Kako poboljšati situaciju u prometu vječno je pitanje, a u javnosti se osobito aktualizira nakon nekoga tragičnog događaja. Nažalost, u zadnje vrijeme na međimurskim, podravskim i varaždinskim cestama takvi su se događaji zaredali pa su tako živote samo u zadnjih šezdesetak dana izgubili 25-godišnji motociklisti iz Kotoribe i Orehovice, 24-godišnjakinja iz Zasadbrega, 53-godišnji svećenik iz Preseke i 43-godišnji biciklist iz Belice, da spomenemo samo neke osobe s područja Međimurja.

Došlo je i do nekih zakonskih izmjena, pogotovo povezanih s osobnim prijevoznim sredstvima odnosno romobilima, pa smo o svemu razgovarali s bivšim članom saborskog Odbora za pomorstvo promet i infrastrukturu te autorom priručnika za vozače Dinom Posavcem, mag. ing. prometa.

Tko se drži propisa?

– Vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan je pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način. Isto tako, ako biciklistička staza preko kolnika nije označena, a oni je žele prijeći, dužni su zaustaviti vozilo, sići s njega i pješice, gurajući vozilo, prijeći preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika.

Pitanje je koliko se vozača toga drži. Osim toga, propisano je i da biciklom i romobilom u prometu smije upravljati osoba koja je navršila 14 godina, a redovito viđamo i mlađu djecu kako to čine – kaže Posavec i dodaje da se djeca na romobilima često voze bez zaštitne opreme kao što su zaštitna kaciga, rukavice i sl. Koliki je stupanj njihova prometna znanja, pita se.

– Gdje su oni stekli osnovna prometna znanja, kad znamo da se trenutačno u Hrvatskoj sustavan i kontinuiran rad po pitanju prometnog odgoja i obrazovanja ne izvodi? Jednokratne aktivnosti su dobro došle, međutim, one ne mogu zamijeniti kontinuirano prometno obrazovanje djece i mladih. Do čega to dovodi? Da se sve svodi na – roditelje!

Zato je važna aktivna uloga roditelja – koliko ćemo raditi sa svojom djecom, u kojoj ćemo im mjeri predstavljati pozitivan primjer i model ponašanja, tolike i takve rezultate možemo ubuduće od njih očekivati – dodaje Posavec, koji smatra da bi veliki pomaci nastali i da se samo po jedan ili dva sata mjesečno u vrtićima s djecom obrađuju prometne teme.

Aktivni sudionici

– Konkretno, većinu djece roditelji prevoze do vrtića, ali i do škole. Zašto se ne bi napravilo da odgojiteljica u vrtiću uzme nekoliko stolaca pa da vježbaju, odnosno uz igru zamišljaju da su u osobnom automobilu ili drugom vozilu? Pa se ih tada može upozoriti da tijekom vožnje moraju biti pravilno vezani sigurnosnim pojasom, kao i da na to mogu upozoriti roditelje. Slične vježbe mogu se i raditi u školama. Cilj je da i oni budu aktivni sudionici u prijevozu, a ne samo pasivni promatrači.

Djeci nije dobro dati sve na dlanu, već, primjerice, roditelj može otpratiti dijete pješice do škole, izvidjeti koja je najbolja sigurnosna ruta, pokazati primjerom kako pravilno postupati u prometu – kako prijeći preko ceste – obilježenog pješačkog prijelaza – kako uočiti druga vozila, upozoriti na opasnosti, jer ipak dijete usvaja razna znanja od najranije dobi pa tako i prometna.

Što se pak romobila tiče, ako ih usporedimo s biciklima, romobili imaju manje kotače, ako postoji mali disbalans, dolazi do pada, lomova i težih ozljeđivanja. Namjera MUP-a je bila da se uredi pitanje električnih romobila i sl. vozila, i to je dobro propisano – ukoliko praksa pokaže da nešto treba izmijeniti ili dopuniti, vjerujem da će se to i učiniti. No, već smo sada svjedoci tomu da postoji puno nemilih događaja povezanih s romobilima, što je poražavajuće.

Najveći problem je neizgrađenost biciklističkih staza i biciklističkih traka na području Hrvatske kojima su se dužni kretati vozači romobila. Ako je nema, tada se može kretati površinama namijenjenima za kretanje pješaka te zonama smirenog prometa pod uvjetom da vode računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu.

Zakonom je propisano da bi oni trebali prilagoditi brzinu kad se kreću nogostupom, no praksa pokazuje da se to baš i ne događa. Problem je što su tihi i brzi! – objašnjava Posavec, dodajući da nevolje stvara i neznanje prometnih pravila kod pojedinaca, ali i prometna nekultura: prema drugim sudionicima u prometu valja biti obazriv, osobito prema djeci, starijima i osobama s invaliditetom.

Osnovna obuka

Naime, kada roditelji djetetu kupe romobil s motornim ili električnim pogonom, pitanje je zna li ono propisno upravljati takvim vozilom u cestovnom prometu.

– Možda se moglo ići s prijedlogom da ti vozači prođu neku najosnovniju prometnu obuku, pogotovo ako nemaju prethodno stečeno prometno znanje, jer ipak oni aktivno sudjeluju u prometu i mogu ozlijediti kako druge tako i sebe. Još jedan problem je što mnogo vozača osobnog prijevoznog sredstva ne nosi zaštitnu kacigu, što bi u skladu sa Zakonom trebali – smatra Dino.

Tako su, primjerice, policijski službenici Policijske postaje Varaždin u srijedu, 7. rujna, proveli lokalnu akciju pod nazivom “Nadzor vozača osobnih prijevoznih sredstava”. Od sedam romobilista, nijedan nije nosio propisanu zaštitnu kacigu! Osim toga, policija je utvrdila i 12 drugih prekršaja Zakona o sigurnosti cestovnog prometa.

– U cestovnu infrastrukturu u Hrvatskoj mnogo je uloženo tijekom posljednjih nekoliko godina, međutim, ulaganje u prometne površine koji se odnose na pješake, vozače bicikala kao i osobnih prijevoznih sredstva se metnulo u drugi plan. Nadam se da će se u narednom razdoblju i ta pitanja početi rješavati, kao i poboljšanje cestovne infrastrukture te vertikalne i horizontalne signalizacije u blizini pojedinih vrtića i škola, što bi lokalnim čelnicima trebao biti prioritet– ističe Posavec.

Sporan prijelaz

Još prije godinu dana s našim smo sugovornikom razgovarali o sigurnosti u prometu te smo se, među ostalim, dotaknuli i pitanja jednoga konkretnog raskrižja u Čakovcu kod PO “Vjeverica” Dječjeg vrtića “Cipelica”. Naime, kod njega se nalazi obilježeni pješački prijelaz koji vodi na parkiralište vozila, što nije u skladu sa zakonskim propisima.

O navedenom smo problemu upit poslali i Gradu Čakovcu, iz kojega su nam odgovorili da na području Grada nažalost ima previše raskrižja na kojima su potrebna manja ili veća ulaganja.

– Jedno od tih je i pješački prijelaz u ulici Ivana Mažuranića. Pri izradi Plana održavanja prometnica Grada Čakovca pregledano je i predmetno raskrižje, tj. sporni pješački prijelaz. Zaključak struke je da treba izraditi projektnu dokumentaciju čitavog raskrižja te da su potrebni upuštanje rubnika i izmještanje pješačkih prijelaza, dok je sama sanacija predviđena za sljedeću, 2023. godinu.

Pri samoj izvedbi potrebno je voditi računa o rješavanju oborinskih voda s kolnika, što će pridonijeti sustavnom rješenju problema. Sanacijom te obnovom horizontalne signalizacije osigurat će se vidljivost prolaza i povećati sigurnost za pješake, kao i svih vozila koja prometuju raskrižjem – odgovor je iz Grada Čakovca.

– Mislim da nam je svima u interesu staviti sigurnost djece u prvi plan, nema većeg prioriteta od toga, budući da su djeca često zaigrana i ne obraćaju pozornost na opasnosti koji vrebaju u prometu – čvrstog je stava Posavec.

Povjerenje ne ulijeva ni činjenica da inspekcijski nadzor nad navedenim rješenjima provodi Ministarstvo unutarnjih poslova, dok jedinice lokalne i područne samouprave, odnosno gradovi, općine i županije, suglasnost za ta rješenja također dobivaju od nadležne policijske uprave, to jest od Ministarstva unutarnjih poslova. To nije jedini slučaj u kojem u Hrvatskoj isto tijelo zastupa dvije suprotstavljene strane.

Predmetni pješački prijelaz obilježen je prije više od 20 godina, stoji u odgovoru koji smo o raskrižju dobili od PU međimurske.

– Ujedno, napominjemo kako PU međimurska nije izdala prethodnu suglasnost za izvođenje tog pješačkog prijelaza. U kontaktu s predstavnicima Grada Čakovca dobivene su informacije kako je sanacija navedenog raskrižja predviđena za sljedeću godinu – kažu iz međimurske policije.

S predstavnicima Grada Čakovca policija je dogovorila da se do trenutka predviđene sanacije raskrižja zabrani parkiranje vozila na spornom parkirnom mjestu.

– Kod vrtića dolazi i odlazi velik broj vozila, vozači su ponekad dekoncentrirani, idu na posao, odnosno s posla, kreću se vozilom unatrag, ako još k tome postoji i neadekvatno prometno rješenje, može doći do prometne nesreće.

Nije to jedino takvo mjesto: kod Dječjeg vrtića “Cvrčak” neadekvatna je prometna signalizacija, kao i kod I. osnovne škole, gdje postoji problem kod zaustavljanja vozilom i to valja riješiti. Što se tiče svega ostaloga, najveći naglasak i dalje je na edukaciji i preventivnim aktivnostima – uvijek je bolje spriječiti, nego liječiti! – zaključuje Posavec.