Povežite se s nama

Međimurje

Matija Posavec: Stoljećima smo sve Hrvate pozivali na zajedništvo, a činimo to i danas

Objavljeno:

- dana

SAČUVALI IDENTITET

Svetom misom u čakovečkoj crkvi sv. Nikole biskupa, svečanom akademijom i polaganjem vijenaca proslavljen je još jedan Spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države.

Iako se ono dogodilo tek 1920. godine, godinu prije, 9. siječnja 1919. na Franjevačkom trgu u Čakovcu održana je velika narodna skupština na kojoj je donesena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države te izražena želja za pripojenjem tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Spomenuta skupština je bila jedan od najvažnijih događaja za hrvatsko stanovništvo u Međimurju, a na njoj je sudjelovalo više od 10.000 ljudi. Iznimna osobnost u povijesti tog događaja uz dr. Ivana Novaka bio je Juraj Lajtman, rimokatolički svećenik i pisac, vođa međimurskih intelektualca i borac hrvatskog naroda, koji je rođen u Prelogu 15. travnja 1882. Velik dio svog života je proveo u rodnome mjestu kao odvjetnik. U Zagrebu je završio gimnaziju te bogosloviju i pravne znanosti.

Prvo mjesto Lajtmanovog djelovanja je bio Daruvar u Slavoniji, a potom Kotoriba u Međimurju. Podsjećamo, u to vrijeme mađaron Josip Margitaj propagirao je mađarizaciju te je izmislio megyimurszki jezik, a zapravo je na taj način nastojano prikriti i legalizirati mađarizaciju u Međimurju. Lajtman se opirao mađarizaciji i u Kotoribi utemeljio hrvatski pjevački zbor te razvio široku kulturnu aktivnost međimurskih Hrvata. Po njegovoj ideji osnivaju se i drugi pjevački zborovi u Međimurju. Lajtman je i pisao na međimurskome narječju, baš zbog toga da bi sačuvao tradiciju kajkavskog narječja i razumljivo propovijedao ljudima Međimurja. Lajtman je upotrebljavao “gajicu”, dok je Margitaj nametao mađarsku abecedu. Lajtman, Slovenac Ivan Kuhar i Ignac Lipnjak napisali su molitvenik “Jezuš, ljubav moja” (Zagreb, 1912.). Lajtman je htio napisati i Međimursku školsku Bibliju, ali rukopis nikad nije bio tiskan. Republikom Hrvatskom danas odzvanjaju pozivi na zajedništvo, no Međimurci su isto pokazivali desetljećima pa i stoljećima unazad, a čine to i danas te na tome grade sredinu koja je respektabilna u svakom pogledu. Stoga nije slučajno što se na samom sjeveru naše zemlje slave čak dva spomendana, 9. siječnja Spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države i 30. travnja Spomendan na Zrinske i Frankopane.

Juraj Lajtman, kao vođa međimurskih intelektualaca, najsnažnije se opirao mađarizaciji

– Tog dana narod je bio taj koji je bio glavno uporište, motivacija i nit vodilja da se pokrene jedan proces. Zajedništvo je 1919. bilo iskazano brojkom od 10.000 okupljenih, što znači da se tada čuo glas gotovo svake međimurske hiže, i to je jedan od najboljih primjera demokratskog odlučivanja naroda koji ima jasnu viziju vlastite budućnosti i kojeg vodi snažan osjećaj pripadnosti. Da nije bilo tog zajedništva, te snage i neizmjerne volje svih njenih građana, teško bi se međunarodna zajednica uvjerila u hrvatski identitet Međimurja koji nas je – potvrđen tradicijom, običajima i jezikom, konačno i neraskidivo povezao s domovinom – u svom je govoru naglasio međimurski župan Matija Posavec, uz inicijativu da se tema Spomendana uvede u svaku školu i dom, kako bi mu se dao veći značaj.

Najavio je i skoru, 100. obljetnicu, ususret koje će biti podignut spomenik dr. Ivanu Novaku na Franjevačkom trgu. Na njega se nadovezao mons. prof. dr. Juraj Kolarić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, poznati teolog, povjesničar i ekumenist, rekavši kako je Međimurec svoju utjehu, snagu i otpor prema onima koji su mu htjeli zatrti nacionalnu svijest crpio iz svoje vjere i nalazio je kod svojih svećenika.

Hrvatski identitet Međimurja je zauvijek potvrđen tradicijom, običajima i jezikom

– Sačuvavši crkvenu upravu nad Međimurjem, zagrebački su biskupi s međimurskim svećenicima sačuvali i Međimurje Hrvatskoj. Zato je povijest Međimurja i najvećim dijelom povijest Katoličke Crkve u Međimurju, povijest katoličkih župa i povijest vjere koja je srasla s dušama pobožnih Međimuraca – izjavio je Kolarić. Stalni gost svečane akademije je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, koji je istaknuo da je Međimurje od 9. siječnja 1919. postalo dio korpusa hrvatskog naroda i duša ove države te da je to posebno važno naglasiti danas i tijekom ovog mjeseca, kad obilježavamo 25. obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

Potpora uglednika

Podršku 98. obljetnici donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države svojim su dolaskom na akademiju dali još i saborski zastupnik Branimir Bunjac, zastupnica Bernarda Topolko, gvardijan franjevačkog samostana u Čakovcu fra Željko Željeznjak, zamjenici župana Zoran Vidović i Sandra Herman, predsjednik Skupštine Međimurske županije Mladen Novak, njezini potpredsjednici Josip Grivec i Petra Kovačić, gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek sa suradnicima te mnogi uzvanici iz javnoga, vjerskoga, političkoga i kulturnog života.

Izvor:
Foto:

Međimurje

Beličkomu Ogranku UDVDR-a donacija lokalnog SDP-a

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 14. svibnja, u prostorijama beličkog Ogranka UDVDR-a članovi Općinske organizacije SDP-a predali su donaciju beličkim braniteljima.

U paketu je bilo pedesetak komada polo majica s logotipom UDVDR-a, koje je izradila Štikma d.o.o.

Uime Ogranka UDVDR-a na donaciji je zahvalio predsjednik udruge Dejan Janušić, a predali su ih predsjednik beličke Općinske organizacije SDP-a Josip Mlinarić, Stjepan Horvat i Viktor Herman.

Nastavite čitati

Kultura

Drugi dio sage Krunoslava Mikulana “Škola u opasnosti” donosi nove pustolovine “Zmajeve družine”!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Publiku je, osobito dječju, prije dviju godina razveselio prekrasan roman čakovečkoga pisca, anglista koji predaje na čakovečkom Odsjeku Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Krunoslava Mikulana. Knjiga koja nosi naslov „Zmaj ispod Staroga grada“ temeljena je na legendi o čakovečkom pozoju koji „ispod Staroga grada spi“.

Mnoge će zato razveseliti vijest da je Mikulanov roman dobio nastavak! Radi se o romanu „Škola u opasnosti“, u kojem se već uhodana ekipa suočava s novim uzbudljivim avanturama, stječe nova prijateljstva i iskustva, saznaje mnogobrojne zanimljivosti povezane s mitologijom hrvatskoga sjevera…

Nestašni zmajček

– Prva knjiga završila je tzv. cliffhangerom – klinci pronađu jaje u podzemlju Staroga grada te se ono počinje otvarati. Novi roman, kako je i bilo očekivano, počinje tako što naša „Zmajeva družina“ ima maloga zmaja. Razmišljaju o tome kako ga odgojiti i dresirati. Zmaj je dosta nestašan i svaki čas naše protagoniste dovodi u nekakvu nevolju. Bili su, primjerice, na Porcijunkulovu u Čakovcu pa im je pobjegao iz podruma, ukrao kobasice i hot-dogove i napravio rusvaj! (smijeh)

Naravno, zmaj ne može dugo ostati tajnom – njegovo je postojanje otkriveno, a zatim neprijatelji naše Družine iz prve knjige čine sve što im je u moći da se zmaja domognu. Zbog toga su klinci u opasnosti, a njihovi neprijatelji budu htjeli žrtvovati sve učenike u školi samo zato da bi došli do zmaja – objašnjava Mikulan.

Hoće li četvorka uz pomoć nekih novih saveznika uspjeti obraniti školu od zlih sila? Nećemo vam otkriti baš sve detalje kako biste mogli uživati u knjizi, no autor dodaje i zanimljivu činjenicu: na naslovnoj stranici romana nalazi se poznati preloški „pesjanek“!

– To je mitsko biće o kojem su se u donjem Međimurju pojavljivale razne legende poput one da živi u rijeci Dravi iz koje izlazi po zločestu djecu i neposlušne djevojke. U romanu „Zmaj ispod Staroga grada“ junaci su išli na školski izlet u Štrigovu, a ovoga puta u Prelog. Tamo su čuli za legende koje kažu da ih pesjanek želi – pojesti!

Na kraju romana najavio sam i treći dio, koji će se zvati „Noć crnoga sunca“ – kaže međimurski autor, koji je za prvi dio svoga dječjeg romana dobio Nagradu Artefakt (književna nagrada za najbolja literarna dostignuća u hrvatskoj spekulativnoj fikciji) te Nagradu „Mali princ“ (regionalna nagrada za dječju knjigu za jezično područje Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije).

„Riječ više!“

Mikulan je i potpredsjednik čakovečkog Ogranka Matice hrvatske. Glavni je urednik dvaju časopisa koje izdaje Ogranak: „Hrvatskoga sjevera“ i novoga književnog časopisa „Riječ više!“ Sredinom prosinca prošle godine čakovečki je Ogranak dobio novu mrežnu stranicu na kojoj možete pronaći aktualne informacije o svim aktivnostima koje provodi, kao i o planovima. Potkraj 2020. tako je izašao novi „Hrvatski kajkavski kolendar“, u kojem Mikulan također redovito surađuje.

– Izašao je 54. broj časopisa „Hrvatski sjever“, koji je dostupan za skidanje sa stranica Ogranka u PDF formatu. Časopis donosi sedam znanstvenih i stručnih članaka iz nekoliko znanstvenih područja: filozofije, povijesti, književne teorije, lingvistike/dijalektologije, informatike i metodike nastave. Možete ga besplatno spremiti na računalo ili čitati online – ističe.

Autori priloga su Damir Barbarić (“O živom zrenju prirode”), Ivan Vuk („Komisija ne smije iz sela otići, a da posao nije završen“. O nekim aspektima otkupa poljoprivrednih proizvoda u kotaru Čakovec 1945. – 1948. godine), Đuro Blažeka (“Pseudoanalogonimija između preloške skupine međimurskog dijalekta i prekomurskog književnog jezika”), Robert Šperanda i Krunoslav Mikulan (“Kršćanski i paganski simboli u djelima C. S. Lewisa, J. K. Rowling i M. Benini”), Anita Topljak i Predrag Oreški (“Opremljenost škola informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za potrebe uvođenja predmeta Informatika kao obveznog predmeta u sklopu projekta ‘Škola za život’”), Veronika Brlek i Predrag Oreški (“Edukativni roboti i njihova primjena u obrazovanju”), Jasminka Prstec (“Vježbenički ERP u nastavi”), Vladimir Legac (“Prikaz knjige Lovorke Zergollern Miletić i Marije Lütze-Miculinić: ‘Hrvatsko-engleski rječnik školskoga jezika: priručnik za studente i nastavnike engleskoga jezika – prvi svezak’”) i Krunoslav Mikulan (“Josip Grgevčić – umjetnik, profesor, čovjek (in memoriam)”.

– Što se pak književnoga časopisa „Riječ više!“ tiče, početkom ove godine izašao je prvi broj. Osim mene, uredništvo čine i tajnica Ogranka Anita Novak, predsjednik Ogranka Ivan Pranjić te poznate međimurske književnice i članice Ogranka Petrana Sabolek i Vera Zemunić.

Časopis se sastoji od šest rubrika: prva je „Riječ urednika!“, a slijedi „Riječ pisaca!“ u kojoj su objavljena djela Lidije Deduš, – Slavice Gazibare, Ane Horvat, Željke Horvat Čeč, Mladena Kopjara, Andrijane Kos-Lajtman, Emilije Kovač, Miljenka Muršića, Tanje Novak, Ivana Pranjića, Petrane Sabolek i Vere Zemunić te moje malenkosti. U „Riječi kritike!“ nalaze se radovi Daniela Ciglarića i Emilije Kovač, dok u „Riječi susjeda!“ stoje djela susjeda iz regije Nure Suljkanović, Edine Šarić, Šime Ešića, Adijate Ibrišimović-Šabić te Mehmeda Đedovića.

Na kraju tu su rubrika koja dijeli ime s časopisom, „Riječ više!“, u kojoj o adaptaciji dijelova Krležine drame „Vučjak“ na kajkavski piše Đuro Blažeka, te „Riječ o suradnicima!“ – nabraja potpredsjednik čakovečke Matice. Kako je vidljivo, radi se o doista bogatu sadržaju, stoga preporučamo da nabavite sva spomenuta izdanja.

O autoru

Krunoslav Mikulan rođen je 24. veljače 1967. godine u Čakovcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je engleski i njemački jezik te magistrirao i doktorirao englesku književnost. Najprije je radio kao nastavnik u srednjoj školi, a zatim se zapošljava na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (danas čakovečki Odsjek Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu), gdje predaje jezične i književne kolegije na engleskom jeziku.

S predstavljanja prvoga dijela sage otprije godine i pol

Samostalno ili u suautorstvu objavio je niz znanstvenih i publicističkih radova s područja teorije književnosti, lingvistike, metodike nastave stranih jezika, hrvatske povijesti te numizmatike: šest znanstvenih monografija, dvije uredničke knjige, pet znanstveno-popularnih knjiga (od čega četiri na engleskom jeziku, tri u Velikoj Britaniji; dvije su prevedene na talijanski i češki, a jedna na španjolski), pedesetak članaka u znanstvenim i stručnim publikacijama te niz članaka u časopisima i novinama.

Od književnih radova objavio je dva romana za djecu, jedan roman za odrasle („Oklada u Titanicu“, Insula, 2006.), a priče, humoreske, putopise i pjesme objavljivao je u časopisu AKO te Hrvatskome kajkavskom kolendaru.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!