Povežite se s nama

U fokusu

Mladen Bodalec: Od fraze “sex, drugs and rock and roll”, ostao je rock and roll. Jedva čekam žestoki sentiš na Štefanje u Varaždinu

Objavljeno:

- dana

Da je baš sve lako kad si mlad Mladen Bodalec će odmah potpisati. Dok je prije 40 godina bilo dovoljno iskakati se i oznojiti na pozornici pa biti (pre)mršav, frontman “Prljavog kazališta” danas ima iglice za akupunkturu u uhu da bi se zbog usporenog metabolizma sa 60 godina otarasio kojeg kilograma viška i mogao odraditi koncert bez osjećaja težine u nogama.

Dvaput je u životu skidao po 15 kilograma i zna o čemu govori.

Umjesto cjelonoćnih afterpartyja, danas će požuriti u krevet skupljati snagu za novi koncert, a umjesto piva za bolje raspoloženje, prije koncerta će popiti koktel vitamina. Redovno je na fitnessu, a zareda li se nekoliko koncerata, lakše je uz pastile za osvježavanje glasa.

– Čovjek je sa 60 godina iskusniji i zna da ima odgovornost prema životu, poslu i samome sebi. Iz iskustva zna posljedice neprospavane noći – kaže Mladen Bodalec.

Isti ovaj ritam čeka ga i 26. prosinca, kad će u varaždinskoj Areni održati koncert u sklopu svjetske turneje Prljavog kazališta kojom jedan od dva najdugovječnija i najpopularnija hrvatska benda, slavi 40 godina postojanja.

Rock and roll veterani

U četiri desetljeća dugačkoj karijeri “Prljavog kazališta” za muzičare se promijenilo sve, ali se zapravo ništa promijenilo nije. Koncerti su jednako rasprodani, emocije su jednako jake, “Mojoj majci” je i dalje jedna od najboljih hrvatskih pjesama. Jedino su usput petorica članova “Prljavog kazališta” iz rock and roll mladića stasali u rock and roll veterane.

Iako su putem dosta i zaradili, većina članova “Prljavog kazališta” i dalje živi u zagrebačkoj Dubravi, odakle su i potekli. To je tipičan radnički kvart, gdje je ne tako davno bila zadnja stanica tramvajske linije, a do kvartovskih se naselja dolazilo autobusom. Dom kulture nikad nije završen, Kinezi su došli, otvorili dućane, zaradili i otišli, Janjevci su drmali Konjščinskom ulicom i uplašenim nesretnicima prodavali ciglu na tramvajskom okretištu, govorilo se različitim dijalektima, a najmanje purgerskim.

Dubrava je i dalje živopisna, ali danas nacionalno poznata zbog vrhunskih talenata koji  žive tu, na zagrebačkom istoku, a iz svijeta u Hrvatsku donose zlatne medalje. Prljavo kazalište je bilo prvo u toj, danas velikoj koloniji najboljih.

– Kad smo prije 40 godina počinjali, pronijeli smo ime Dubrave cijelom regijom. Bio je to prvi put da je netko iz Dubrave progovorio javno na taj način, sve je dolazilo s druge strane grada, iz finijih kvartova. Dubrava se u široj javnosti prvi put spominje u našim pjesmama i baš mi je drago da smo kvart izvukli iz anonimnosti. Cijeli naš život i karijera vezani su uz Dubravu. Većina benda i dalje živi u Dubravi, a tu i vježbamo – govori nam Mladen Bodalec, koji se i oženio lokalnom curom i danas imaju dvoje odrasle djece, sina i kćer.

Poklapanje zvijezda i treptaj oka

Mladen Bodalec je u Prljavo kazalište došao sedam godina nakon osnivanja benda, zamijenio je Davorina Bogovića. Profesionalni rocker je već 33 godine, što je više od pola njegovog života. Sretan je čovjek, kaže.

– Kad se čovjeku dogodi da radi ono što najviše voli i živi od toga, a to sve traje toliko dugo, to je neopisiva sreća. Rijetko se kad poklope zvijezde da se u tolikoj mjeri realiziraju ljudski snovi. Nama se to ostvarilo i jako sam ponosan na ovo vrijeme koje je zaista brzo prošlo. Ne znam čini li se život uz rock and roll bržim, ali kad se netko začudi kako smo izdržali skoro pola stoljeća, za nas je to bio treptaj oka – govori.

Svađali su se dečki usput, ali oko trivijalnih stvari.

– Prepirke su bile zbog čisto tehničkih stvari. Netko primjerice želi otvoriti prozor automobila u vožnji, drugi ne, netko u hotelskoj sobi klimu stavi na 22, a drugi bi na 28… To su stvari koje se rješavaju u hodu. Oko esencijalnih stvari se nikad nismo prepirali, kao primjerice kojim putem bend treba ići ili kakvu muziku želimo raditi, trebamo li se prilagođavati vremenu. Nikad nije bilo takvih nesporazuma – kaže.

Bilo je vrijeme kad je Prljavo kazalište imalo po 29 koncerata za redom, što im je danas nepojmljivo.

– Bilo je to 1990. godine u srpnju, a ti se voziš uzduž i poprijeko Hrvatskom po nesnosnoj žegi i vrućini. Izuzetno iscrpljujuće i čak da i mogu, više si ne želim takve izazove u životu – vrlo mirno govori Mladen Bodalec. I on danas, poput najvećih svjetskih rockera u starijoj dobi, zrači ozbiljnošću i disciplinom.

Je li život rockera zaista rock and roll?

– Bilo je burno – kratak je i veli da nema potrebu za reminiscencijom uspomena.

– To je prošlo, a rock and roll je ostao, što mi je strašno drago. Od fraze “sex, drugs and rock and roll”, ostao je rock and roll koji nas je pokretao i ispunjavao. Imam veliki respekt prema činjenici da su nam se snovi ostvarili.

“Fali nam studio”

Iako neki od bendova koji su počinjali nekako u isto vrijeme kad i Prljavo kazalište, i dalje postoje i vole ih, samo su Prljavo kazalište i Parni valjak b(r)endovi koji bez problema i marketinških milijuna mogu rasprodati koncerte na velikim prostorima. Prljavci arene pune bez problema, a nedavno su nastupali pred rasprodanim stadionom NK Zagreb u zagrebačkoj Kranjčevićevoj ulici.

– Ugodno je to čovjeku vidjeti. Kranjčevićevu smo napunili bez novih pjesama ili albuma. Ljudi se dođu pokloniti minulom radu i divno je to. Znam da će jednako biti i u varaždinskoj Areni, gdje nas ljudi pamte po dobru. Iz Varaždina i okolnih gradova i mjesta nosimo puno divnih uspomena. Uvijek smo izvrsno primljeni, pa vjerujem da će jednako biti i na Štefanje u Areni Varaždin.

Prljavo kazalište je zadnji album snimilo prije šest godina, a u posljednjih pola godine su snimili dvije pjesme za koje Mladen Bodalec, kaže, ne zna zašto ne izlaze.

– I nama već pomalo fali studio. Pjesama imamo toliko da već sve pretumbavamo. Vama je jasno da odmah kad se završi jedan album, počinje se živjeti za novi. Istog jutra kad se zadnja pjesma izmiksa i dogovori raspored pjesama, bend i Jasenko Houra, kao autor svega što radimo, počne živjeti s novim idejama i inspiracijama. Publika nije toliko željna nečeg novog, koliko smo mi željni rada u studiju pa je krajnje vrijeme da uobličimo pjesme, počnemo ih snimati i izdamo novi album.

Sentiš u Varaždinu

Album čekaju i njegova djeca, kćer Rahela stara 17 godina i sin Karlo 21, koji su u vrijeme izdavanja zadnjega bili klinci. Iako oboje imaju glazbene favorite svoje generacije, vole glazbu Prljavog kazališta i njihove koncerte.

– Kći se već „predbilježila“ za koncert u Varaždinu. Iako, dok nije usput, ne radimo od koncerata obiteljsko okupljanje. To su dvije preozbiljne stvari da bi se tek tako usput spajale. Puno puta sam im rekao neka dođu, ali kao publika, bez da ja moram na njih misliti jer sam na poslu. Kao i svaki drugi roditelj kad je na svom poslu. U Varaždin ću ih ipak morati povesti jer je to božićna atmosfera kad su svi dobre volje, pa se i mi drukčije osjećamo i “sentiški” smo raspoloženi.

Nijedno dijete nije naslijedilo želju za pjevanjem, ali jesu za glazbom.

– Karlo ide u glazbenu i sad bi htio električnu gitaru, ali pjevati neće. Obećao sam mu gitaru kad mi otpjeva nekoliko pjesama, ali dosad nije pokleknuo. Nemam pojma zašto. Istina, Rahela pjeva u gimnazijskom zboru, no više ju zanima ples. