Povežite se s nama

Ljudi i priče

Maštovitost hrvatskih inovatora za sitan novac završava kao vlasništvo globalnih korporacija

Objavljeno:

- dana

Zašto nisu milijarderi

Varaždinski inovatori izumitelji su i metode protiv mucanja koja je osim u Hrvatskoj patentirana u Kini i Japanu.

Koliko bi inovacija metode za smanjenje prekomjerne tjelesne težine ili izum lijeka protiv alergije ili za herpes, pridonio svjetskoj znanosti? O broju nula iza sume na računima izumitelja iluzorno je govoriti. Jer riječ je o problemima čije se riješenje bezuspješno pokušava iznaći od pamtivjeka. Eno ga. U prostorijama stare varaždinske vojarne, preko puta još starije Hitne pomoći. Aha. Upravo je u tijeku patentiranje izuma metoda Društva inovatora Varaždinske županije za sve navedeno. Ne, ne u laboratorijima svjetskih kompanija kojima ljudi s petnaest titula ispred izuma šutke mudruju da bi došli do rješenje do kojega su došli inovatori županije. Prostorno vjerojatno manje od njihova labosa. Možemo reći samo da je riječ o biorezonantnoj metodi uz primjenu neurolingvističkog programiranja. Za laike poput većine nas zvuči prepametno, ali inovatori čija metoda je prošla znanstvene testove lako može postati predmetom industrijske špijunaže. Znamo. Zvuči kao iz filma o Jamesu Bondu, ali tržište je još maštovitije i surovije.

Novac strancima

Kad bi inovatori Varaždinske županije imali jednako poduzetničkog duha koliko ideja, tada rečenica jednoga od njih „Čovjek je mogao sletjeti na mjesec, a ne može izmisliti…“, ne bi toliko dobro odražavala realnost s kojom se susreće većina inovatora. Inovator je kreativac, a posao plasmana inovacije logikom bi trebao ulaziti u sferu gospodarstva. Kad bi to funkcioniralo tako, već i laiku je logično da bi dio Statuta Društva inovatora Varaždinske županije bio nepotreban. – Moramo ofenzivnije podupirati i promovirati nove inovacije, prezentirati ih, pomoći članovima pri zaštiti patenata kao i nazočnost na svjetskim izložbama, dio je tog Statuta – ispričao nam je predsjednik Josip Kužir.

Potrebna su samo tri sata da dijete nauči voziti bicikl“

Sve bi se to trebalo podrazumijevati. No jednako kao što pamet naših znanstvenika na plodno tlo nailazi tek u inozemstvu, tako i maštovitost naših inovatora uglavnom za neki sitan novac završi u „rukama“ neke svjetske kompanije. Patent koji osim ugleda donosi i zaradu u iznosima koje inovator ne može niti pojmiti. Uglavnom je riječ o globalnim korporacijama koje nerijetko svoj prestiž mogu zahvaliti nekom inovatoru koji je danonoćno u sobici nekog sela iz čistog entuzijazma slagao komadić po komadić mozaika svoje inovacije.
   Osim izuzetno značajnih metoda koje će uvelike pridonijeti medicini, županijski inovatori bave se, baš kao i sva hiperinteligentna zaigrana djeca, prema riječima predsjednika udruženja Josipa Kužira, i „benignim“ stvarima. Tako su, primjerice, nedavno izumili držač ravnoteže kod dječjeg bicikla. – Potrebna su samo tri sata da dijete nauči voziti bicikl bez pomoćnih kotača – kaže predsjednik. I ovaj, osobno Kužirov patent, Hrvati će kupovati kao inozemni proizvod. Licenca je, naime, prodana Kinezima. Razlog? U Hrvatskoj nema proizvodnje bicikla.

Skupo patentiranje
 

Dovoljan primjer promocije inovatora zorno prikazuje jedan primjer – cijela nacija zna da je Slaven Bilić mucao i da se toga riješio u Varaždinu kod dr. Darka Novosela koji je izuzetno pomogao i bivšem giverneru HNB-a Rohatinskom. No zna li itko da dr. Novosel koristi  metodu koju su osmislili varaždinski inovatori? Riječ je o skupu metoda za oslobađanje od stresa. Na ovom se primjeru vidi kako bi to trebalo funkcionirati – metoda je, osim u Hrvatskoj, patentirana u Kini i Japanu i primjer je izuzetno komercijalnog proizvoda.
  Na kraju se, kao i obično, sve svodi na novac. Da bi se izum patentirao u Hrvatskoj i barem još jednoj europskoj zemlji, prosječno je potrebno oko 15 tisuća kuna. S obzirom na situaciju, nije teško zamisliti da će inovator direktno ponuditi patent inozemnom proizvođaču radije nego da ga sam patentira. Nema novaca. Ovaj će mu, primjerice, platiti stotinjak tisuća eura. Uskoro će na istome zaraditi milijarde. A, domaći će se „Baltazar“ i dalje šetati gore-dolje da mu proradi onaj zadnji „klik“.

IDIVA Prva nacionalna izložba maturalnih radova iz područja dizajna

Nove metode za mršavljenje, rješavanje herpesa i alergija još uvijek se promoviraju samo usmenom predajom. No svatko tko ima problem dobrodošao je u prostorije inovatora u Kranjčevićevoj ulici. Istina, cijena se još ne zna niti se zna sustav naplaćivanja, budući da je riječ o neprofitabilnoj organizaciji. Kod herpesa su najučinkovitiji rezultati. Zato svatko kome se herpes vrati dobiva i povrat novca.

Zbog starog majstora, violine bolje zvuče

Podbradnjak Vladimira Proskurnjaka izuzetno je koristan vionilistima jer se ne kopča nikakvim metalima, a oslonac za bradu ima s obje strane

Ako je bilo „suđeno“ izumiti podbradnjak za violinu tada je “Onaj gore” zasigurno imao ideju da izumitelj bude Vladimir Proskurnjak. Graditelj violina iz Varaždina, složit će se struka, vjerojatno je najkompetentnija osoba u Hrvatskoj da „dograđuje“ violine. Općenito, „prčka“ po njima. Njegov podbradnjak izuzetno je koristan violinistima jer se ne kopča nikakvim metalima, a oslonac za bradu ima s obje strane. – Donji nosač je fiksan pa se ne mora ništa skidati. Nije povezan metalnim šarafima što je velika prednost. Violina ne gubi na svom originalnom zvuku. Nema metala – ponavlja gospodin Proskurnjak, očigledno smatrajući upravo taj dio svoje inovacije najvrednijim.     
  Za gospodina Proskurnjaka čuli smo davno prije. No ne kao za inovatora već vrhunskog majstora izrade violina. Proskurnjak je baš „čovjek po mjeri“ baroknoga grada. Vitalan gospodin koji unatoč godinama nema ono karakteristično, malo pogrbljeno držanje kojim se odlikuju starije osobe. Još kad u ruke uzme violinu i zasvira, već s prvim taktovima godine kao da se zagube među notama. Sve na njemu vas „tjera“ da koristite riječ „gospodin“, što uobičajeno i nije karakteristika novinskih napisa.
Onako vitak, srebrno-sijede kose ne bi se bolje uklopio nigdje nego u svoju radionicu violina. Danas, na žalost, zatvorenu. Recesija je donijela svoje. Poznato je da s problemima u gospodarstvu  uvijek prvo strada kultura. Iako su vrata zaključana, svatko tko želi da mu baš stari majstor popravi violinu, on će to i učiniti. Štoviše, jedva će dočekati da se neka „nađe“ pod njegovim, još uvijek, vještim rukama. I, naravno, besprijekornom sluhu.

Sve to oko patentiranja meni vam je – presloženo

Zatvaranje radionice Proskurnjak nije samo „zatvaranje“ obrta. To je „kulturni grijeh“ koji obilježava vrijeme u kojemu živimo.
Što se inovatorstva tiče, gospodin Proskurnjak prije tri godine je izumio i gornji podbradnjak. No svaki je izum zaseban. Patentno pravo za tadašnju inovaciju je prodao za 100.000 kuna. Ne bismo sudili o tome. – Sve to oko patentiranja za mene vam je prekomplicirano. Star sam ja za to. No donji podbradnjak sam osobno patentirao – kaže. Istina, donji podbradnjak zaseban je izum, ali činjenica je da je kombinacija oba „ono pravo“. Kao da je lice dobilo naličje.
  Gospodin Proskurnjak živi vrlo skromno, na katu iznad svoje radionice. Gotovo asketski. Kaže, od mirovine. Netko njegova renomea i znanja u inozemstvu bi bio „kulturno dobro“. A, svojim bi inovacijama financijski zbrinuo pet budućih naraštaja.
U Hrvatskoj je samo jedan umirovljenik više kojem trubite na cesti dok jer presporo prelazi preko zebre.

Živi u kući u kojoj je većinu toga sam patentirao

Prva inovacija Nikole Marinića bio je vijak koji je znatno poboljšao rad stroja u njemačkoj tvornici. Vlasnik poduzeća za to ga je nagradio s devet mjesečnih plaća

U kući Marinićevih nema prostorije u kojoj se ne nalazi barem jedna gazdina inovacija. I sve su svrsishodne. Svoju kuću zove “kuća od patenata”, iako niti jedan izum nije patentirao. A njih je zaista mnogo i raznovrsni su. Karijeru inovatora započeo je još kao mladac u Njemačkoj kad je radio na stroju na kojemu je, zbog nedostataka, nekoliko radnika ostalo bez ruke.
Mariniću je palo na pamet da je dovoljan samo jedan vijak staviti na pravo mjesto kako se to ne bi događalo. Pokazalo se da je bio u pravu. Gastarbajter je za svoj izum nagrađen s devet prosječnih plaća.
U njegovoj radionici nikad nema zastoja – bitno je poboljšao stroj za proizvodnju slamnatih vijenaca za pogrebne vijence koji je prvi put vidio u Njemačkoj. – Tome sam stroju ugradio oko dvadeset inovacija za poboljšanje – kaže Marinić napomenuvši kako je sada stroj 300 puta bolji nego ranije. Za sve Marinićeve izume ove bi dvije stranice bile prekratke. Primjerice: stroj za rezanje žice (ubode u glavu cvijeta i namota oko stabljike); stroj za podebljavanje niti konca; cijev koja grije vodu u kupaonici – svakih 20 minuta 80 litara tople vode; drvo iz otpada pakira u brikete…
Od svih izuma najsretniji je kad govori o solarnom automobilu. Sad ima malu verziju, ali planira napraviti komercijalni automobil. No za prototip mu treba 100 tisuća eura. – Da meni netko da brodogradilište za kunu, vidjeli biste što bih napravio – zaključuje Marinić.

Srebrna medalja

Andrea i Diana Balaško već su renomirana imena na području inovacije. Njihovi proizvodi, bazirani kompletno na prirodnim materijalima više nisu novost u Hrvatskoj. Osim privlačnog dizajna sestre rade samo one proizvode koji se odlikuju i svrsishodnošću.
  Novost u njihovoj eko-ponudi su mirisne slike izrađene od kombinacije eko-materijala i mirisnih granulata koji se posebnom, ekološkom tehnikom lijepe na podlogu. Kad miris sa sličica rustikalnih motiva „ispari“, dovoljno je kapnuti nekoliko kapi eteričnoga ulja po granulama kako bi slika iznova bila mirisna. Za mirisnu su sliku u listopadu na Međunarodnoj izložbi inovacije osvojile srebrnu medalju. Organiziraju i brojne inovativne radionice, osobito u školama – kratke tečajeve od dva sata i one u trajanju od 15 sati pa njihov rad ipak, za razliku od brojnih inovatora, dobro financijski prolazi. Ipak, cilj im je daleko od Hrvatske, domaćih škola i tečajeva. – Osim što pripremamo web stranice s online kupovinom postoje i intencije za poduke u školama u inozemstvu.

Invalidskim kolicima po stubama

Petnaest godina trebalo je da od prvotne ideje dođe do “klika”. Tako Josip Banić objašnjava kreativni put svoje inovacije –  mehanička invalidska kolica kojima se može penjati i spuštati po stubama. -Čovjek se  može spustiti na mjesec, a nije u stanju smisliti način da invalid savlada “štenge”, kaže Banić kojemu je to postala opsesija.
     Od zamisli do početka realizacije prošlo je punih sedam godina- Počeo sam sakupljati materijal, potreban za kolica- djelove bicikla kaže Banić.   Prije tri godine njegova, još uvijek gruba ideja počela je dobivati konkretne obrise, da bi se prije dvije godine dogodio presudan “klik”- Ono što mislite da je vrlo komplicirano na kraju se pokaže jako jednostavnim, priča ovaj soboslikar koji je pokušao pronaći financijere.- Pisao sam dopise na stotine adresa, ali odgovorila mi je samo Jadranka Kosor.- Da sam do sada imao atest, a za koji ranije nisam imao novaca ,već se moglo plasirati bezbroj kolica,uvjeren je Banić. Danas ima papire Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u kojima piše da njegov izum udovoljava svim kriterijima inovativnog proizvoda, Još da su mu investitori… On sam nema novaca za sitne preinake i masovnu proizvodnju što bi koštalo oko desetak tisuća eura. – Dakle tražim onoga tko će istovremeno imati osjećaj za dobru investiciju i humanost, zaključuje Josip Banić Križe, ne djelujući preoptimistićno,, premda bi primjena njgovih kolica neuporedivo olakšala život osoba u invalidskim kolicima.

 

 

 

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje