Povežite se s nama

Međimurje

Međimurskih kobila prepalo se 20 nezaposlenih!

Objavljeno:

- dana

DOŠAO IM KAO NARUČEN

Javna ustanova Međimurska priroda je ove godine iskoristila mogućnost te je na programu javnih radova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zaposlila dva djelatnika.

Jedan od njih je Zdravko Jurović iz Jurovca, a njegovi radni zadaci usmjereni su na održavanje krda međimurskih kobila na gmajni (pašnjaku) u Žabniku.

– Zdravko Jurović posjeduje korisno iskustvo rada s velikim životinjama, jer je bio vlasnik farme krava. Svoje iskustvo nesebično je stavio na raspolaganje Javnoj ustanovi, najprije kao volonter, a sada pak kao djelatnik zaposlen putem javnih radova na lokalitetu pašnjaka u Žabniku. Gledano s čisto ljudske strane, Zdravko je na ovaj projekt došao kao naručen, nakon što je dvadesetak drugih interesenata za posao odustalo već nakon prvog susreta s ogromnim habitusom međimurskih kobila – ističe mr. sc. Siniša Golub, ravnatelj JU Međimurska priroda.

Na javnim radovima zaposlena dva djelatnika koji brinu o krdu kobila u Žabniku

Projekt vraćanja konja na pašnjak u Žabniku – ponajprije radi revitalizacije zapuštenog pašnjačkog staništa – odrađen je u sklopu IPA HU-HR programa te je uspješno okončan u studenom 2015. godine, podsjeća Golub. Zdravko Jurović svakodnevno (petkom i svetkom) brine o osam kobila i povoljnom statusu pašnjačkog staništa u Žabniku. Inače, u objektiv Zorana Šardija su ovaj put, uz Jurovića, ušle kobile Rička i Sunja, ponos pasmine međimurskog konja, koje su sada u vlasništvu ustanove.

Izvor:
Foto:

Međimurje

Poznate su prve nominacije s područja Međimurske županije za lokalne izbore

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Poznate su prve nominacije za nadolazeće lokalne izbore u Međimurskoj županiji.

Mario Medved, koji je trenutačno na funkciji zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca, na predstojećim izborima u svibnju neće se kandidirati za obnašanje funkcije u izvršnoj gradskoj vlasti. On je SDP-ov kandidat za međimurskoga župana.

Za njegova će se zamjenika kandidirati Darko Dania, koji je u ovome trenutku načelnik Nedelišća.

Nastavite čitati

Međimurje

Kolumna Ve – iz pera znatiželjnih umova: Vinko Žganec i „panonska narodna muzika“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

FOTO Muzej Međimurja Čakovec

Piše: Janja Kovač, magistra etnologije i kulturne antropologije te magistra južnoslavenskih jezika i književnosti

Vinko Žganec u širokoj je javnosti poznat kao skupljač narodnih pjesama. No, on pjesme nije samo skupljao, već ih je analizirao i istraživao i uspoređivao s drugim narodnim pjesmama. To su mu omogućile dvije stvari: izvrsno glazbeno obrazovanje i opsežan terenski rad na različitim područjima.

Skupljač i istraživač

Osim u Međimurju, Žganec je pjesme skupljao u susjednim pokrajinama Hrvatskom zagorju i koprivničkoj Podravini, istočnoj Slavoniji i Srijemu, Istri i otocima te na područjima Srbije (Vojvodina), Mađarske (Pomurje, mađarski dio Gradišća) i Austrije (austrijski dio Gradišća).

Znanstveni rad na skupljenom materijalu omogućilo mu je glazbeno obrazovanje koje je stekao tijekom školovanja. Program gimnazija u Varaždinu i Zagrebu te studij teologije koji je pohađao uključivao je klasičnu glazbenu naobrazbu: među ostalim harmonizaciju, starogrčke moduse (načine) i gregorijanske korale.

Panonski tip narodne muzike

U svom je plodnom istraživačkom životu Žganec napisao nekoliko stotina tekstova o narodnoj glazbi. Jedan od najznačajnijih tekstova teorijske naravi je „Muzički folklor naroda u Panonskom bazenu“ objavljen u zborniku „Rad kongresa folklorista Jugoslavije“ 1959. godine. U njemu dekonstruira ideju da je međimurska narodna glazba samo odjek mađarske, što je bila iznimno utjecajna teza koju su zastupali mnogi, između ostalog Bela Bartok.

U tekstu Žganec donosi pojam „tip panonske narodne muzike“. Pod stanovnike Panonskog bazena ubraja Mađare, Slovake, potkarpatske Rusine (Rušnjake), Rumunje, od Hrvata Međimurce i Podravce, od Slovenaca prekmurske Bohnece i porapske Slovence na rijeci Rabi. Zajedničke je crte našao i u pjesmama Lužičkih Srba (Sorba), Moravaca, Poljaka iz Šleske, Ukrajinaca, Moldavaca i Gradišćanskih Hrvata.

„Nekada! Što je to nekada?“

Propitujući taj pojam Žganec se pita kako to da skupine s različitom baštinskom podlogom (on, doduše, koristi termin „rasa“ koji smatram neadekvatnim pa se služim opisnom sintagmom umjesto njega) imaju zajednički tip glazbe. Nabrojeni narodi pripadaju trima skupinama: slavenskoj, romanskoj i ugro-finskoj. Kao moguće objašnjenje Žganec nudi četiri teorije koje se pojavljuju u literaturi: dominacija jednog naroda, princip radijacije, dobrovoljna recepcija i zajednički izvor.

Ne dajući konačan odgovor, Žganec najviše pažnje usmjerava na posljednju natuknicu. Kao mogući zajednički izvor navodi „stare panonske Slavene“ koji su obitavali na ovom prostoru. Po svom dolasku u Panonski bazen tu su tradiciju u svoju narodnu pjesmu uključili i Mađari kao ugro-finski narod.

Žganec tu tezu dodatno osnažuje činjenicom da je glazbena tradicija izrazito konzervativna kategorija. To znači da teško i sporo prihvaća strane utjecaje. Tekst završava pomirljivo konstatirajući da preuzimanje jednog naroda od drugog postoji u određenoj mjeri i da se ne smije smatrati kao nešto negativno. Podsjeća da sve istraživače „muzičkog folklora“ u radu treba voditi jedan cilj: „Služiti istini i samo istini, bez obzira kakvi će biti rezultati naših istraživanja!“

Nastavite čitati