Povežite se s nama

Ljudi i priče

Ludbrežanka Manuela je treća Hrvatica koja je zapovijedala vodom u Afganistanu!

Objavljeno:

- dana

MISIJA ŽIVOTA

Mlada Ludbrežanka Manuela Denžić (28) jedna je od žena u Hrvatskoj vojsci pred kojom je sigurno impresivna vojna karijera, a prije nekoliko tjedana vratila se iz najvažnije misije u svojem životu. Proteklih 6 mjeseci provela je u međunarodnoj misiji. Kući se vratila s ogromnim iskustvom. Provela je pola godine u prašini Afganistana, zapovijedajući svojim “Gromovima”.

Svi profesionalci

Zapovijedala sam vodom od 42 pripadnika s kojima već 4 godine radim u 2. motoriziranoj bojnoj “Gromovi”. Moj vod bio je u sklopu satnije (namjenski organizirane snage pješaštva) čija je zadaća bila osiguranje baze Marmal na sjeveru Afganistana, provođenje patrola te suradnja s lokalnim stanovništvom. Naravno, riječ je o međunarodnoj misiji pa je bojna u čijem smo sastavu sudjelovali bila sastavljena od nas Hrvata te od operativnih snaga iz Armenije i Njemačke. S Nijemcima sam i najviše radila – ispričala nam je natporučnica Denžić.

nikakve priče ne mogu vas pripremiti na pravu situaciju u Afganistanu

Ludbrežanka je treća žena koja je zapovijedala vodom u 8 godina koliko je Hrvatska u Afganistanu. To što je žena u profesiji na koju se još uvijek gleda kao na “tipično mušku” ne smatra nikakvom preprekom – veli – mi smo svi profesionalci.
– Uvjerena sam da u dosadašnjem radu nisam imala nikakvih prednosti, ali ni nedostataka zbog svojeg spola, svaku zadaću nastojim što kvalitetnije odraditi i na taj način istaknuti se u radnoj sredini. Pozitivno je kada u radnoj sredini postoji određena doza konkurentnosti (posebice među spolovima), no mislim sam da je isto i u svakom drugom poslu – kaže.

Nema razlike

Ipak, Manuela nije bila jedina žena koja je prošlih pola godine provela u ovoj zahtjevnoj misiji. U njenoj satniji bile su još tri cure, od kojih dvije dočasnice na zapovjednim dužnostima. To je na neki način i olakšalo stvari, bar što se spavaonica tiče. Suprotno onome što mislimo o služenju roka, vojnici ne spavaju u bunkerima.
– Dvoje ili troje dijeli sobu, a mi cure bile smo zajedno. Iako zvuči malo čudno, kad ste na terenu zajedno 24 sata, 6 mjeseci nema razlike u spolu. Ali moram priznati da su se dečki uvijek trudili biti pristojni, možda malo više nego obično – objašnjava.
Netko tko je proveo s Manuelom bar 5 minuta van uniforme ne bi nikad rekao s čim se bavi. Oni koji je poznaju još iz srednje škole ni ne čude se kad čuju gdje je završila – za nju će reći: “Zapravo me i ne čudi – uvijek je bila marljiva i spremna na svaki novi izazov”. Ni njezini roditelji, kako sama kaže, nisu bili iznenađeni kada je donijela odluku. Veli, ništa ih kod nje više ne može iznenaditi. A ideja o vojnoj karijeri javila se još u gimnazijskoj klupi.
Nakon Prve gimnazije htjela sam u SAD na vojni studij, no te godine Hrvatska nije nikog slala. Upisala sam Prometne znanosti i nakon godinu dana uključila se u MORH-ov projekt “Kadet”. Završila sam fakultet paralelno s Hrvatskim vojnim učilištem, ali i Časničku školu – objašnjava Manuela.
Posljednje 4 godine je pripadnica 2. motorizirane bojne Gromova, Gardijske motorizirane brigade HKoV-a, a puni čin joj je natporučnica i zamjenica zapovjednika satnije. Sigurni smo da je pred njom još puno vojnih uspjeha.

S puškom od malih nogu

Manuelin prvi susret s puškom nije bio u kadetima ili u nekoj sportskoj streljani. – Niti se ne sjećam svog prvog susreta s oružjem. Tata se bavio lovom i otkako znam za sebe, bila sam blizu njegovih puški. Naoružanje nije nikad u našoj kući predstavljalo problem, jednostavno, odrasla sam s tim – objašnjava. Vrijeme je posvetila karijeri i nije udana. Veli, u nekim slobodnim razgovorima baš ne priča o poslu. – Slobodno vrijeme posvećujem obitelji, sportu i prijateljima, tako da često pričam o tome i izbjegnem temu posla. Kad do toga dođe, reakcije su različite, neki se odmah povuku, a neki nađu teme za razgovor o kojima s drugim curama vjerojatno ne bi mogli – sa smiješkom nam priča mlada Ludbrežanka.

2270 žena u vojsci!

Iako je natporučnica Manuela Denžić bila treća žena iz Hrvatske vojske koja je u 8 godina zapovijedala vodom, ona u Afganistanu nije bila jedina. Uz nju su u istoj satniji bile još tri djevojke. No, u MORH-u su nam objasnili da u sklopu svakog kontingenta Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH) u mirovnoj misiji ISAF u Afganistanu sudjeluje u prosjeku od 10 do 20 žena.
Broj žena u našoj vojsci puno je viši od očekivanog – njih je 13% tj. u Oružanim snagama djeluje 2270 pripadnica tj. djelatnih vojnih osoba. Varaždinci tj. stanovnici Varaždinske županije mogu biti ponosni i na broj naši sugrađana koji su do sada sudjelovali u mirovnoj misiji ISAF-a u Afganistanu. Od 2003. više od 130 pripadnika OS RH s varaždinskog područja otišlo je u misiju, od ukupno njih 3.000. – Svatko od pripadnika OS RH u mirovne misije u Afganistan odlazi isključivo doborovoljno – poručili su iz Ministarstva obrane. O tome hoće li smanjiti broj vojnika koje će slati u Afganistan, kako se u posljednje vrijeme govori u medijima, nisu ništa konkretno odgovorili.
– Broj pripadnika koji sudjeluju u međunarodnim mirovnim misijama, pa tako i operaciji ISAF, definira se odlukama Hrvatskog sabora. Trenutno je na snazi Odluka kojom je određeno da se u 2011. i 2012. u ISAF može uputiti do 350 hrvatskih vojnika – objasnili su.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje