Ravnateljica čakovečke Knjižnice „Nikola Zrinski“ Ljiljana Križan rođena je u Varaždinu.

Osnovno školovanje završila je u Ludbregu, gdje je, kako kaže, provela lijepo djetinjstvo. Gimnaziju je završila u Varaždinu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala na jednopredmetnom studiju jugoslavenskih jezika i književnosti 1984. godine te stekla zvanje profesora. Nakon studija nastavila je s obrazovanjem u knjižničarstvu te je postala bibliotekarka – diplomirana knjižničarka. Prije nekoliko godina na matičnom je fakultetu upisala i poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti. U Knjižnici “Nikola Zrinski” radi od 1990.

Za vrijeme njezina mandata u čakovečkoj Knjižnici je uvedena potpuna informatizacija poslovanja, povećana otvorenost, formiran glazbeno-filmski kutak, otvorena Igraonica…

Krajem 2005. godine izabrana je za ravnateljicu spomenute ustanove. Za vrijeme njezina mandata u čakovečkoj Knjižnici je uvedena potpuna informatizacija poslovanja, povećana otvorenost, formiran i opremljen glazbeno-filmski kutak na Odjelu za odrasle i na Dječjem odjelu, otvorena Igraonica s ponudom velikog broja različitih kvalitetnih sadržaja, opremljen kutak za slijepe i slabovidne te otvoren novi prostor u bivšem Časničkom domu, što je omogućilo otvaranje novoga Studijskog odjela. Knjižnica trenutno organizira brojne aktivnosti povezane s manifestacijom Mjesec hrvatske knjige.

Kako biste se opisali u tri riječi?
Organizirana, pedantna i staložena.

Što je za vas uspjeh u životu?
Širiti oko sebe optimizam, uživati i biti zahvalan na malim stvarima, truditi se živjeti zdravo. Nikad ne pokušavam živjeti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u isti čas, živim sada i uvijek se krećem prema onome što dolazi. Trudim se održati ravnotežu između raznih zadaća, uloga i odgovornosti u životu. U tom bih kontekstu citirala Einsteina: „Pokušaj biti čovjek od vrijednosti, umjesto da budeš čovjek od uspjeha!“

Živi punim srcem

Vaš moto u životu?
Živi svaki dan kao da ti je posljednji! Živi ga punim srcem i budi uz one koji su vrijedni tvoje pažnje.

Vaš uzor u životu?
Moja kuma bila je učiteljica hrvatskog jezika – uz nju sam zavoljela književnost (posebno poeziju), putovanja i uživanje u muzejima, kazalištu, koncertima…

Koja biste književna djela izdvojili kao omiljena?
Ne mogu se opredijeliti za samo jedan naslov, jer sam pročitala puno dobrih knjiga. Ima nekih knjiga koje pamtim, ali ne bih mogla reći da je neka knjiga najbolja. Doživljaj kod čitanja nije uvijek isti… Pokazalo se da mi knjige govore nešto posve drugo u drugom čitanju. Isto tako, svako životno razdoblje ima neke svoje specifičnosti koje određuju način doživljaja tijekom čitanja, emocionalni pristup djelu nije uvijek isti, te je time i doživljaj pročitanog drukčiji. Svako djelo koje izazove u meni neke reakcije, bilo pozitivne ili negativne, postiglo je svoj cilj. Knjige nose pregršt informacija, novih saznanja i spoznaja; samo ih treba čitati otvorenog uma i ponijeti u sebi ono što vas je dirnulo.

Omiljeni specifični kajkavski izrazi?
„Skuporitjak“; „dotepsti se“; „Brščas bo fletno obed!“; „šiškerlin“; „nacejati se“… Lijep je naš kajkavski jezik, treba mu dati više prostora. Trebao bi se više učiti u školama, biti prisutniji u medijima… Moramo se truditi da ne izumre.

Zašto je važno čitati lektiru?
Čitanje je važno za naše mentalno i fizičko zdravlje. Čitanjem lektire obogaćujemo rječnik, razvijamo maštu, vježbamo koncentraciju i dobivamo saznanja o povijesti književnosti. Čitanje omogućava svakomu da se u potpunosti uživi u osjećaje i misli drugih ljudi, a to automatski jača našu empatiju i socijalne vještine.

Katarza

Što vam se najviše sviđa u hrvatskoj književnosti?
Hrvatska književnost je bogata i raznolika… Najviše možemo biti ponosni na njezino jezično bogatstvo. Imamo pregršt odličnih pisaca i djela koja nas čine jedinstvenima i koja su dio naše baštine.

Kazalište ili kino?
Volim pogledati dobru kazališnu predstavu, a isto tako volim i dobar film. Kazalište i film povezani su od prvih dana kinematografije. Za mene su to dvije vrste umjetnosti koje su isprepletene i pokušavaju nam prenijeti umjetnički prikaz nekog književnog predloška ili priče – razlika je samo u izvedbi.

Roman ili poezija?
Poezija je u zadnje vrijeme nezasluženo zanemarena. Volim poeziju, jer u određenim trenucima upravo poezija može biti poput katarze, može nam pomoći kod stresa, opuštanja… Možemo se udubiti i potpuno uroniti u ritmičnost nekog stiha koji će nam podariti energiju za dalje. Romani se čitaju daleko više, ali ja ni ovdje ne mogu reći da mi je jedna forma bolja.

Koncert klasične ili zabavne glazbe?
Moram priznati da nisam a priori ljubitelj jednog žanra. Volim klasiku. Godišnje odem barem na dva-tri koncerta, ali volim i jazz, blues, soul, rock…

Znanstvenik s kojim biste rado razgovarali?
Noam Chomsky. Poznati je lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač. Sviđa mi se njegova misao: “Jezik je svojstven samo ljudima – bez obzira na to što mnogi od nas i nisu vični njegovoj pravilnoj upotrebi.“

Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim uz knjigu, trening, šetnju i kratka putovanja.

Je li vaša vjera u znanost apsolutna?
Da. Znanost pokreće i nosi sve tehnološke razvojne procese koji utječu na naše društvo. Znanost je važna za razvoj i napredak današnjeg svijeta.

Omiljena životinja?
Volim životinje, ali kao kućnog ljubimca izabrala bih nekog malog psića – maltezera, na primjer.

Prvi dojam

Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?
Prvi susret često mi najviše odredi neku osobu. Tako sam upoznala i svog supruga. Bila je to ljubav na prvi pogled.

Što je najvažnije u vezi?
Komunikacija, povjerenje i tolerancija.

Što ste oduvijek željeli učiniti, a niste?
Putovati oko svijeta… Izvan Europe. Posjetiti kolijevku civilizacije, mjesta koja još odišu autentičnošću.

Što vam je draže: kuhati ili jesti?
Možda jesti… Mada mi nije mrsko kuhati. Volim eksperimentirati s hranom.

Omiljeno jelo?
Teško… Volim dalmatinsku kuhinju, ali i kinesku, meksičku…

Omiljeni kolač?
Tenka zlevanka.

Knjiga u ruci

Omiljeni način opuštanja?
Tišina… Udobna fotelja i knjiga u ruci.

Vaš idealni odmor je…
Odmor na samotnu mjestu… Bez gužve, buke… Uz komunikaciju samo s prirodom. Tada se čovjek može opustiti i uživati u svakom djeliću svoje slobode, spoznati sebe i svoje potrebe.

Prava žena nikad ne smije…
…prava žena smije sve!

Iz takta vas mogu izbaciti…
…nepravda i grubost.

Gdje se vidite za 10 godina?
U mirovini, okružena obitelji i unucima. Nadam se da ću i dalje moći istraživati i pomalo pisati o kulturnoj povijesti Međimurja… Možda jednom nastane i neka knjiga.

Što smatrate svojim primarnim životnim pozivom?
Moj odabir studija ukazuje da sam oduvijek voljela i cijenila knjigu te pisanu riječ. Rad s djecom i mladima na promicanju čitanja moj je životni poziv.

Komentari

Komentara