Povežite se s nama

Međimurje

Međimurski lepi dečki i puce pokazali “kaj se je v Međimurju od 1930. do 1940. leta oblečeno nosilo“

Objavljeno:

- dana

Iz bakinih škrinja

Tradicionalna smotra međimurske narodne nošnje u Žiškovcu najbolja je potvrda da je muška i ženska oprava naroda ovoga kraja prolazila svoj dugi razvojni put do današnjeg oblika. Tako je tema njezina 9. izdanja ove godine bila naslovljena “Kaj se v Međimurju od 1930. do 1940. leta oblečeno nosilo“.

Smotra se u Žiškovcu održava svake druge godine te, uz predstavljanje međimurske tradicije i nošnji i prezentaciju rada kulturnoumjetničkih društava s područja Međimurske županije, čuva od zaborava odjeću koju su nosili naši stari. Podsjećamo, 2014. godine je tema bila “Kaj se nosilo od 1920. do 1930. leta”, a manifestaciju su, baš kao i tada, opet uspješno organizirali KUD Žiškovec, Zajednica Hrvatskih kulturno umjetničkih udruga Međimurske županije i Odbor za narodne običaje pri Zajednici HKUU Međimurske županije. Program je održan u Domu kulture u Žiškovcu i okupio je sedam prijavljenih međimurskih društava i udruga. Znatiželjnicima su se uz domaćine – članove Kulturno umjetničkog društva Žiškovec – predstavili HKUU “Sveti Martin“ Sveti Martin na Muri, HKUD “Goričan“, KUU “Veseli Međimurci“ iz Čakovca, KUU “Društvo žena“ iz Gornjega Kraljevca, KUD “Katruže“ Ivanovec i KUD “Strahoninec“. Kako bi dali podršku manifestaciji koja održava na životu običaje i kulturu međimurskoga kraja, Smotru su svojim dolaskom podržali zamjenica župana Međimurske županije Sandra Herman te predsjednik ZHKUU Međimurske županije i predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog sabora kulture Dejan Buvač. Osim spomenutih, manifestaciji su prisustvovali predsjednik Gradskog vijeća Grada Čakovca Jurica Horvat i predsjednica Odbora za narodne običaje Jagoda Srša.

Prezentaciju nošnji pratili su članovi Stručnog povjerenstva Smiljana Petr Marčec i Stjepan Hranjec

Prezentaciju nošnji budnim okom pratili su članovi Stručnog povjerenstva smotre Smiljana Petr Marčec i Stjepan Hranjec.
– Ova smotra samo je jedna u nizu koje provodimo na području Međimurja, ako se ne varam ujedno posljednja ove godine, a po kvaliteti itekako u rangu svih vrhunskih manifestacija kojih smo dio na našem području. Veliko hvala svima na angažmanu tijekom čitave godine, na prezentaciji Međimurja diljem zemlje i svijeta. Raduje me što svi okupljeni uz ovu prekrasnu tematiku imaju jedno edukativno poslijepodne – rekla je u svom govoru zamjenica župana te pritom svečano otvorila ovogodišnju Smotru.
Dudeki, faldane kiklje, svetejša obleka, poculice i marame samo su dio onoga neprocjenjivog blaga koje su vrijedni članovi udruga izvukli iz bakinih ormara i pokazali da je održavanje ovakve smotre itekako opravdano i nužno. Publika je i ovog puta mogla vidjeti požutjele portretne ili obiteljske fotografije koje su djelo putujućih majstora. Naime, poznato je da su fotografi tridesetih godina prošlog stoljeća morali hodati od sela do sela. Oni bi uvijek pronašli mještane koji imaju “peneze“ i ti su se dali slikati. Na sačuvanim fotografijama često se pronađu zanimljivi motivi s nošnjom. Neki put ona je prvotno “svetešja“, no ako je neprekidno nošena njezinu vlasniku postajala je svakodnevna radna odjeća. Zahvaljujući informacijama s jedne takve fotografije koja je pronađena u privatnoj arhivi Stanka Trstenjaka, Hrvatska kulturno-umjetnička udruga Sveti Martin predstavila se na Smotri u Žiškovcu s replikom svečanoga muškog odijela iz 1930. godine. U ovoj prigodi čast da ga nosi pripala je Eriku Koraju, dok je opis fotografije te priču o nastajanju i nošenju takvog odijela kazivala Mira Perčić.

– Zapis i pozadinu nastanka fotografije istražio je i zapisao, prema izvorima iz našega kraja, Dražen Crnčec. Stručna komisija pohvalila je trud i entuzijazam svih koji su nastupali i pripremali se za Smotru, a na okruglom stolu posebnu pažnju i pohvalu za objašnjenje te pronalazak privukle su cipele s našivenim gornjim dijelom – ističu u HKUU “Sveti Martin“.

Krčma “Pri Robu“

Zanimljiva je priča o toj fotografiji za koju se pokazalo da je nastala u Svetome Martinu na Muri, točnije Vrhovljanu. Naime, osoba na fotografiji je u dvadesetim godinama života. Riječ je o Željku Robu, koji je fotografiran ispred ulaza u svoju kuću pokraj koje je kasnije bila i “krčma“ koju je upravo on vodio. Poznata je u svetomartinskom kraju pod nazivom “Pri Robu“. Fotografija prikazuje Željka kao mladića u svečanom odijelu te njezini nalaznici pretpostavljaju da je snimljen prije odlaska na svetu misu. Pozirao je “donjolendavskom“ fotografu, a odjeća (obleka) koju nosi sastoji se od linijaste kravate i bijele košulje (robača) na kojoj ima kratki kaput (stišjeni) s tri džepa (u jednom je linijasti rupčić, faldasti) te zaobljenim rubovima. Inače, na fotografijama iz razdoblja poslije 1940. godine ti rubovi nisu zaobljeni. Rukavi kaputa su bili kratki. Hlače su bile od istog materijala kao i kaput, no nisu bile uske, već široke – skoro kao pumparice, šire se prema donjem dijelu. Donji dio bio je umetnut u rebraste čarape koje su izgledale kao nastavak na kožne cipele na koje je bio ušivani nastavak pa je cipela izgledala veća. Kako je fotografija nastala pred odlazak na misu, i Željkova frizura je bila sređena. On se kasnije oženio za Mariju (Maricu) rođ. Kodba iz Hlapičine, s kojom je imao sina koji se također zove Željko.

Nekad i sad

Dodajmo i to da su neumorni istraživači iz HKUU-a utvrdili da na prostoru njegove nekadašnje “krčme“ još i danas postoji ugostiteljski objekt. 

MEĐIMURSKI ENTITET

Smotra se održava svake druge godine te, uz predstavljanje međimurske tradicije i nošnji i prezentaciju rada KUD-ova, čuva od zaborava odjeću naših starih

Hrvatska kulturno-umjetnička udruga Sveti Martin predstavila se na Smotri u Žiškovcu s replikom svečanoga muškog odijela iz daleke 1930. godine

Smotre međimurske narodne nošnje najbolja su potvrda da je muška i ženska oprava naroda ovoga kraja prolazila svoj dugi razvojni put do današnjeg oblika

Izvor:
Foto:

Međimurje

Beličkomu Ogranku UDVDR-a donacija lokalnog SDP-a

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 14. svibnja, u prostorijama beličkog Ogranka UDVDR-a članovi Općinske organizacije SDP-a predali su donaciju beličkim braniteljima.

U paketu je bilo pedesetak komada polo majica s logotipom UDVDR-a, koje je izradila Štikma d.o.o.

Uime Ogranka UDVDR-a na donaciji je zahvalio predsjednik udruge Dejan Janušić, a predali su ih predsjednik beličke Općinske organizacije SDP-a Josip Mlinarić, Stjepan Horvat i Viktor Herman.

Nastavite čitati

Kultura

Drugi dio sage Krunoslava Mikulana “Škola u opasnosti” donosi nove pustolovine “Zmajeve družine”!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Publiku je, osobito dječju, prije dviju godina razveselio prekrasan roman čakovečkoga pisca, anglista koji predaje na čakovečkom Odsjeku Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Krunoslava Mikulana. Knjiga koja nosi naslov „Zmaj ispod Staroga grada“ temeljena je na legendi o čakovečkom pozoju koji „ispod Staroga grada spi“.

Mnoge će zato razveseliti vijest da je Mikulanov roman dobio nastavak! Radi se o romanu „Škola u opasnosti“, u kojem se već uhodana ekipa suočava s novim uzbudljivim avanturama, stječe nova prijateljstva i iskustva, saznaje mnogobrojne zanimljivosti povezane s mitologijom hrvatskoga sjevera…

Nestašni zmajček

– Prva knjiga završila je tzv. cliffhangerom – klinci pronađu jaje u podzemlju Staroga grada te se ono počinje otvarati. Novi roman, kako je i bilo očekivano, počinje tako što naša „Zmajeva družina“ ima maloga zmaja. Razmišljaju o tome kako ga odgojiti i dresirati. Zmaj je dosta nestašan i svaki čas naše protagoniste dovodi u nekakvu nevolju. Bili su, primjerice, na Porcijunkulovu u Čakovcu pa im je pobjegao iz podruma, ukrao kobasice i hot-dogove i napravio rusvaj! (smijeh)

Naravno, zmaj ne može dugo ostati tajnom – njegovo je postojanje otkriveno, a zatim neprijatelji naše Družine iz prve knjige čine sve što im je u moći da se zmaja domognu. Zbog toga su klinci u opasnosti, a njihovi neprijatelji budu htjeli žrtvovati sve učenike u školi samo zato da bi došli do zmaja – objašnjava Mikulan.

Hoće li četvorka uz pomoć nekih novih saveznika uspjeti obraniti školu od zlih sila? Nećemo vam otkriti baš sve detalje kako biste mogli uživati u knjizi, no autor dodaje i zanimljivu činjenicu: na naslovnoj stranici romana nalazi se poznati preloški „pesjanek“!

– To je mitsko biće o kojem su se u donjem Međimurju pojavljivale razne legende poput one da živi u rijeci Dravi iz koje izlazi po zločestu djecu i neposlušne djevojke. U romanu „Zmaj ispod Staroga grada“ junaci su išli na školski izlet u Štrigovu, a ovoga puta u Prelog. Tamo su čuli za legende koje kažu da ih pesjanek želi – pojesti!

Na kraju romana najavio sam i treći dio, koji će se zvati „Noć crnoga sunca“ – kaže međimurski autor, koji je za prvi dio svoga dječjeg romana dobio Nagradu Artefakt (književna nagrada za najbolja literarna dostignuća u hrvatskoj spekulativnoj fikciji) te Nagradu „Mali princ“ (regionalna nagrada za dječju knjigu za jezično područje Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije).

„Riječ više!“

Mikulan je i potpredsjednik čakovečkog Ogranka Matice hrvatske. Glavni je urednik dvaju časopisa koje izdaje Ogranak: „Hrvatskoga sjevera“ i novoga književnog časopisa „Riječ više!“ Sredinom prosinca prošle godine čakovečki je Ogranak dobio novu mrežnu stranicu na kojoj možete pronaći aktualne informacije o svim aktivnostima koje provodi, kao i o planovima. Potkraj 2020. tako je izašao novi „Hrvatski kajkavski kolendar“, u kojem Mikulan također redovito surađuje.

– Izašao je 54. broj časopisa „Hrvatski sjever“, koji je dostupan za skidanje sa stranica Ogranka u PDF formatu. Časopis donosi sedam znanstvenih i stručnih članaka iz nekoliko znanstvenih područja: filozofije, povijesti, književne teorije, lingvistike/dijalektologije, informatike i metodike nastave. Možete ga besplatno spremiti na računalo ili čitati online – ističe.

Autori priloga su Damir Barbarić (“O živom zrenju prirode”), Ivan Vuk („Komisija ne smije iz sela otići, a da posao nije završen“. O nekim aspektima otkupa poljoprivrednih proizvoda u kotaru Čakovec 1945. – 1948. godine), Đuro Blažeka (“Pseudoanalogonimija između preloške skupine međimurskog dijalekta i prekomurskog književnog jezika”), Robert Šperanda i Krunoslav Mikulan (“Kršćanski i paganski simboli u djelima C. S. Lewisa, J. K. Rowling i M. Benini”), Anita Topljak i Predrag Oreški (“Opremljenost škola informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za potrebe uvođenja predmeta Informatika kao obveznog predmeta u sklopu projekta ‘Škola za život’”), Veronika Brlek i Predrag Oreški (“Edukativni roboti i njihova primjena u obrazovanju”), Jasminka Prstec (“Vježbenički ERP u nastavi”), Vladimir Legac (“Prikaz knjige Lovorke Zergollern Miletić i Marije Lütze-Miculinić: ‘Hrvatsko-engleski rječnik školskoga jezika: priručnik za studente i nastavnike engleskoga jezika – prvi svezak’”) i Krunoslav Mikulan (“Josip Grgevčić – umjetnik, profesor, čovjek (in memoriam)”.

– Što se pak književnoga časopisa „Riječ više!“ tiče, početkom ove godine izašao je prvi broj. Osim mene, uredništvo čine i tajnica Ogranka Anita Novak, predsjednik Ogranka Ivan Pranjić te poznate međimurske književnice i članice Ogranka Petrana Sabolek i Vera Zemunić.

Časopis se sastoji od šest rubrika: prva je „Riječ urednika!“, a slijedi „Riječ pisaca!“ u kojoj su objavljena djela Lidije Deduš, – Slavice Gazibare, Ane Horvat, Željke Horvat Čeč, Mladena Kopjara, Andrijane Kos-Lajtman, Emilije Kovač, Miljenka Muršića, Tanje Novak, Ivana Pranjića, Petrane Sabolek i Vere Zemunić te moje malenkosti. U „Riječi kritike!“ nalaze se radovi Daniela Ciglarića i Emilije Kovač, dok u „Riječi susjeda!“ stoje djela susjeda iz regije Nure Suljkanović, Edine Šarić, Šime Ešića, Adijate Ibrišimović-Šabić te Mehmeda Đedovića.

Na kraju tu su rubrika koja dijeli ime s časopisom, „Riječ više!“, u kojoj o adaptaciji dijelova Krležine drame „Vučjak“ na kajkavski piše Đuro Blažeka, te „Riječ o suradnicima!“ – nabraja potpredsjednik čakovečke Matice. Kako je vidljivo, radi se o doista bogatu sadržaju, stoga preporučamo da nabavite sva spomenuta izdanja.

O autoru

Krunoslav Mikulan rođen je 24. veljače 1967. godine u Čakovcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je engleski i njemački jezik te magistrirao i doktorirao englesku književnost. Najprije je radio kao nastavnik u srednjoj školi, a zatim se zapošljava na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (danas čakovečki Odsjek Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu), gdje predaje jezične i književne kolegije na engleskom jeziku.

S predstavljanja prvoga dijela sage otprije godine i pol

Samostalno ili u suautorstvu objavio je niz znanstvenih i publicističkih radova s područja teorije književnosti, lingvistike, metodike nastave stranih jezika, hrvatske povijesti te numizmatike: šest znanstvenih monografija, dvije uredničke knjige, pet znanstveno-popularnih knjiga (od čega četiri na engleskom jeziku, tri u Velikoj Britaniji; dvije su prevedene na talijanski i češki, a jedna na španjolski), pedesetak članaka u znanstvenim i stručnim publikacijama te niz članaka u časopisima i novinama.

Od književnih radova objavio je dva romana za djecu, jedan roman za odrasle („Oklada u Titanicu“, Insula, 2006.), a priče, humoreske, putopise i pjesme objavljivao je u časopisu AKO te Hrvatskome kajkavskom kolendaru.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!