Autorica teksta: Sara Kočiš, stručna suradnica za opće poslove zaštite prirode Autor fotografije: Dušan Jelić
Na predstavljanju rezultata istraživanja “Međimurske prirode”, održanom 24. studenoga u CZK-u “Rudar” u Murskome Središću, imali smo prilike izravno iz usta istraživača čuti njihova iskustva, doživljaje i zaključke s opsežnih terenskih istraživanja u Međimurju provedenih ove godine.
Coprnice i matuli
Istraživanjem raznolikosti leptira Regionalnog parka Mura-Drava na području Međimurske županije zabilježili smo ukupno 56 vrsta dnevnih i čak 593 vrste noćnih leptira. Zabilježeni broj danjih leptira čini približno 28% faune danjih leptira Hrvatske i ukazuje na relativno veliku raznolikost.
Za noćne leptire možemo smatrati da se radi tek o početku višegodišnjih istraživanja te je za potpuniji pregled faune potrebno mnogo više terenskih izlazaka u različitim godišnjim dobima. Mnoge zabilježene vrste noćnih leptira predstavljaju tek drugi ili treći nalaz za faunu Hrvatske, a neke od njih nisu bilježene nekoliko desetljeća!
Riba piškur, Međimurcima znana kao čikov, često se nalazila na jelovniku starih Međimuraca, što dokazuje i izreka “Motaš se kak piškur v loncu!” Bila im je dostupna zato što nastanjuje stajaće vode, rukavce i bare, zadržavajući se u muljevitom dnu, a lovili su je pomoću pletenih košara. Od 51 istražene lokacije, piškur je zabilježen na trima lokacijama, što je posljedica njegova obitavanja na teže dostupnim, gusto obraslim staništima i stoga relativno teškog uzorkovanja pomoću standardnih ihtioloških metoda, kao što je elektroribolov.
Osim piškura, zabilježeno je još 30 vrsta riba, od kojih posebno vrijedi istaknuti drugi nalaz koljuške za Međimursku županiju te devet novih lokaliteta crnke, koja u Međimurju trenutačno broji oko stotinu populacija, što je veća populacija od ostatka Europe zajedno.
Veliki dunavski vodenjak
Veliki i dunavski vodenjak
Nakon što su potvrđeni uz rijeku Muru, veliki vodenjaci prvi put su zabilježeni i uz rijeku Dravu te na zapadnom dijelu županije uz granicu sa Slovenijom. Kako u Hrvatskoj postoje dvije slične vrste velikih vodenjaka koje međusobno mogu stvoriti hibride mješovitih morfoloških osobina, tek daljnjom genetičkom analizom uhvaćenih jedinki potvrđena je prisutnost obje vrste, to jest dunavskog i velikog vodenjaka, što daje novu sliku o njihovoj rasprostranjenosti u županiji i u Hrvatskoj.
Na kraju su predstavljeni i rezultati dvadesetak monitoringa koje je provela “Međimurska priroda”, a sve je to još jedan veliki korak k upoznavanju i zaštiti naše prirode.
U sklopu turističko – volonterskog programa Turističke zajednice Međimurske županije „Z cugom v zeleno Međimurje“, turistima – volonterima predstavilo se i Mursko Središće i Spomen dom rudarstva „Cimper“.
Grad Mursko Središće, Centar za kulturu „Rudar“ i Turistička zajednica područja „Mura i gorice“ uz podršku Društva žena Mursko Središće i Udruge međimurska žganica „Tepka“ turistima – volonterima su približeni autohtoni sadržaji koje mogu upoznati samo ovdje.
Po razgledu interpretacijskog centra Spomen dom rudarstva „Cimper“, krenulo se u radionicu izrade tradicijske maske cimeri, maske koja svoje korijene ima upravo u rudarskoj mitologiji. Radionicu su držale članice „Društva žena Mursko Središće“, koje i baštine tradiciju izrade maske. Nekoliko metara dalje pekla se prava međimurska žganica, što su prezentirali članovi Udruge međimurska žganica „Tepka“, a u drugom kraju parkića ispred Spomen doma kuhao se pravi međimurski grah, za što je na području Murskog Središća već tradicionalno zadužen Rudi Mesarić.
Ovaj oblik volonterskog turizma jedinstvena je prilika da se uz razgledavanje povijesnih vrijednosti osjeti i sudjeluje u pravim autohtonim aktivnostima ovog kraja.
Općina Mala Subotica organizira predstavu “Legenda o Pozoju” u Društvenom domu u Palovcu.
Predstava će se odigrati u srijedu, 24. travnja, s početkom u 17:30 sati.
Predaja o zmaju Pozoju zaintrigirala je i članove teatra.002 i tako je, u suradnji s Muzejom Međimurja Čakovec, nastala predstava o strašnom biću koje spava, ali se povremeno i budi, ispod Staroga grada. Međutim, to nije samo priča o Pozoju. To je i priča o hrabrom učeniku, Đaku, Grabancijašu koji se usudio suprotstaviti strašnoj zvijeri. Bi li uopće grad, naše Međimurje, postojalo i danas da nije bilo Matije? Spava li Pozoj još uvijek ispod Staroga grada? Pitanje je to koje si postavljamo još i dan danas, a jedan od odgovora svakako ćete saznati pogledate li ovu zanimljivu i neobičnu predstavu.
Legenda o Pozoju teatra002. ispričana je kao pričopredstava s pop-up scenografijom. Predstava kombinira igrano-lutkarsko-glazbenu tehniku i vjerovali ili ne, u njoj se može naći i nešto kemije. Tekst i režiju potpisuje Bruno Kontrec, glazbu Stjepan Horvat i 2cooleles, autor pop-up knjige je Bruno Kontrec, za vizualni identitet zaslužni su Bruno Kontrec i Mario Jakšić koji također i glume u predstavi.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
