Povežite se s nama

Život i društvo

Marijan Cesarec, liječnik humanist godišnje je izvodio po 650 operacija

Objavljeno:

- dana

Ostavio neizbrisiv trag

Uspješna karijera poznatoga varaždinskog kirurga Marijana Cesarca ovjenčana je još jednim priznanjem. Županijska mu je skupština dodijelila Nagradu za životno djelo za njegov rad u zdravstvu Varaždinske županije i stručni doprinos medicini, posebno traumatologiji. 

Cesarec je 1948. godine rođen u Varaždinu, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Godine 1971. diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a specijalistički ispit položio je 1979. godine. Za svoje područje rada odabrao je traumatologiju, jednu od najstresnijih grana medicine, te je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo kao šef Traumatologije varaždinske Opće bolnice. S 42 godine postao je i najmlađi šef Kirurgije varaždinske bolnice. Radeći na Traumatološkom odjelu od 1982. godine nastoji unaprijediti traumatološku struku novim metodama koristeći svoja mnogobrojna operativna iskustva u području kirurgije i traumatologije.

Teško do priznanja

Kao liječnik humanist ostavio je traga u zdravstvu prenoseći znanja na mlađe kolege, a odnos prema pacijentima prelazio je granice formalnog. Kirurgija, odnosno traumatologija bila je zapravo njegov život. U četiri smo oka željeli doznati kako je primio vijest o priznanju, koji su mu najvažniji trenuci u dugogodišnjoj karijeri šefa Kirurgije i Traumatologije varaždinske bolnice i kojih se uspomena iz svoga bogatoga radnog vijeka najradije prisjeća.

– Uvijek sam želio baš kirurgiju i ne bih bio sretan da sam završio u drugoj struci. U kirurgiji sam se želio baviti traumatologijom, koja je tada bila dosta konzervativna. Malo se operiralo i bila je neatraktivna mladim liječnicima. Na tom području liječnici nisu bili toliko priznati kao u abdominalnoj kirurgiji, koja je uvijek bila vrh. Na Traumu dolaze unesrećeni pacijenti koji niti nakon operativnih zahvata u zdravstvenom pogledu više nikad neće biti isti kao prije. Liječnike je stoga Trauma odbijala jer je teško doći do priznanja, osim ako ga ne nađeš u samome sebi – govori nam doktor Cesarec, koji je u mirovinu otišao prije tri godine, ali još uvijek s puno strasti govori o svom životnom pozivu.

– Stvari koje su meni bitne često nisu bile važne drugima. Nisam previše knjiški čovjek i najviše sam vremena provodio u operacijskoj sali. Kod nas je najvažnije brzo odlučiti što treba napraviti i kojim redoslijedom, jer u protivnom možete izgubiti pacijenta. Pritom nemate vremena ni za prelistati knjige niti za savjetovanje, morate brzo djelovati, jer uskoro može već biti prekasno. Čovjek se mora skoncentrirati na ono što radi, ali ovaj posao nije posut samo uspjesima, ima tu uvijek i neuspjeha, i nakon operacija ponekad se pitaš jesi li donio pravu odluku – opisuje izazove s kojima se susretao tijekom svog rada.

Vjerojatno najintenzivnije i najznačajnije razdoblje njegove karijere bilo je tijekom Domovinskog rata. Kao suradnik Kriznog stožera organizira zbrinjavanje ranjenika u varaždinskoj bolnici, odlazi u ratne bolnice u Hrvatskoj te je sudionik operacije “Oluja”.

Razvoj traume u ratu

– Iako to možda sad grubo zvuči, ratno je stanje dovelo do razvoja i napretka u varaždinskoj traumatologiji. Tadaje započela i poslije se nastavila suradnja sa Specijalnom bolnicom za rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama. Ona je bila centralna bolnica za rehabilitaciju ranjenika iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Kasnije smo sve pacijente dovodili u varaždinsku bolnicu i tijekom 1992. i 1993. godine ovdje smo operirali oko 1.500 ranjenika. Sve su to uglavnom bile reoperacije i radili smo s mladim, zdravim ljudima, pa smo mogli primijeniti zahvate koje nismo mogli raditi sa starijim pacijentima, što je bilo jako značajno za razvoj naše struke – opisuje doktor to razdoblje i dodatno pojašnjava što znači brojka od 1.500 operacija u dvije godine.

– Prema statistici Hrvatskoga traumatološkog društva traumatolozi su u prosjeku nekad radili 75 operacija godišnje, a ja sam ih radio 650 godišnje, i to u godinama nakon rata, a tijekom rata i više – ističe on. Tih je godina izveo i jednu vrlo složenu operaciju. Nakon teškog ranjavanja branitelja u vojarni u Varaždinu učinio je novom metodom tzv. desnostranu hemipelvektomiju, a rad pod naslovom „Ratna ozljeda“ prezentiran je u Grazu na kongresu ratne kirurgije. To je bio prvi takav zahvat izveden u Hrvatskoj i četrdeseti u svijetu. Kad je prije tri godine otišao u mirovinu Cesarec je iza sebe ostavio Odjel kirurgije s ukupno 33 kirurga, dok ih je u radno najintenzivnije doba rata radilo 23-oje. Ovakav interes mladih liječnika za nekad neatraktivnu traumatološku kirurgiju sigurno je i velikim dijelom njegova zasluga.

IZ BIOGRAFIJE:

Tijekom svoje bogate karijere dr. Cesarec sudjelovao je na mnogobrojnim tečajevima iz traumatologije kao predavač i instruktor. Član je znanstvenih odbora kongresa i simpozija, a boravio je na traumatološkim i ortopedskim klinikama u Italiji, Njemačkoj, Austriji, V. Britaniji i Francuskoj.
U dva mandata bio je predsjednik Hrvatskoga ortopedsko-traumatološkog društva, a u tri mandata potpredsjednik Hrvatskoga traumatološkog društva. Osnivač je Hrvatskog društva za dinamičku osteosintezu 2005. godine.

Od 2002. Varaždinska Traumatologija postaje Edukacijski centar za minimalno invazivnu dinamičku osteosintezu. Dr. Cesarec s još nekoliko entuzijasta obilazi traumatološke odjele, drži tečajeve i izvodi pokazne operacije. Također snima edukacijske filmove o ovoj operativnoj tehnici za potrebe kirurga i proizvođača ugradbenog materijala. Pored medicinske struke bavio se programiranjem te je izradio računalni program s bazom podataka razrađen za traumatologiju koji se od 1996. godine redovito koristi na Traumatološkom odjelu i na drugim odjelima varaždinske bolnice. Program je promoviran na Kirurškom kongresu u Puli i besplatno je ustupljen nekim zdravstvenim ustanovama u zemlji.

Izvor:
Foto:

Život i društvo

Psihologinja Maja Kućar: Alarmantan je podatak da neka djeca u ekran gledaju 10 i više sati dnevno

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinska psihologinja Maja Kućar rado se odazvala pozivu III. osnovne škole Varaždin, koju je i sama pohađala, te je za roditelje i učenike viših razreda održala online predavanje na temu utjecaja digitalne tehnologije na kognitivne sposobnosti.

S obzirom na to da je škola uključena u projekt “Manje ekrana, više druženja i znanja”, do suradnje je došlo putem poziva ravnateljice Anice Vragović, koja je tu tematiku prepoznala kao relevantnu i aktualnu. Njezin je zadatak bio približiti roditeljima i učenicima rezultate suvremenih istraživanja u ovom području, koje još uvijek otvara mnoga pitanja – zabraniti ili ne mobitele u školama, trebaju li roditelji pojačano kontrolirati što se gleda, sluša ili prati putem ekrana, sklapaju li se teže prijateljstva zbog virtualnog svijeta i niz drugih.

– Rekla bih da je koncipiranje predavanja za učenike bilo teže nego za roditelje zato što je teško na njima razumljiv način prenijeti kompleksne ideje i spoznaje a da ne osiromašimo ili previše pojednostavimo sadržaj. Također, bila sam apsolutno sigurna da ne želim da ovo bude još jedna “špotancija” o tome kako su previše vremena na mobitelima, jer čak i da jesu, mislim da to nije način na koji se može doprijeti do njih. Osim toga, moramo biti svjesni da je u javnom prostoru mnogo krivih informacija i predodžbi o izloženosti djece ekranima. U pravilu to je uvijek tako s temama koje su aktualne, tiču se svih i izazivaju određenu polemiku – ističe psihologinja Maja Kućar.

Upitali smo je postoji li način na koji bi roditelji mogli doskočiti problemu pretjerane upotrebe mobitela, tableta ili računala kod svoje djece te postoje li, osim negativnih, možda i neke pozitivne strane korištenja mobitela kod djece od malih nogu. Odgovara da je mobitel skoro uvijek uz djecu i izgleda da će tako i ostati te u skorije vrijeme ne očekuje promjene u vidu smanjenja dostupnosti pametnih uređaja kod djece i mladih.

– Kada bih imala kompletan i precizan odgovor na to utječu li i kako mobiteli na kognitivne funkcije, bila bih svjetski relevantna znanstvenica! Nažalost, nemam ga. Diljem svijeta se istražuje ta problematika i svako malo se pojavljuju nove spoznaje. Ono što bih svakako spomenula je da se, u želji da se ovom problemu doskoči čim prije, često skače pred rudo. Neke se spoznaje u javnosti krivo interpretiraju, a često je riječ i o radovima čija je metodologija upitne znanstvene kvalitete. Primjerice, često se brkaju povezanost i uzročnost. Postoji pregršt dokaza da je veća izloženost ekranima povezana ili korelira s različitim negativnim ishodima, na primjer lošijim prosjekom ocjena, ali dokazi o uzročnosti su manjkavi ili često nisu pronađeni. S druge strane, to ne znači da ih u stvarnosti nema. Zaključke treba donositi oprezno. Meni je posebno zanimljivo pitanje međuodnosa pažnje, koncentracije i korištenja ekrana. Mislim da na tom polju možemo očekivati promjene. Što se pozitivnih strana tiče, vjerujem da ih ima. One se manje istražuju, negativni efekti su uvijek zanimljiviji za proučavanje te su nam od veće važnosti; istražujući negativne efekte x na y, potencijalno smanjujemo rizik i opasnost u kojima bismo se mogli naći – objašnjava naša sugovornica.

Željeli smo da nam odgovori na pitanje kako da se danas roditelj postavi prema problemu prekomjernoga korištenja mobitela i ostalih digitalnih sadržaja kod djece. Jer, nekim roditeljima je to, primjerice, način da živahno dijete umire na nekoliko minuta ili čak sati.

– Za početak, roditelji bi najprije trebali saznati i osvijestiti što je prekomjerno korištenje ekrana i tada se upitati koristi li njihovo dijete mobitel ili druge ekrane prekomjerno. Preporuke o vremenu izloženosti se razlikuju ovisno o dobi, za očekivati je da će starija djeca više biti na ekranu. Zanimljivo je da istraživanja redovno pokazuju da djeca u satima izloženosti ekranu itekako premašuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i drugih institucija. Primjerice, preporuka za srednjoškolsku dob je do tri sata, a prosječno vrijeme pred ekranom u toj dobi je između šest i sedam sati, a kad uključimo sve ekrane, to bude 10 i više sati dnevno. Prema tome, mislim da nije u interesu djeteta koristiti mobitel kao sredstvo umirivanja, pogotovo ako se to radi na dnevnoj bazi – odgovara psihologinja Kućar.

Napominje svim roditeljima da ekran ili mobitel kao takav ne utječe nužno loše na kognitivne sposobnosti, ali prekomjerna uporaba može djelovati negativno – indirektnim putem. To znači da za negativan ishod, na primjer pretilost, neće nužno biti kriv ekran ili mobitel, već manjak izloženosti “pozitivnim” aktivnostima.

– Zbog preokupacije mobitelima djeca često ne rade one stvari koje u konačnici dovode do za njih važnih, dugoročno pozitivnih ishoda. Ako je dijete većinu svog budnog vremena u danu pred ekranom, to, vrlo jednostavno, znači da ne stiže trenirati sport, igrati se u parku, družiti se s prijateljima, baviti se nekim hobijem i slično. Također, od ključne je važnosti zapitati se što dijete radi kada je pred ekranom, a ne samo koliko je vremena pred njim. Gotovo sve što postoji u realnom svijetu postoji i u virtualnom, dakle i ono pozitivno i negativno. Složit ćemo se da je manje problematično ako dijete provede određen broj sati na mobitelu učeći strani jezik i gledajući dokumentarac o dinosaurima nego ako taj isti broj sati lista po TikToku – govori nam Maja Kućar, koja se prvenstveno bavi utjecajem ekrana na kognitivnu sferu funkcioniranja.

