Ivan Mesek, varaždinski performer

Performans može biti umjetnost tijela i brojni umjetnici opisuju svoje aktivnosti kao žive umjetnosti, akcijske umjetnosti ili interpretaciju – piše u Wikipediji. Također piše da u performansu do izražaja dolaze osnovni elementi u igri – vrijeme, prostor, tijelo umjetnika, dramaturgija.

Varaždinskom ravnatelju Galerijskog centra Ivanu Meseku po zanimanju i performeru po vokaciji svejedno je kako se definira performans. Već 20 godina redovito izvodi svoje performanse od kada se, kako veli, inficirao njima na ljetnoj akademiji likovnih umjetnosti u Salzburgu. Tako je Mesek sudjelovao i na riječkom performansu, prva dva dana u veljači, na Festivalu performansa, održanom u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti i multimedijalnog centra.

Voices in head

Performans Voices in head Mesek je izveo tako što je na zid Malog salona na Korzu postavio tri torza muških meneken-lutaka s portretnim karakteristikama. – Svi su bili slični meni. Paralelno se na tri zvučnika čula kakofonija rečenica. Iz svake se glave čuo tekst koji je dočaravao frojdovsku trodiobu ličnosti – id, ego, superego – opisuje nam Mesek svoj riječki performans. Vrhunac predstave je kad Varaždinac maljem razbija glave sve tri lutke. Simbolika? Izbiti im te misli iz glave. Kao i većina performansa i ovaj je imao, laički rečeno, svoju dozu šoka za gledatelje. Brutalnosti. U glavama se, naime, nalazio svinjski mozak pa je živo meso, Mesekovim bjesomučnim udaranjem maljem frcalo na sve strane. – Taj je čin predstavljao i terapijski učinak na samog umjetnika. Izbacivanje negativne energije – govori ležerno Ivan Mesek, koji zaista djeluje kao da je još uvijek pod utjecajem terapije – mirno i flegmatično.Svojim je sugrađanima, Varaždincima, Mesek između ostalih priredio i poznati performans Kratodemija.
Tada je dva mjeseca subotom s balkona Gradske vijećnice transparentima protestirao protiv građana, umjesto obrnuto. Serija je završila natpisom „Ma jebeš, kome to treba“ i skokom s balkona.

Moglo bi Vas zanimati:

Varaždinska promocija romana Kristiana Novaka “Slučaj vlastite pogibelji“

U ponedjeljak, 25. ožujka, s početkom u 19 sati, na Sceni Rogoz održat će se varaždinska promocija romana Kristiana Novaka...

Mrtav = slavan

Podsjetili smo Meseka na legendarnog zagrebačkog performera Toma Gotovca koji je s ovoga svijeta otišao jedva preživljavajući da bi se sada njegove izložbe otvarale u svjetskim kulturnim centrima. – To je jako tužno. Dok je bio živ, pao je na razinu ridikula, a sada izložbe u Portugalu, Parizu… – veli. Budući da je to, na žalost, sudbina većine umjetnika – da tek svojom smrću postaju „vrijedni“, Ivan Mesek priredio je performans u zagrebačkoj džamiji – kako veli, mauzoleju hrvatskih umjetnika.

Ležao sam „mrtav“, kako bih osjetio slavu

– Upravo kritika na ovo o čemu pričamo. Ležao sam „mrtav“, kako bih osjetio slavu. U pozadini je svirala Moja domovina, ali usporeno pa je zvučala poput Posmrtnog marša – kaže. Kad smo spmenuli da je to svjetski trend, Mesek nam je odgovorio da je kod nas slučaj o ekstremu. – Navedite mi jednog živućeg umjetnika koji može živjeti od svog umjetničkog rada. Rado bih prodao koji svoj rad. Umjetnici ne očekuju postati bogati, ali bilo bi lijepo živjeti od svog rada. Osnovni problem je nepostojanje tržišta umjetnina, a njega neće niti biti dok se ne promijeni zakon prema kojem će se kao u inozemstvu kupovina umjetničkog djela odbijati od poreza.U svemu tome kriju se i razlozi Mesekovom okretanju performansu. – Kao prvo, riječ je o direktnoj formi – obraćam se publici sada i ovdje. Kao drugo – neimanje novca pa su umjetnici prisiljeni koristiti svoje tijelo kao način izražavanja. Teško je zamisliti da bi si mladi umjetnik mogao priuštiti za kubike mramora da, na primjer, iskleše skulpturu – kaže Ivan Mesek. Sudeći prema svemu, još ćemo se nagledati maljem „razbucanih“ svinjskih mozgova ili živih umjetnika koji na odru glume mrtvaca.

Izvor:
Foto: