Nove tehnologije i roboti već su praktički u svim sektorima gospodarstva, od prerađivačke industrije pa do ugostiteljstva. Godinama čitamo naslove kao što su “Mogu li roboti zamijeniti radnu snagu?” ili “Je li opravdan strah od robota zbog gubitka radnih mjesta?”

No roboti nisu u nekoj dalekoj budućnosti, oni su već tu. U europskim zemljama umjetna inteligencija polako je zamijenila i uslužne djelatnosti. Tako, primjerice, možete naručiti kavu ili hranu od uređaja a da uopće nemate kontakt s ljudima. Toga ima i u Hrvatskoj, ali zasad ne u tolikoj mjeri kao, primjerice, u Austriji ili Njemačkoj. Što se tiče industrije, umjetna inteligencija je naveliko zamijenila “žive radnike”.

Upravo o toj temi razgovarali smo s varaždinskim poduzetnikom Mariom Lešinom, vlasnikom i direktorom tvrtke Midal, ujedno i predavačem na Sveučilištu Sjever, koji kaže da Hrvatska ne zaostaje puno za drugim zemljama po pitanju umjetne inteligencije, ali i da se novih tehnologija ne treba bojati. Baš naprotiv, brojni poduzetnici suočeni su s nedostatkom adekvatne radne snage, a s druge strane razni nameti i davanja sprečavaju Hrvatsku da bude konkurentna, ali baš zato, smatra Lešina, pred nama je velika prilika.

Roboti u proizvodnji

– U tvrtki Midal ovih dana u proizvodnju su instalirani roboti i ponosno idemo prema industriji 4.0. Industrija 4.0 je logičan nastavak prethodnih triju industrijskih revolucija, a odnosi se na brzu digitalnu transformaciju procesa. U Hrvatskoj je to još uvijek u povojima, te mnogi ne percipiraju priču o 4.0, sve je to nedovoljno jasno i fluidno. Razgovarate li s bilo kojim poduzetnikom u Hrvatskoj, reći će da mu je najveći problem nedostatak ljudi, posebno obrazovanih i kvalificiranih ljudi, te činjenica da plaće rastu brže nego produktivnost. A rješenje je upravo industrija 4.0, koja je, po definiciji, zamjena ljudi i njihovih kognitivnih sposobnosti – strojevima. Ubrzavanjem, dizanjem produktivnosti po najvećoj stopi možete pratiti rast plaća, čak ga i ubrzati, a umjetna inteligencija kompenzira nedostatak kvalificirane radne snage. Znači, praktički ste opslužitelj i upravljač tim strojem, za koji ne morate više znati njegove temeljne funkcije, a softveri su prilagođeni korisniku. To je ta nova paradigma, u kojoj Hrvatska ima konačno veliku šansu napraviti povijesni iskorak, a posebno naglašavam da roboti nikomu neće uzeti posao, nego upravo suprotno, pomoći će u očuvanju radnih mjesta, olakšati posao i omogućiti veće plaće – kaže Lešina.

Iako je pandemija bacila gospodarstvo na koljena, bili smo prisiljeni brojne procese digitalizirati.

Hrvatska u prednosti
– Tu je najlošije prošla upravo klasična industrija, jer nema mogućnosti rada od doma. Sad je jedinstvena prilika da Hrvatska napravi kvantni skok u razvoju i percepciji, da konačno uhvatimo korak s razvijenim svijetom – naglasio je Lešina. Prva industrijska revolucija počela je 1820. godine primjenom parnog stroja u proizvodnji, a u Hrvatskoj je kmetstvo ukinuto tek 1849. godine, dakle, mi smo zaobiđeni i tada je počelo zaostajanje za zapadom. Početkom 20. stoljeća počela je druga industrijska revolucija primjenom motora s unutarnjim sagorijevanjem, a u to vrijeme su kod nas dominirale konjske zaprege. Treća industrijska revolucija koincidirala je s ratom kod nas, te ni ona nije implementirana u potpunosti – ističe Lešina.

– Sada dolazi industrija 4.0 i svi imamo slične startne pozicije. Konačno je prednost što je u Hrvatskoj malo gospodarstvo, koje se može lako transformirati i sada imamo jedinstvenu šansu postati dio progresivnog i razvijenog svijeta. Ne vjerujem da će se takva šansa ponoviti i zato je treba objeručke prihvatiti – kaže Lešina.

Ključno je, kaže, iskoristiti i sredstva EU fondova.

Problem je da je ta nova tehnologije skupa i sve analize troškova i koristi te studije isplativosti su vrlo nategnute i pozitivne su u optimalnim uvjetima i okolnostima, smatra varaždinski poduzetnik.
– Zato je vrlo važno dobiti inicijalna sredstva za početak transformacije, poglavito u razdoblju prilagodbe, organizacijskih promjena, i razdoblju učenja i obuke djelatnika, kada oni ne koriste u potpunosti mogućnosti koje nova tehnologija pruža. Upravo su kohezijski fondovi i Program oporavka i otpornosti ključni za financiranje tog razdoblja. Pred nama je sad razdoblje od sedam godina, čak tvrdim i da to može biti manje, odnosno da u tri godine mi konačno možemo uhvatiti korak s razvijenom Europom. Također je vrlo važno poticati poduzetničku klimu i radnu etiku, u čemu veliku ulogu imaju gradovi, općine i županije. Nadam se da će konačno ljudi dobiti prednost nad asfaltom i betonom i da će raspoloživa sredstva biti upotrijebljena za stvarno dizanje konkurentnosti i postizanje dugoročne održivosti – ističe Lešina.