– Prvi film snimio sam sa samo šest godina! – uz smijeh razgovor započinje Marin Cvetko, redatelj, scenarist i producent kratkometražnoga filma „TRI“, koji je izradio u koprodukciji s Marinom Kuharićem, vlasnikom obrta za audio i video produkciju Mack Films Croatia.

Naravno, film koji je snimio kao šestogodišnjak „odrađen“ je mobitelom, no ta crtica mnogo govori o zainteresiranosti dvadesetjednogodišnjaka iz Goričana za sedmu umjetnost od malih nogu:
– Sve nastojim odraditi što samostalnije mogu jer radeći želim učiti! Razumije se, za neke veće projekte potrebna je ekipa, a suradnja s drugim ljudima također je predivna stvar kojom se uče druge i drukčije vještine. Što se tiče mojega znanja o filmu, samouk sam. Sve što sam htio i trebao znati pronašao sam u knjigama te na internetu. Informacije su danas dostupne jednim klikom, no morate znati i što tražite!

Upornost se isplati

Objašnjava da je film „TRI“ zapravo proizvod drugoga pokušaja snimanja: prvi pokušaj odvijao se prije nešto više od dvije godine, u rujnu 2016., no nije urodio plodom.
– Imao sam i tada dobru ekipu, no neke se stvari jednostavno nisu dobro posložile. Jedna od onih koja se jest, upoznavanje je s Feđom Zahirovićem, koji u filmu igra glavnu ulogu dječaka. Sa svojim imenjakom Kuharićem sam se upoznao slučajno: budući da ima studio, htio je snimiti nešto u suradnji sa mnom. Odmah mi je pred očima bio scenarij za „TRI“, tako da smo se upustili u taj projekt. Feđi su se, u ulozi njegovih roditelja, pridružili međimurski glumci Kristina Štebih i Bruno Kontrec, a snimali smo prošle godine u srpnju u Donjoj Stubici te na Sljemenu.

Prije dvije godine pokušao je film danas poznat kao “TRI” snimiti po prvi puta

Tijekom prvoga pokušaja snimanja filma, 2016., bilo je puno improvizacije. Ovoga puta nisam htio toliko riskirati pa sam odlučio da ćemo strogo slijediti scenarij. Naravno, to ne znači da se nakon snimanja nismo i zabavljali! – dodaje Marin. Osjećaj nakon dovršavanja umjetničkoga djela okarakterizirao je „fenomenalnim“. U svojoj filmskoj filozofiji izdvaja ulogu redatelja: objašnjava kako voli da je krajnji rezultat zajedničkih napora „kak treba“, odnosno, da filmski uradak prvenstveno treba biti realizacija redateljeve vizije.

– Kod snimanja često postoje ograničavajući faktori. Nama je jedan od njih predstavljalo vrijeme radnje; naime, fabularni tijek događa se između 11.30 te 12.30. Ako se ne snima u to vrijeme, sunce nije na onome mjestu gdje bi moralo biti u stvarnome životu, što publika primijeti. Zbog toga se sve mora jako dobro posložiti, plan snimanja mora biti pripremljen te predvidjeti čak i najsitnije detalje. Prilikom snimanja kadra važno je dobro koordinirati glumce i s njima utvrditi sitnice. Nakon svega toga kreće samo snimanje kamerom, i tako valja raditi za svaki kadar. Osim toga, važni su i razmještaj rasvjete, položaji svih rekvizita te rasprava s direktorom fotografije o mogućnostima pozicije i estetike kadra! – objašnjava Cvetko, koji dodaje da je zadovoljan s radom ekipe, osobito s Feđom, kojega vidi kao potencijalnoga suradnika za buduće projekte. Što pak misli o stanju u hrvatskoj filmskoj umjetnosti?

– Glavni je problem kod nas što najveće produkcije financira država. Radi se o prilično zatvorenome krugu ljudi kojem je teško dobiti pristup. Rješenje su neovisne produkcijske kuće koje su, doduše, često vrlo ograničene budžetom. Drugi je problem što se danas svašta naziva filmom. Čudo je koliko se daleko dobrim marketingom može progurati i prilično loše uratke. Previše se ulaže u nabavu opreme i produkciju, a premalo u obrazovanje i kreativni razvoj. Sve umjetnosti, osim književnosti, su u školama zanemarene. Što se tiče visokobudžetnih filmova u Hrvatskoj, previše su politički obojani. Još uvijek su usmjereni na Domovinski rat, kao da nema stotina drugih dobrih tema i motiva. Unatoč navedenomu, film kod nas ima budućnost i prostora za napredak. Već je danas niskobudžetna produkcija puno bolja negoli je bila prije samo pet godina. Važan je i status filma u društvu: nema smisla uspoređivati filmove s knjigama jer se radi o dvjema potpuno različitim umjetnostima! Zato često postoje i oni prijepori oko ekranizacije knjiga, što se može napraviti više ili manje vjerno i kvalitetno: često film kao medij ne može u potpunosti „precrtati“ knjigu pa se priča, likovi i drugi elementi moraju prilagoditi. U filmskoj umjetnosti ima mnogih kvalitetnih stvari, samo što one nisu još uvijek toliko prepoznate i izdvojene kao što je slučaj u književnosti, koja za razliku od filma ima tisućljetnu tradiciju! – u jednom dahu objašnjava Marin.

Premijera

Bit će zanimljivo pratiti karijeru i umjetnički razvoj mladog Međimurca koji voli snimati spotove, a bavi se i produkcijom, dizajnom te marketingom. Što se tiče ostatka tima koji je sudjelovao u izradi filma, osim navedenih, valja spomenuti asistenta produkcije Tomislav Zorjana, nadzornika scenarija i savjetnika režije Gorčina Zeca, skladatelja Benedikta Matanovića, volonterke na setu, Petru Sermek i Dijanu Cvetko, a Marin posebno zahvaljuje Ivanu Lisjaku te Sebastianu Ivanu Godini.

Za kraj autor zainteresiranima upućuje poziv na prvo prikazivanje:
– Premijera će se održati u Tuzli 3. ožujka u kinu Kaleidoskop pod organizacijskim krilom produkcije FILMARK, dok će film u čakovečkome Centru za kulturu biti prikazan tri dana kasnije, dakle u srijedu, 6. ožujka, pri čemu okupljanje počinje od 18 sati. Na premijeru pozivam Međimurke, Međimurce i sve ljude dobre volje!

Komentari

Komentara