No dotaknula se i osjećaja osamljenosti, teme koja pripada socioemocionalnom području funkcioniranja čovjeka, pa je tako iznijela i svoje mišljenje o tome jesu li djeca danas upotrebom mobitela sve usamljenija te sklapaju li danas mladi lako prijateljstva.

– Znam da se trenutno iscrpno proučava utjecaj društvenih mreža na mentalno zdravlje i da su pronađeni određeni negativni efekti. Mislim da ne treba paničariti, već promotriti stvari realno i objektivno. Neovisno o društvenim mrežama, postoji dio populacije koji je predisponiraniji, odnosno skloniji negativnim emocijama, stresu, anksioznosti, pa i osjećaju usamljenosti. Ono što se manifestira na društvenim mrežama vjerojatno bi se na neki drugi način manifestiralo i bez njih. Dio populacije je uvijek ranjiviji i skloniji određenim problemima. Za to ne možemo kriviti mobitele, jedino biologiju i genetiku. Često mi se čini da se ekrani demoniziraju i ispadaju dežurni krivac za sve. Vjerujem da većina djece i mladih i dalje razumije važnost izravne komunikacije – zaključuje psihologinja Maja Kućar.

Posvetila se istraživačkoj psihologiji i aktivno se bavi plesom

Maja Kućar je, nakon završene Prve gimnazije u Varaždinu, 2013. upisala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Još je u srednjoj školi zavoljela psihologiju i prepoznala je kao logičan odabir.

– Na studiju mi se ta hipoteza potvrdila, bila sam iznimno zadovoljna profesorima i znanjem koje smo stekli. Studij je, posebice preddiplomski dio, dosta orijentiran na metodologiju, statistiku i temeljnu psihologiju. Studenti koji žele raditi u području primijenjene psihologije uvijek priželjkuju više prakse, ali meni je, moram priznati, takav kurikulum baš odgovarao. Odradila sam pripravništvo kao stručna suradnica-psihologinja na Elektrostrojarskoj školi te postala suradnica u nastavi na Fakultetu organizacije i informatike. Od ove sam akademske godine i studentica poslijediplomskog doktorskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prepoznala sam da volim predavati, ali i slušati druge dobre predavače, istraživati, propitkivati te razmišljati analitički, strogo i objektivno – ističe mlada psihologinja, koja je iz tih razloga odlučila da se daljnji nastavak karijere u znanosti zasad čini kao ispravna opcija.

– Čeka me jako puno posla, ali veselim se novim izazovima – poručuje ova psihologinja koja u svom životnom zvanju uživa jednako kao i plesu. Naime, mnogi je Varaždinci znaju i kao voditeljicu plesa u P4 – centru za mlade i nezavisnu kulturu u Varaždinu, a od 2017. godine svakog ljeta za vrijeme Špancirfesta organizira i plesnu predstavu.

Maja Kućar

Nastavite čitati

Život i društvo

Dosad potvrđeno 270 slučajeva gripe u Hrvatskoj

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Za razliku od prošle sezone, kada nije zabilježen niti jedan laboratorijski potvrđen slučaj gripe, u ovoj sezoni virus gripe je u cirkulaciji pa se sljedećih tjedana može očekivati porast broja oboljelih.

U Referentnom laboratoriju za gripu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) potvrđeno je dosad 270 slučajeva gripe u Hrvatskoj, od kojih je u 260 uzoraka potvrđen virus gripe A, a u deset uzoraka virus gripe B, doznaje se u srijedu u HZJZ-u.

U subtipiziranim uzorcima gripe A prevladava virus gripe A/H3N2 (221 uzorak), dok je podtip A/H1N1 nađen u šest uzoraka, piše poslovni.hr.

Ove godine nabavljeno je 600.000 doza cjepiva za osobe s povećanim rizikom od teških oblika gripe i njezinih komplikacija.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje