Varaždin ne samo da je desetljećima udaljen od ekološke svijesti prisutne u gradovima koji su iznjedrili ideje poput vertikalne šume ili “Bosco verticale” na fasadama svojih višekatnica, već u njemu dosad ni urbana ekologija nije uspjela zaživjeti.

Shakespeare pod krošnjom

To se najbolje primjećuje u Dravskoj park-šumi, odnosno u glavnom prirodnom izletištu Varaždinaca. Riječ je o drvećem obraslom prostoru koji se pruža od cestovnog mosta do Velikih Preloga (Šintarije). Premda je izgradnjom odvodnog kanala HE Varaždin šuma podijeljena na dva dijela, ta činjenica nije omela stručni tim Hrvatskog šumarskog instituta da još krajem 2016. godine pripremi projektnu studiju Živjeti z Dravo-m. Nakon što je spomenuti elaborat, kojem je cilj osnivanje rekreacijsko-edukacijskog prostora u Dravskoj park-šumi, pet godina skupljao prašinu u gradskim ladicama, ovih dana se ponovno našao u žiži javnosti. Podsjećamo, voditelj projekta bio je dr. sc. Miroslav Benko, diplomirani inženjer šumarstva, od kojeg doznajemo kako još uvijek nije kasno poduzeti radnje potrebne da se zapušteni prostor park-šume oplemeni.

– Autorima studije, vanjskim suradnicima i stručnim konzultantima potpuno je jasno da prostor uz obale kanala i desnu obalu rijeke Drave mora biti pristupačan šetačima, izletnicima i rekreativcima. Spomenutu studiju naručio je Grad Varaždin i pripremana je pola godine. Doživjela je nekoliko javnih prezentacija tijekom kojih su brojni Varaždinci prvi put spoznali da se oko 85 hektara šumske površine može predivno oplemeniti različitim sadržajima u nekoliko zona. Atraktivno uređen prostor privlačio bi ne samo naše sugrađane, već posjetitelje iz cijele Varaždinske županije i onih susjednih – rekao je autor studije o jednom od posljednjih “šumskih bisera” koji se nalaze u blizini grada.

Naš sugovornik i njegov tim namjeravali su u tom prostoru ponuditi različite sadržaje za najmlađu, ali i najstariju populaciju.

– Nema boljeg mjesta za opušteno uživanje od onog uz vodu i šumu. Treba znati da je, po pričanju starijih Varaždinaca, ovaj grad krajem Drugog svjetskog rata doslovno živio vikendom na Dravi. Bilo je tu otvoreno do pet restorana u kojima su se mogle pojesti ukusno spravljene kobasice, riječne ribe ili grah varivo. Danas svjedočimo potpuno obrnutoj situaciji pa u park-šumi susrećemo bicikliste, ribiče i šetače. Evidentno je da taj bogomdani prostor ne privlači više ljudi jer mu nedostaju sadržaji koji bi ih privlačili. Pritom nipošto ne treba banalizirati školu u prirodi jer uz dobro pripremljene kurikulume školarci o Williamu Shakespeareu štošta mogu doznati na najbolji način baš u prirodi. Šuma je odlična učionica u kojoj se mogu podučavati i Pitagorini poučci. Kontaktirali smo pedagoge i oni bi bili iznimno sretni da takvo nešto zaživi i to maksimalno organizirano u sklopu nastave – napominje Benko.

Dodao je da u tom prostoru djeca, poglavito ona vrtićke dobi, trebaju do mile volje skakati po blatu u gumenim čizmama. Naime, u gradu toga nema jer je sve asfaltirano i betonirano.

– Njihovu igru treba organizirati na siguran način tako da se mogu uspinjati na stablo i igrati skrivača u grmlju. Nekada nam je to sve bilo normalno. Svjesni smo da roditelji danas u urbanom i dinamičnom životu imaju sve manje vremena za mališane, no najgore je kada ih nemaju kamo odvesti u uređene zelene oaze. Imamo klimu koja dozvoljava dugotrajan boravak djece na otvorenom. Ako se šuma uredi, privlačit će i njih i roditelje 365 dana u godini. Radio sam i u Skandinaviji te dobro znam da tamo djeca izlaze u parkove po kiši, vjetru i snijegu. Ne treba od njih napraviti nikakve čistunce, moraju se priviknuti na okoliš i usput stjecati tjelesnu otpornost. Do uređene park-šume svi mogu stizati automobilima, biciklima, romobilima, na konjima ili pješke. U studiji smo predvidjeli izgradnju još jednog pješačkog mosta te sve potrebno za parkiranje, odnosno prihvat ljudi i njihov ugodan boravak – objasnio je Benko.

Štoviše, projektom su određene zone u kojima se može roštiljati na lokacijama opremljenim vatrogasnim aparatima, sanitarnim čvorom, stolovima i klupama. Predviđen je i info-punkt koji građanima omogućava rezervaciju dovoljno prostora za takva druženja, što znači da zainteresirane dočekuju nacijepana drva ili pak pune plinske boce…

Urbano šumarstvo

– Takva je situacija u drugim gradovima, poput Splita i njegova Marjana. Treba urediti takve prostore, a ne da u Dravskoj park-šumi nije u funkciji ni trim-staza. Žalosno je da u toj zarasloj džungli ni mladim, snažnim muškarcima, nije ugodno šetati, a kamoli trčati. Staza mora biti uređena i prozračna baš kao i park-šuma. Sva srušena, bolesna, posušena i opasna stabla moraju se ukloniti iz tog prostora kojem je nužno prorjeđivanje. Imamo vrhunske šumare koji to znaju odraditi, ali se istovremeno prostor mora oplemeniti sadnjom novog grmlja i stabala. Varaždinci trebaju uživati u različitim bojama krošnji, a sve što se radi u tom pravcu sukladno planovima gospodarenja, mora biti u suglasju s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Varaždinske županije. Podsjećam, drveće odumire jer ima svoj životni vijek, ali nitko ne treba strahovati da na mjestu starih neće izrasti nove topole i vrbe. Nažalost, postojeće dječje igralište je u neposrednoj blizini 70-godišnjih stabala što može biti opasno. Nije ga nikakav problem premjestiti i proširiti s platformama za recitatore, izvođenje igrokaza i ostalim sadržajima – rekao je Benko, koji je kod izrade studije vodio računa i o Varaždincima koji imaju čamce te kućice uz Dravu.

Po njemu, najbolje je rješenje izgradnja pontonskog pristaništa s dovoljnim brojem vezova. Imaju ga gradovi poput Osijeka, koji za razliku od Varaždina zna kako se živi uz rijeku i s njom.

– Na Varaždincima je jednostavan izbor, jer jedino moraju odlučiti da prestanu na Dravu gledati kao na nekakvu prepreku. Pametnije je na njezinim obalama naći u ponudi svježu ribu ulovljenu u rijeci ili se odmah njome počastiti u restoranu. Meni je nepojmljivo da u jednom Varaždinu danas nemate gdje pojesti fiš-paprikaš ili šarana pečenog na rašljama. I ne samo to. Naime, tijekom prošlogodišnjeg lockdowna, kada je staro i mlado zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata i drugih sadržaja doslovno pohrlilo na obale, dobro se vidjelo koliko nam nedostaju uređene plaže. I njih smo projektirali kao i uređenje Otoka ljubavi, koji je idealan za opuštanje uz sunčanje. Srećom, Drava više nije divlja kao nekada jer njezin protok reguliraju brane hidrocentrala te se dobri plivači bez problema u rijeci mogu kupati i to u društvu divljih pataka, labudova ili riječnih galebova… – naglašava ovaj vrstan stručnjak koji je, podsjećamo, šest godina obnašao dužnost ravnatelja Hrvatskog šumarskog instituta.

Dodajmo da je provedba projekta Živjeti z Dravo-m zamišljena u tri faze uz financiranje iz gradskog proračuna i europskih fondova.

Milijuni iz EU

– Bude li ovaj put volje, sve što je predviđeno elaboratom na stotinjak stranica, realizirat će se uz investiciju vrijednu oko 35 milijuna kuna. Studija je idealna za kandidiranje projekta na EU fondove jer je još 2016. godine od mogućih 100 ostvarila čak 95 bodova. Prvo će se urediti postojeća – najposjećenija zona koja mora postati centar događanja tijekom cijele godine. Druga zona proteže se od sadašnje šetnice do Šintarije, dok će se treća – ona na dravskoj špici – uređivati posljednja. Tu je najmanje posla i kvalitetno obnovljeni bazeni u sve će se idealno uklopiti. Nadam se kako će biti volje da se postavi osam skulptura životinja koje obitavaju u tom prirodnom prostoru. Bit će to osebujna zadaća za varaždinske umjetnike koji uvijek imaju zanimljive kreacije. Dakako, sve je u rukama aktualne gradske vlasti koja mora donijeti odluku da se krene u ovu priču, bez koje je nezamisliv održivi grad – zaključio je Miroslav Benko.