Što čitati

Michael Chabon, Sindikat jidiških policajaca, prev. Božica Jakovlev, Algoritam, Zagreb, svibanj 2013.

Veliki sam ljubitelj „alternativnih povijesti“ i ovaj mi se roman jednostavno morao svidjeti – ali nije. Morao mi se, vjerojatno, svidjeti i zato jer silno hvaljen i nagrađivan, no ja se mogu samo zapitati: pa što se to dogodilo s današnjom znanstvenom fantastikom ako je baš ovaj roman, usred te silne svjetske produkcije, dobio sve tri glavne žanrovske nagrade – Hugo, Locus i Nebula? Prije svega, Chabon svoj „Sindikat jidiških policajaca“ ni ne želi pisati kao SF, nego kao „veliku literaturu“ s primjesama noir krimića.

Od svega na koncu nije ispao ni dobar SF ni posebno dobar noir krimić, a ponajmanje „velika literatura“. Ne razumijem oduševljenje svjetskih kritičara, kojima su se jednoglasno pridružili i hrvatski: Chabonov stil nije osobito lijep, priča nije vrhunski vođena, a sve djeluje kruto i preozbiljno. Ne može se Chabonu osporiti profesionalizam, ono zanatsko spisateljsko umijeće; svijet židovske samouprave na Aljaski dobro je opisan, a i rasplet je inventivan. Te kvalitete zacijelo će privući mnoge čitatelje, ali u cjelini dojam je daleko ispod očekivanja.

Zapravo, već dugo nisam pročitao nešto tako – hladno, a što, dakako, nije samo metafora za temperature koje vladaju na Aljaski. Tehnički je to suveren, ali u svakom drugom pogledu prilično nepoticajan roman. Kompletan dojam dodatno je pokvaren iritantnim prevoditeljskim rješenjima, bjelodanim lektorskim greškama i redaktorskim propustima na kakve nismo navikli od poznate prevoditeljice i uhodane ekipe ugledne nakladničke kuće. Ovaj prikaz malo je kraći od mojih uobičajenih tekstova, jer ne znam što bih još rekao: prilično sam, naime, razočaran.

Izvor:
Foto:

Komentari

Komentara

loading...