Povežite se s nama

Raport kod Mirne

Marin Pozder: „Svaki Varaždinac morao bi znati napraviti namaz od buče, a lovački ispit moj je sljedeći izazov“

Objavljeno:

- dana

U gastronomski imenik Hrvatske već je odavno upisano ime Marina Pozdera, 21-godišnjeg kuhara iz Varaždina.

Iza sebe već ima brojna hrvatska i inozemna kuharska natjecanja. Ove je godine „pomeo“ 13. Hrvatski kuharski kup osvojivši prvo mjesto za najbolje predjelo i glavno jelo, a s kolegom kuharom Zlatkom Novakom sudjelovao je i na prestižnom kulinarskom natjecanju Bocuse d’Or u Torinu.

Pohađao je Gospodarsku školu u Varaždinu, a trenutno svoja kulinarska umijeća usavršava u restoranu Bedem.

Samo za Raport Regionalnog tjednika odgovorio je kome se najviše divi u kulinarskom svijetu, što voli raditi izvan restorana i vidi li se za 10 godina u Hrvatskoj.

Možete li nam ukratko opisati svoj put?

Sve je krenulo od malih nogu tako da sam svojoj majci, koja me čuvala kao maloga, pomagao u kuhinji i gledao kako ona to radi s puno ljubavi. Oduvijek sam želio postati dobar kuhar kao što je ona.

S nekih 10 godina uspio sam samostalno napraviti svoj prvi kolač a majka me nadgledavala i tada sam sa sigurnošću znao da ću kad odrastem biti kuhar. U prvom razredu srednje škole bio sam jako „zagriznuti“ za kuhinju, mislio sam kako ćemo odmah početi kuhati, ali bio sam u krivu. Prvo smo morali proći kroz teoriju, u kojoj ja bas nisam bio odličan, pa na praktični dio.

U svemu tome mi je uvelike pomogao mentor i prije svega veliki prijatelj Anđelko Levanić. U školi sam mnogo naučio, profesor Damir Crleni bio je jako dobar učitelj i pokazao nam je svaki temelj kuharstva. Moram spomenuti i prof. Bosilj i prof. Habek koje su isto tako bile velika potpora i govorile nam ako se trudimo u tom poslu da ćemo uspjeti u njemu.

Postoji li netko u kulinarstvu kome se najviše divite? Tko je to i zašto?

Sve tri godine pohađao sam praksu u Hotelu Turist koji mi je dosta pomogao u životu i zapravo napravio mladog kuhara od mene.

Razmišljate li o otvaranju vlastitog restorana?

Ne bih otvorio svoj restoran jer je to velika odgovornost, radije bih bio negdje cijenjeni kuhar zbog kojega bi ljudi dolazili jesti.

Što volite raditi izvan restorana? Kako se volite opuštati, što vas najviše privlači?

Izvan restorana volim ići u ribolov sa svojim šefom Zlatkom Novakom. Čak ću se uskoro prijaviti na lovački ispit jer me priroda izvan kuhinje jako privlači i opušta. Izvan restorana najdraže mi je provoditi vrijeme s djevojkom Lucijom Futač, koja mi je prije svega najveća potpora i daje mi ogromnu količinu snage.

Kuhate li kod kuće za obitelj ili prijatelje?

Kod kuće kuha moja djevojka, ali kad je veći broj ljudi u pitanju obitelj ili prijatelji onda kuhamo zajedno.

Koje jelo bi svaki Varaždinac trebao znati spremiti? Otkrijte nam recept!

Po mom mišljenju, pošto su Varaždin i okolica poznati po dobrim bučinim uljima, svaki Varaždinac trebao bi znati napraviti namaz od buče i bučinih sjemenka, a recept je sljedeći: 500 grama svježeg sira, 0.3 decilitra bučinog ulja, 100 grama mljevenih bučinih kostica i 10 grama mljevenog češnjaka.

Gdje se vidite za 10 godina? Biste li voljeli ostati u Hrvatskoj ili razmišljate možda o odlasku?

Ne bih baš znao reći gdje se vidim za 10 godina, meni je vrlo lijepo u svojoj rodnoj Hrvatskoj. Imam dobre uvjete, urednu i veliku plaću do koje sam se izborio. Razlog zašto bih otišao u inozemstvo? Možda bih otišao kada bi me neki svjetski poznati restoran zvao da dođem raditi kod njih, ali ovako ne. Svakome može biti lijepo u Hrvatskoj, samo se mora potruditi za to.

Raport kod Mirne

Fin Hrvaćanin: “U folklornim vodama ostat ću zauvijek, a u slobodno vrijeme volio bih se baviti pivarstvom“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Mladi Varaždinac Fin Hrvaćanin nedavno je ostvario veliki uspjeh – postao je plesač-pjevač Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado.

Folklorom se počeo baviti u osnovnoj školi kao član Varaždinskog folklornog ansambla. Od 2008. godine sudjelovao je u svim uspjesima VFA, a s ansamblom je bio na festivalima folklora diljem Europe.

U Zagrebu, gdje je 2015. upisao studij poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu, priključio se i Zagrebačkom folklornom ansamblu dr. Ivana Ivančana u kojem je aktivno djelovao tri sezone, od jeseni 2015. do proljeća 2018. godine.

Samo za Raport Regionalnog tjednika odgovorio je pamti li svoje prve plesne i pjevačke korake, vidi li se i za deset godina u istoj karijeri te kako je reagirao kada je saznao da je postao plesač-pjevač vrhunskog Lada.

Kada je krenula vaša ljubav prema folklornom plesu i pjevanju? Pamtite li svoje prve plesne korake? Tko vas je uopće uputio u folklor?

Folklorom sam se počeo baviti 2008. godine u Varaždinskom folklornom ansamblu čiji je osnivač i umjetnički voditelj moj tata, Pjerino Hrvaćanin. U obitelji su svi folkloraši osim mame, ali na meni nije bio pritisak da počnem plesati. Došao sam svojevoljno pogledati jednu probu i svidjelo mi se to što sam vidio. Svi ti pokreti, vrtnje, ples, pjesma, svirači, nasmijana lica – pozitivna atmosfera vlada dvoranom za vrijeme svake probe.

S Varaždinskim folklornim ansamblom i Zagrebačkim folklornom ansamblom dr. Ivana Ivančana proputovali ste, vjerujem, mnogo zemalja. Koja vam je najviše ostala u sjećanju i zašto?

Kao član tih ansambala bio sam u 19 zemalja na tri kontinenta. VFA je zadnjih godina bio na nekoliko izvanrednih turneja, ali najviše pamtim dvotjednu turneju Francuskom 2013. godine zbog kupanja u Atlantskom oceanu, prelijepog Bordeauxa i nezaboravnih druženja s ostalim grupama. Veoma mi je draga i turneja u Belgiji za Uskrs 2017. godine. A sa ZFA dr. Ivana Ivančana iz Zagreba pamtim američku turneju u sklopu koje smo proveli 27 dana u New Yorku, Chicagu, Pittsburghu, Milwaukeeju i Clevelandu.

Jeste li oduvijek zamišljali da se bavite folklornim plesom i pjevanjem ili se ipak za nekoliko godina vidite u nekoj drugoj karijeri?

Trenirao sam mnogo sportova, pohađao glazbenu školu, učio jezike, ali ništa me nije zainteresiralo kao folklor. Nakon deset godina i dalje mogu reći da ne znam sve korake otplesati, svaku pjesmu otpjevati, neku nošnju obući. To su čari hrvatskog folklora čije je bogatstvo neprocjenjivo. Tradicijska kultura je ono što nas čini narodom. Imamo sreće da su neki dobri ljudi mnogo toga zapisali i očuvali to što danas imamo, a na nama je da to ne izgubimo. Volio bih se u slobodno vrijeme baviti pivarstvom ili nekim drugim zanatima, ali zauvijek ću ostati u folklornim vodama.

Kako ste reagirali kada ste saznali da ćete postati plesač-pjevač Lada? Jeste li se iznenadili tom odlukom ili ste je očekivali?

Bio sam izuzetno sretan kada sam saznao da sam prošao audiciju. Nadao sam se da ću to uspjeti, kao i svi drugi koji su pristupili audiciji, no taj trenutak  je nešto zaista posebno.

Pamtite li najdraži nastup? Ili možda vjerujete da vas najbolji nastup tek očekuje u Ansamblu Lado?

Siguran sam da me očekuje još mnogo nezaboravnih nastupa o kojima trenutno mogu samo sanjati. Pamtim nastup u Turskoj u amfiteatru pred 3.000 ljudi uz live prijenos, pobjedu VFA na državnoj smotri koreografiranog folklora u Čakovcu 2015. godine, koncerte u pulskoj Areni i na Dubrovačkim ljetnim igrama ovog ljeta s Ansamblom Lado. Bilo je tu još mnogo zanimljivih nastupa. Svaki je drugačiji, a opet poseban na svoj način.

Koja je vaša uloga iz snova, odnosno što biste željeli plesati i pjevati, a još niste?

Htio bih plesati koreografiju „Vrličko kolo“ Zvonimira Ljevakovića i skakati u muškoj četvorci.

Što biste rekli, kakva je zainteresiranost mladih u ovoj sredini za folklor, odnosno očuvanje hrvatske narodne kulturne baštine, folklornog plesa, pjesama i običaja?

Interesa za folklorom ima nažalost sve manje, ali na nama je da to promijenimo. Do toga dolazi zbog raznih faktora, mladi brzo gube interes, stvari im dosade preko noći, u doba digitalne tehnologije i brzog pristupa informacijama neke stvari gube na značaju – gubi se naglasak na ljudima, a upravo ljudi čine folklor. Folklor je slabo zastupljen u medijima, a često je i na krivi način reprezentiran. Financijska podrška nije ni približno dovoljna, a nošnje i instrumenti su skupi. Ali vjerujem da će se s vremenom situacija popraviti i da će ljudi ponovno prepoznati prave vrijednosti.

Nastavite čitati

Raport kod Mirne

Nino Preložnjak: “Strpljivost još uvijek usavršavam, a razmišljao sam i o odlasku iz Hrvatske“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nino Preložnjak diplomirani je politolog i koordinator kandidature Varaždina za Europsku prijestolnicu mladih 2021. godine.

Samo za Raport Regionalnog tjednika odgovorio je što ta kandidatura znači za njegov rodni grad, je li razmišljao o tome da jednog dana napusti Hrvatsku te koje bi filmske i književne naslove preporučio mladima.

Varaždin se kandidira za Europsku prijestolnicu mladih 2021. godine. Koliko ta kandidatura znači za Varaždin?

Europska prijestolnica mladih projekt je koji nastoji razviti potencijal grada u kontekstu uključivanja što više mladih, prilika je za ekonomski, kulturni i politički razvoj grada i regije te prilika za razvijanje kompetencija mladih, kao i prilika za poboljšanje njihovog socioekonomskog statusa.

Grad Varaždin je prvi grad ikad u Republici Hrvatskoj koji se kandidirao za ovu prestižnu titulu, a europski stručni žiri prepoznao je inovativnost i kreativnost prijave te nas svrstao u samo finale kandidature.

Ono što će Varaždin dobiti jednim ovakvim projektom jest veća otvorenost prema Europi, redovita međunarodna suradnja i veća međunarodna vidljivost, sadržaj tijekom cijele godine, ali i redovito uključivanje lokalne zajednice, pogotovo mladih, u stvaranje sadržaja i prilika.

Mladi Varaždinci i Varaždinke, ali i oni iz šire regije, dobit će priliku da mijenjaju svoju lokalnu zajednicu, da postanu kreatori sadržaja, a ponajviše da postanu aktivni građani i fokusiraju se na prilike, a ne probleme.

Koordinator ste kandidature. Što je vas motiviralo da se uključite u cijeli taj proces i što biste izdvojili kao najbolji dio?

Želimo li napraviti promjene u sredini u kojoj živimo, tada trebamo prepoznati glavne izazove. Najveći motiv uključivanja u taj cijeli proces kandidature jest sveopća pasivnost ne samo mladih nego građana općenito.

To nije karakteristično samo za Varaždin, to je jedan univerzalni izazov društva u kojem živimo. Naravno, u Hrvatskoj još uvijek nije u potpunosti razvijen koncept aktivnog građanstva kao u zemljama zapadne Europe.

Konačno, ovdje je većina ljudi društveno aktivna u trenutku kada su izbori, a veći period apstiniraju od korištenja demokratskih alata (udruživanje, zagovaranje određenih politika, borba za vlastita prava, ostvarivanje vlastitih ideja itd.). Međutim, ono što me najviše veseli je da se sve više mladih ljudi uključuje u ovu priču prijestolnice, s genijalnim idejama i prijedlozima te vide priliku za osobni razvoj i razvoj društva u kojem žive.

Diplomirali ste politologiju, bavite se suživotom građana. Mislite li da bi se više mladih trebalo aktivirati u društveni život grada – posjećivati izložbe, razna predavanja ili pak volontirati?

Diplomirani sam politolog s iskustvom u nevladinom, vladinom i privatnom sektoru, a ono što bih svakako htio vidjeti u budućnosti u Republici Hrvatskoj je da se stručnjaci u području društvenih znanosti (politolozi, sociolozi, filozofi, socijalni psiholozi itd.) redovitije konzultiraju za izradu javnih politika.

Politički znanstvenici u zemljama zapadne Europe, SAD-u i Kanadi imaju veliku ulogu u kreiranju javnih politika za javno dobro, oni su educirani da identificiraju potrebe određene društvene skupine.

Kvalitetne javne politike, u ovom slučaju politike za mlade, osigurale bi kvalitetne temelje da se mladi više aktiviraju u društveni život svoje zajednice. Svi očekuju da mladi rade čuda, rade promjene, budu kreativni, a ugušite ih javnim politikama i zakonima koji im ne omogućavaju laku tranziciju u „svijet odraslih“.

To podrazumijeva sustavno motiviranje udruživanja, stambenu politiku, politiku zapošljavanja, politiku obrazovanja itd. Naravno, svi smo odgovorni za takvo stanje, od donosioca odluka, do bezidejnosti onih koji kreiraju javne politike, pa i samih mladih ljudi koji bi trebali biti hrabriji u artikuliranju svojih potreba.

Jeste li razmišljali o odlasku iz Hrvatske, primjerice u potrazi za boljim poslom? Vidite li se za deset godina u Hrvatskoj?

Naravno da sam razmišljao o odlasku iz Hrvatske, pogotovo nakon nekoliko međunarodnih razmjena. Trenutno mislim da je ovo jedan projekt koji će zadržati mene i još mnoge mlade u Hrvatskoj jer svrha je stvoriti okolinu iz koje nećemo bježati.

Međutim, ako ovo društvo ne počne otvarati prilike za svoje mlade ljude, apsolutno podržavam svakoga tko želi otići. Institut za društvena istraživanja početkom je godine objavio rezultate ispitivanja mladih u dobi između 19 i 29 godina, i većina je odgovorila da je glavni razlog emigracije „odlazak u uređeniji sustav“ gdje će se obrazovanje i rad cijeniti na odgovarajući način.

Također, bitni elementi zašto mladi odlaze jesu nepovjerenje u institucije, jako loša politička klima, te slaba borba protiv korupcije. Stoga, ako nas želite ostaviti u Hrvatskoj, prestanite gasiti vatru „demografskim mjerama“ koje nemaju dugoročni učinak već sustavno pristupite izazovima i uključite stručnjake koji znaju kreirati kvalitetne javne politike. Ako se počne na tome ozbiljno raditi, vjerujem da ću za deset godina ipak biti u Hrvatskoj.

Upoznali ste, vjerujem, do sad mnogo različitih ljudi. Tko je na vas ostavio najveći dojam i zašto?

Uff, dobro pitanje. Zapravo, krenut ćemo s roditeljima, oni su zaslužni za temelje. Definitivno su zaslužni za razvoj većeg dijela moje osobnosti. Nakon toga društvo i iskustva u kojima sam se nalazio.

Nekako ne mogu izdvojiti samo jednu osobu koja je na mene ostavila velik dojam. Budući da redovito putujem i nalazim se u različitim kulturama, s različitim ljudima, nekako svatko od tih ljudi ostavi neki trag. Od volontera do osoba na najvišim političkim funkcijama.

Svatko ima svoju priču, a kad je ona iskrena, može vas motivirati da na neke stvari u životu počnete gledati drugačije. Zato je rad s ljudima generalno zanimljiv, može vas totalno istrošiti, a može vam dati vjetar u leđa, sve ovisi što vi birate kod ljudi.

Koje biste knjige i filmove preporučili svima da ih pročitaju, odnosno pogledaju?

TOP 5 KNJIGA:

Orhan Pamuk – Snijeg; Margaret Atwood – Oryx and Crake; Michel Foucault – Znanje i moć; Herman Hesse – Igra staklenim perlama; Luigi Pirandello – Šest osoba traži autora.

TOP 5 FILMOVA:

Un Prophet; Comic Sans; Ti mene nosiš; The Dictator; The Salesman.

Kada se osvrnete na sve što se postigli do danas – što vas čini najponosnijim?

E sada, znam da je klišej, ali najponosniji sam što radim stvari koje volim, što sam upoznao mnogo ljudi na koje mogu računati, što profesionalno, što privatno, što u Hrvatskoj, što izvan nje.

Na kraju krajeva, život je jedan i na nama je hoćemo li ga iskoristiti kako treba, hoćemo li se dalje razvijati i realizirati ideje. Strpljivost je jedna od vrlina koju kontinuirano usavršavam, a na koju sam ponosan jer potrebno je mnogo strpljenja da biste ostvarili određene ideje. Pa i u kontekstu ovog projekta.

Takve ideje ne razvijaju se preko noći. A to najviše može potvrditi tim mladih ljudi koji radi na ovoj kandidaturi. Potrebni su mjeseci i godine da biste vidjeli rezultat, mnogo uspona i padova da biste dobili bar neku pozitivnu povratnu informaciju.

Međutim, zadovoljan sam jer razvijamo jednu cool i dugoročnu priču te vas sve pozivamo da nas pratite i uključite se kada ćemo imati pozive.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje