvodio po 650 operacija

Objavljeno:

- dana

Ostavio neizbrisiv trag

Uspješna karijera poznatoga varaždinskog kirurga Marijana Cesarca ovjenčana je još jednim priznanjem. Županijska mu je skupština dodijelila Nagradu za životno djelo za njegov rad u zdravstvu Varaždinske županije i stručni doprinos medicini, posebno traumatologiji. 

Cesarec je 1948. godine rođen u Varaždinu, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Godine 1971. diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a specijalistički ispit položio je 1979. godine. Za svoje područje rada odabrao je traumatologiju, jednu od najstresnijih grana medicine, te je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo kao šef Traumatologije varaždinske Opće bolnice. S 42 godine postao je i najmlađi šef Kirurgije varaždinske bolnice. Radeći na Traumatološkom odjelu od 1982. godine nastoji unaprijediti traumatološku struku novim metodama koristeći svoja mnogobrojna operativna iskustva u području kirurgije i traumatologije.

Teško do priznanja

Kao liječnik humanist ostavio je traga u zdravstvu prenoseći znanja na mlađe kolege, a odnos prema pacijentima prelazio je granice formalnog. Kirurgija, odnosno traumatologija bila je zapravo njegov život. U četiri smo oka željeli doznati kako je primio vijest o priznanju, koji su mu najvažniji trenuci u dugogodišnjoj karijeri šefa Kirurgije i Traumatologije varaždinske bolnice i kojih se uspomena iz svoga bogatoga radnog vijeka najradije prisjeća.

– Uvijek sam želio baš kirurgiju i ne bih bio sretan da sam završio u drugoj struci. U kirurgiji sam se želio baviti traumatologijom, koja je tada bila dosta konzervativna. Malo se operiralo i bila je neatraktivna mladim liječnicima. Na tom području liječnici nisu bili toliko priznati kao u abdominalnoj kirurgiji, koja je uvijek bila vrh. Na Traumu dolaze unesrećeni pacijenti koji niti nakon operativnih zahvata u zdravstvenom pogledu više nikad neće biti isti kao prije. Liječnike je stoga Trauma odbijala jer je teško doći do priznanja, osim ako ga ne nađeš u samome sebi – govori nam doktor Cesarec, koji je u mirovinu otišao prije tri godine, ali još uvijek s puno strasti govori o svom životnom pozivu.

– Stvari koje su meni bitne često nisu bile važne drugima. Nisam previše knjiški čovjek i najviše sam vremena provodio u operacijskoj sali. Kod nas je najvažnije brzo odlučiti što treba napraviti i kojim redoslijedom, jer u protivnom možete izgubiti pacijenta. Pritom nemate vremena ni za prelistati knjige niti za savjetovanje, morate brzo djelovati, jer uskoro može već biti prekasno. Čovjek se mora skoncentrirati na ono što radi, ali ovaj posao nije posut samo uspjesima, ima tu uvijek i neuspjeha, i nakon operacija ponekad se pitaš jesi li donio pravu odluku – opisuje izazove s kojima se susretao tijekom svog rada.

Vjerojatno najintenzivnije i najznačajnije razdoblje njegove karijere bilo je tijekom Domovinskog rata. Kao suradnik Kriznog stožera organizira zbrinjavanje ranjenika u varaždinskoj bolnici, odlazi u ratne bolnice u Hrvatskoj te je sudionik operacije “Oluja”.

Razvoj traume u ratu

– Iako to možda sad grubo zvuči, ratno je stanje dovelo do razvoja i napretka u varaždinskoj traumatologiji. Tadaje započela i poslije se nastavila suradnja sa Specijalnom bolnicom za rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama. Ona je bila centralna bolnica za rehabilitaciju ranjenika iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Kasnije smo sve pacijente dovodili u varaždinsku bolnicu i tijekom 1992. i 1993. godine ovdje smo operirali oko 1.500 ranjenika. Sve su to uglavnom bile reoperacije i radili smo s mladim, zdravim ljudima, pa smo mogli primijeniti zahvate koje nismo mogli raditi sa starijim pacijentima, što je bilo jako značajno za razvoj naše struke – opisuje doktor to razdoblje i dodatno pojašnjava što znači brojka od 1.500 operacija u dvije godine.

– Prema statistici Hrvatskoga traumatološkog društva traumatolozi su u prosjeku nekad radili 75 operacija godišnje, a ja sam ih radio 650 godišnje, i to u godinama nakon rata, a tijekom rata i više – ističe on. Tih je godina izveo i jednu vrlo složenu operaciju. Nakon teškog ranjavanja branitelja u vojarni u Varaždinu učinio je novom metodom tzv. desnostranu hemipelvektomiju, a rad pod naslovom „Ratna ozljeda“ prezentiran je u Grazu na kongresu ratne kirurgije. To je bio prvi takav zahvat izveden u Hrvatskoj i četrdeseti u svijetu. Kad je prije tri godine otišao u mirovinu Cesarec je iza sebe ostavio Odjel kirurgije s ukupno 33 kirurga, dok ih je u radno najintenzivnije doba rata radilo 23-oje. Ovakav interes mladih liječnika za nekad neatraktivnu traumatološku kirurgiju sigurno je i velikim dijelom njegova zasluga.

IZ BIOGRAFIJE:

Tijekom svoje bogate karijere dr. Cesarec sudjelovao je na mnogobrojnim tečajevima iz traumatologije kao predavač i instruktor. Član je znanstvenih odbora kongresa i simpozija, a boravio je na traumatološkim i ortopedskim klinikama u Italiji, Njemačkoj, Austriji, V. Britaniji i Francuskoj.
U dva mandata bio je predsjednik Hrvatskoga ortopedsko-traumatološkog društva, a u tri mandata potpredsjednik Hrvatskoga traumatološkog društva. Osnivač je Hrvatskog društva za dinamičku osteosintezu 2005. godine.

Od 2002. Varaždinska Traumatologija postaje Edukacijski centar za minimalno invazivnu dinamičku osteosintezu. Dr. Cesarec s još nekoliko entuzijasta obilazi traumatološke odjele, drži tečajeve i izvodi pokazne operacije. Također snima edukacijske filmove o ovoj operativnoj tehnici za potrebe kirurga i proizvođača ugradbenog materijala. Pored medicinske struke bavio se programiranjem te je izradio računalni program s bazom podataka razrađen za traumatologiju koji se od 1996. godine redovito koristi na Traumatološkom odjelu i na drugim odjelima varaždinske bolnice. Program je promoviran na Kirurškom kongresu u Puli i besplatno je ustupljen nekim zdravstvenim ustanovama u zemlji.

Izvor:
Foto:

Život i društvo

Varaždinska biskupija zatvara crkve oštećene u potresu, u nekima reducira zvonjavu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Zbog nedavnih potresa, u petak, 15. siječnja, u Ordinarijatu Varaždinske biskupije,  održan je sastanak u vezi velikih statičkih šteta na crkvama na području ove Biskupije.

Sastanku su, uz biskupa mons. Božu Radoša, nazočili dr. sc. Vesna Pascuttini-Juraga, pročelnica Konzervatorskog odjela u Varaždinu, mr.sc. Ivan Špišić, dipl. ing. građ., statičar zadužen od strane Biskupije, te dr. sc. Mario Kopjar, predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu.

Na sastanku su dogovorene daljnje smjernice oko prijava oštećenja zaštićenih kulturnih dobara od potresa radi ulaska u centralnu evidenciju Ministarstva kulture i medija. Također je dogovoreno da se oštećenja, nastala potresom na kulturnom dobru, žurno pregledaju od strane statičara koji svojim elaboratom mora dati smjernice o načinu otklanjanja statičkih oštećenja.

Svi postupci provodit će se uz nadzor konzervatora Ministarstva kulture i medija.

Razorna snaga potresa, 28. i 29. prosinca 2020. godine uništila je velik broj građevina. Naime, od početka potresa u Biskupiju dolaze informacije iz župa o statički narušenim crkvama. Preglede u vezi statičkih oštećenja na konstrukcijama vode statičar mr. sc. Ivan Špišić i dr. sc. Mario Kopjar, koji su do sada pregledali i dokumentirali veliki broj statički narušenih crkava i župnih kuća.

Pregledima na području Koprivničko-križevačka županije nazočio je pročelnik Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, Milan Pezelj, dipl. ing. arh.

Posebno se izdvaja župna crkva u Legradu, koja je zbog statičke nesigurnosti, a time i opasnosti po život, zatvorena, tj. stavljena izvan uporabe.

Župna kuća je također statički narušena. Stara župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu, koja je stradala u domovinskom ratu 1991. godine, potom obnovljena, ponovno je teško statički narušena potresom, te je zatvorena, ističe se u priopćenju Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu.  

Crkva u Jalžabetu, na kojoj se trenutno vrše statičke sanacije, dodatno je oštećena, te su vidljive veće pukotine u svodu iznad svetišta, te u lukovima. Puknuća na zidovima u dijelu prozorskih otvora, lukovima i svodovima, također su se pojavila na kapeli u Kelemenu (župa Jalžabet), dok je teže stradala kapela u Jakopovcu (također župa Jalžabet), u kojoj je istaknuti žbukorez, djelo Julija Merlića, koji je prilikom potresa jako oštećen, kao i statika kora, koji se nalazi iznad ulaza u prostor kapele. Zbog opasnosti, kapela u Jakopovcu je zatvorena.

Crkva u Bednji pretrpjela je znatne statičke štete na zvoniku, što je uzrokovalo vertikalne i dijelom horizontalne pukotine po čitavom objektu. Crkva u Gornjem Jesenju također je teže oštećena po čitavom svojem prostornom rasponu, a ta oštećenja ukazuju na znatna gibanja zvonika.

U lošem je stanju također župna crkva u Maruševcu. Dinamički utjecaj sila zvonika na zidove, potporne stupove, lukove, manifestirao se u pukotinama koje se nalaze na svim zidanim dijelovima crkve. Također je potrebno dodatno stabilizirati temeljnu konstrukciju. Dinamika zbog potresa vidljiva je i u župnoj crkvi u Lepoglavi, u dijelu lukova i svodova koji su vezani na objekt bivšeg pavlinskog samostana. Drugo oštećenje u župi Lepoglava, dogodilo se u kapeli sv. Ivana Krstitelja u Gorici.

U kapeli su izražene pukotine lukova i svodova te postoji opasnost od uništenja oltarne pale, koja je prvo umjetničko djelo I. Rangera iz 1731. godine.  U župnoj kući u Lepoglavi dogodile su se enormne horizontalne pukotine uzrokovane pomacima krova. U nedalekoj Višnjici, čiju župnu crkvu također krase Rangerove freske, dogodila su se puknuća u trijumfalnom luku, svodovima, a posebno u prostoru iznad kora, koji je direktno vezan na  gibanje zvonika.

U istoj župi teže je statički pogođena kapela u Zlogonju, koja se prostorno nalazi na području mogućeg klizanja, te je preporučeno da se kapela ne koristi radi opasnosti. Znatna oštećenja dogodila su se u župnoj crkvi u Donjim Mostima i u Štrigovi, gdje je došlo do višestrukih puknuća vidljivih na zidovima i svodovima lađe.

Župne crkve u Klenovniku, Macincu i Sv. Jurju na Bregu obilježene su karakterističnim kontaktnim gibanjima zvonika, čije su direktne veze sa lukovima i svodovima rezultirale puknućima. Iz spomenutoga, možemo zaključiti, da su puknuća izazvana gibanjima zvonika te lokalnim utjecajima. Na svim značajno oštećenim crkvama reducirana je zvonjava. Uz spomenute crkve, ističu se i veća oštećenja u zgradi Ordinarijata.

Nastavite čitati

Međimurje

Na području Međimurja lani 358 brakova, rođeno 15 parova blizanaca!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Međimurska županija objavljuje podatke o broju upisa rođenih i umrlih osoba te broju sklopljenih brakova i životnih partnerstava upisanih u državne matice rođenih, vjenčanih i umrlih te registar životnog partnerstva matičnih ureda Čakovec, Dekanovec, Kotoriba, Mala Subotica, Mursko Središće, Nedelišće, Prelog i Štrigova.

Broj upisa novorođene djece u maticu rođenih u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine:

U državne matice rođenih u 2020. godini upisano je 1163 djece.

Od ukupnog broja, rođeno je 565 ženske djece i 598 muške djece te je od toga u braku rođeno 619 djece, a izvan braka 544-ero.

Po nacionalnoj pripadnosti rođeno je 855 Hrvata, 292 Roma te ostalih nacionalnosti 16.

Rođeno je 15 parova blizanaca.

Broj upisa u maticu umrlih u Međimurskoj županiji u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine:

U državne matice umrlih u 2020. godine upisano je 1350 umrlih osoba.

Od ukupnog broja umrlih osoba upisano je 688 žena te 662 muškarca.

Po nacionalnoj pripadnosti u maticu umrlih upisano je 1305 Hrvata, 21 Rom te ostale nacionalnosti 24.

Broj brakova sklopljenih u Međimurskoj županiji i upisanih u maticu vjenčanih u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine:

U 2020. godini u državne matice vjenčanih upisano je 358 brakova.

Sklopljeno je 215 građanskih brakova te 143 vjerska braka s učinkom građanskoga braka.

U 2020. godini sklopljeno je 1 životno partnerstvo osoba istog spola.

Podaci Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove Međimurske županije – Odsjek za osobna stanja građana

Nastavite čitati