Na naslovnoj fotografiji: Renata Sever

Kako smo već pisali, u petak, 26. studenoga, u Kotoribi su napadnute djelatnice preloške podružnice Centra za socijalnu skrb. Radi se o petom napadu na stručne radnice i radnike centara za socijalnu skrb u zadnjih pet godina.

– Bez pretjerivanja možemo govoriti o tome da je pet stručnih radnika moglo na poslu izgubiti život. Gotovo svi slučajevi su se dogodili u radu socijalne službe s obiteljima u riziku iz romskih naselja. U petak je, tijekom naizgled rutinskog smještaja djece u udomiteljsku obitelj, reagiralo maloljetno dijete iz iste obitelji. Za smještaj djece je zahtjev dala majka, svjesna da ne može brinuti o njima.

Dijete koje je branilo svoju braću odrastalo je u uvjetima ekstremnog siromaštva, izloženo situacijama nasilja u obitelji, zlouporabe opojnih sredstava, vatrenom oružju, nasilnim načinima rješavanja sukoba i izolirano, bez ikakve zaštite i pomoći.

Bila je uključena u školski sustav koji ne prepoznaje njenu različitost, a onda i kažnjena od sustava socijalne skrbi koji još manje prepoznaje njenu ranjivost i njene stvarne potrebe. Maloljetnica je branila svoju mlađu braću i sestre od odvajanja. Reagirala je na izrazitu nepravdu koju je doživjela, a to je da joj se uskraćuje život sa vlastitom obitelji – smatraju iz Društva socijalnih radnika Međimurja.

Centri za socijalnu skrb na području Međimurske županije rade podjednako sa svim obiteljima u riziku. U takvom načinu rada se ponovo ogleda nepravda prema tim obiteljima i romskoj zajednici, a onda i stručnim radnicima, jer raditi s obiteljima u kojima se ekstremno siromaštvo prenosi generacijama – na identičan način kao sa svim ostalima, ignorirajući stvarne potrebe tih obitelji – predstavlja strukturalno nasilje.

– Nepravda prema ovoj obitelji i svim drugima u kojima se javlja međugeneracijski prijenos siromaštva sastoji se od toga što sustav socijalne skrbi nema kapaciteta da radi s korisnicima na tome da oni postignu stvarnu kvalitetnu promjenu u svojim životima. Od roditelja, kao što je majka ove maloljetnice, očekuje se da se u neadekvatnim stambenim uvjetima, bez osnovne infrastrukture, bez obrazovanja, bez dovoljno novaca, bez prilike da stekne potrebne roditeljske vještine – dovoljno dobro brine o djeci.

I ona to mora, a alternativa je i da odluči da djeca odrastaju u drugoj obitelji ili domu. Pruža joj se pomoć u vidu mjera obiteljsko-pravne zaštite – mjere usmjerene podršci i pomoći, koje bi trebale učiniti da roditelj izađe iz začaranog kruga siromaštva i deprivacije, neobrazovanosti i vlastitih traumi i poteškoća – što je nemoguće – dodaju iz Društva, čija predsjednica Renata Sever, dipl. soc. radnica, ističe da je u romskim naseljima potrebno povećati broj programa, osobito za djecu i muškarce.

– Muškarci, naime, gotovo uopće ne sudjeluju u javnom životu, a obiteljsko je nasilje tamo svakodnevna pojava. Od obitelji kojoj je dijete oduzeto zbog neadekvatnih uvjeta nije realno očekivati da se oni promijene preko noći. S druge strane, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike opire se pojačavanju smještajnih kapaciteta za djecu, one kojima je to potrebno ne šalje se u školu za roditelje…

Socijalne radnike i radnice ne pita se o stanju na terenu i ne sluša o realnim potrebama. Unatoč svemu, dio lokalnih zajednica ima sluha za stvari na koje upozoravamo. Svijetao primjer na području Međimurja je Orehovica, u kojoj postoji kvalitetan suživot većinskog stanovništva i romske manjine – naglašava predsjednica Sever.

Da bi se postigla kvalitetna promjena u životima ovih obitelji ili bar malo ublažili rizici, potrebno je puno više stručnih radnika koji će na terenu raditi s; puno više kvalitetnih domova i udomiteljskih obitelji za smještaj djece – tako da smještaji budu privremeni i da se djeca resocijaliziraju te da istovremeno bude pružena odgovarajuća pomoć obitelji da se djeca mogu vratiti; pružanje materijalne pomoći obiteljima, ali i savjetodavne i mentorske radi racionalnog trošenja naknada ii stvaranja uvjeta da se uključe u tržište rada, na način primjeren njihovim sposobnostima.

– Nužno je da svi dionici u lokalnoj zajednici prepoznaju svoj interes u smanjivanju rizika u romskim naseljima – jer sve je jasnije da dosadašnji zastarjeli sustav socijalne skrbi, kao i postupanja ostalih dionika – a to je način rada s obiteljima u riziku koji je ” parceliziran samo na vlastite zakonske ovlasti i nadležnosti” pojedinih dionika kao i “selektivnu gluhoću” kad su u pitanju ove obitelji u riziku – dovodi do novih gubitaka i žrtava.

Maloljetnica, počiniteljica ovog djela nije “maloljetni delinkvent” – ona je nedužna žrtva zastarjelog, rigidnog sustava koji ju ne vidi. Svi smo svjesni da su napadnute kolegice u tom trenutku otjelovile sustav koji ignorira djecu i na koje se sručio sav jad i nemoć, ali i očajni poziv u pomoć – zaključuju iz Društva socijalnih radnika.