Prije nešto manje od dva mjeseca u čakovečkoj Knjižnici „Nikola Zrinski“ putopisno predavanje „Moj Camino – Stazom tišine“ održala je Liljana Zubić.

Govorila je o pješačenju i duhovnom pročišćenju koje je doživjela na Caminu de Santiago – Putu svetog Jakova.

Sveti Jakov

Radi se o, osobito u srednjem vijeku, jednom od najvažnijih hodočasničkih putova Europe. Zapravo je to cijela mreža hodočasničkih ruta koja usput obuhvaća više od 1800 sakralnih i svjetovnih građevina. Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. Postao je svjedočanstvom snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovno mu se vraća popularnost.

Put završava u glavnom gradu španjolske pokrajine Galicije, Santiagu de Compostela, odnosno tamošnjoj katedrali svetog Jakova. U bazilici u sklopu katedrale čuvaju se moći apostola Jakova. Ta je relikvija postala simbolom otpora protiv islama u vrijeme muslimanske vladavine dijelom današnje Španjolske, a nadahnula je i takozvanu rekonkvistu, to jest ponovno osvajanje španjolskog teritorija.

Zahvalnost

Svoju pustolovinu Liljana je preživjela u kolovozu prošle godine. Rođena Čakovčanka nakon Prve osnovne škole u Čakovcu pohađala je Srednju ekonomsku školu, kao i Drvnu školu u Varaždinu, te potom završila izvanredni studij šumarstva. Nakon gubitka supruga i brojnih nedaća, pobijedila je i tešku bolest, što joj je bio izravan poticaj da učini nešto izvanredno.

– Za hodočašće sam se odlučila iz zahvalnosti za sve što imam: prije svega tu mislim na zdravlje, svoje roditelje, i na dvije prekrasne kćeri, Filipu i Martinu. Odluka nije donesena ishitreno, dobro sam o svemu promislila i planirala put tri-četiri godine.
Unatoč tome, kad dođeš u nepoznato, potrebno je nekoliko dana da se snađeš i privikneš na običaje.

Prvih tjedan dana puta hodala sam središnjim španjolskim visoravnima. Ta se regija naziva Meseta, a nakon nje slijedi vinorodna regija.
Posljednja etapa je planinski masiv, što me se posebno dojmilo. Propješačila sam 675 kilometara klasične, francuske rute Camina de Santiago, koja se nalazi i na UNESCO-vu popisu svjetske baštine.

Već nakon četiri dana dobila sam žuljeve i upalu, zbog koje sam morala potražiti liječničku pomoć, no sve se na kraju isplatilo – kaže Liljana.
Suočavanje
Dodaje da je tog mjeseca osim nje Santiago posjetilo 210.000 hodočasnika.

– Težina puta ne sastoji se u broju dnevno prijeđenih kilometara, što je tridesetak, već u tome što se to radi tri tjedna, svakog dana. Unatoč tome, smatram da ako sam ja uspjela, onda to može svatko.

Ljudi svih profila

Na takvom se putu suočavate sami sa sobom. Na Putu ćete susresti ljude svih profila, upoznati nove prijatelje, a pomoći će vam svatko. Prekrasan je osjećaj da se možete osloniti na pomoć potpuno nepoznatih ljudi.

Tko god ima priliku, toplo preporučam neka se odvaži na taj put. Zapravo se, oduzmete li vjerske konotacije, radi o šetnji i planinarenju, što, kao članica Hrvatskoga planinarskog društva „Međimurje“ iz Čakovca, osobito cijenim. Društvo mi je pomoglo i u organizaciji predavanja – napominje Zubić.

Liljana kaže da već planira iduće godine prijeći i portugalsku rutu Camina:
– Smatram da zahvalnost čovjeka čini sretnim. Nemojte se ničega bojati, već slijedite svoje snove!