Većina nogometnih klubova u Međimurju osnovana je prije 40-ak i više godina pa stoga ne čudi da su najčešća imena međimurskih nogometnih klubova Mladost, Bratstvo, Jedinstvo, Borac, Omladinac i slična.
Neki su pak prilikom davanja imena odali počast i rijekama koje na mnoge načine definiraju i određuju život Međimurja. Tako nogometni klub iz Hlapičine nosi ime Mura, a nogometni klubovi iz Kuršanca i Donjeg Mihaljevca Drava. Nogometni klub iz Goričana pak nosi ime Trnava. Međutim, osim imena rijeka u imenima nogometnih klubova, priroda i nogomet u Međimurju imaju i dublju poveznicu.
Zajednički pašnjak
Gmajne predstavljaju vrijednu sastavnicu krajobraza uz rijeku Muru u Međimurskoj županiji. To su poljoprivredne površine zajedničkog vlasništva, državnog, općinskog ili mjesnog, koje su u prošlosti korištene za ispašu stoke poljoprivrednika nekog sela. Gmajne su vrijedna područja koja su uz nekadašnji tradicionalni sustav stočarenja i pašarenja uspijevale sačuvati i održati vrijednu biološku raznolikost poplavnih pašnjaka. Danas se više ne možemo susresti s takvim suživotom čovjeka i prirode, procesi deagrarizacije doveli su do toga da su gmajne prepuštene sukcesiji i postepenom prelasku iz pašnjaka u šikaru i šumu, a često su u početnoj fazi sukcesije mjesto rasprostranjena invazivnih stranih vrsta.
Povrh ekonomskog značaja kojeg su imale, gmajne su zauzimale i važno mjesto u društvenom životu seoskog stanovništva. To je bio prostor na kojem su, posebice mlađe generacije, provodile značajan dio vremena čuvajući stoku na ispaši. Danas na gmajnama gotovo više pa i nema stoke i ispaše, a samo rijetke su uspjele u tragovima održati izvorne karakteristike. Međutim, neke gmajne uz rijeku Muru ostale su i do danas važno mjesto društvenog života, doduše u nešto drugačijem obliku nego u ne tako davnoj prošlosti. Danas gmajnama uz Muru ne jurca stoka, već nogometaši. Kako su se osnivali nogometni klubovi, javljala se potreba za prostorom za igru, nogometnim igralištima.
Od stoke do strojeva
Budući da su gmajne bila veća travnata područja, a najčešće u vlasništvu općina ili mjesnih zajednica, upravo one su bile idealno područje za prva nogometna igrališta. S obzirom na činjenicu da je travnjak održavala stoka ispašom, bilo je potrebno tek postaviti okvire za golove i označiti igralište i utakmica je mogla početi.
S vremenom je stoka polako nestajala sa seoskih domaćinstava i gmajni pa ju je u održavanju travnjaka nogometnih igrališta zamijenila moderna mehanizacija, a dijelovi gmajni na kojima su se nalazila nogometna igrališta počeli su se intenzivnije uređivati te su s vremenom postali pravi nogometni centri, izgubivši u potpunosti izvorne karakteristike gmajni. Danas tek pokoji zaostali elementi izvornih gmajni u prostoru oko nogometnih igrališta podsjećaju na činjenicu da je tim travnjacima prije nogometaša vladala stoka igrajući svoje utakmice.
U sklopu turističko – volonterskog programa Turističke zajednice Međimurske županije „Z cugom v zeleno Međimurje“, turistima – volonterima predstavilo se i Mursko Središće i Spomen dom rudarstva „Cimper“.
Grad Mursko Središće, Centar za kulturu „Rudar“ i Turistička zajednica područja „Mura i gorice“ uz podršku Društva žena Mursko Središće i Udruge međimurska žganica „Tepka“ turistima – volonterima su približeni autohtoni sadržaji koje mogu upoznati samo ovdje.
Po razgledu interpretacijskog centra Spomen dom rudarstva „Cimper“, krenulo se u radionicu izrade tradicijske maske cimeri, maske koja svoje korijene ima upravo u rudarskoj mitologiji. Radionicu su držale članice „Društva žena Mursko Središće“, koje i baštine tradiciju izrade maske. Nekoliko metara dalje pekla se prava međimurska žganica, što su prezentirali članovi Udruge međimurska žganica „Tepka“, a u drugom kraju parkića ispred Spomen doma kuhao se pravi međimurski grah, za što je na području Murskog Središća već tradicionalno zadužen Rudi Mesarić.
Ovaj oblik volonterskog turizma jedinstvena je prilika da se uz razgledavanje povijesnih vrijednosti osjeti i sudjeluje u pravim autohtonim aktivnostima ovog kraja.
Općina Mala Subotica organizira predstavu “Legenda o Pozoju” u Društvenom domu u Palovcu.
Predstava će se odigrati u srijedu, 24. travnja, s početkom u 17:30 sati.
Predaja o zmaju Pozoju zaintrigirala je i članove teatra.002 i tako je, u suradnji s Muzejom Međimurja Čakovec, nastala predstava o strašnom biću koje spava, ali se povremeno i budi, ispod Staroga grada. Međutim, to nije samo priča o Pozoju. To je i priča o hrabrom učeniku, Đaku, Grabancijašu koji se usudio suprotstaviti strašnoj zvijeri. Bi li uopće grad, naše Međimurje, postojalo i danas da nije bilo Matije? Spava li Pozoj još uvijek ispod Staroga grada? Pitanje je to koje si postavljamo još i dan danas, a jedan od odgovora svakako ćete saznati pogledate li ovu zanimljivu i neobičnu predstavu.
Legenda o Pozoju teatra002. ispričana je kao pričopredstava s pop-up scenografijom. Predstava kombinira igrano-lutkarsko-glazbenu tehniku i vjerovali ili ne, u njoj se može naći i nešto kemije. Tekst i režiju potpisuje Bruno Kontrec, glazbu Stjepan Horvat i 2cooleles, autor pop-up knjige je Bruno Kontrec, za vizualni identitet zaslužni su Bruno Kontrec i Mario Jakšić koji također i glume u predstavi.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
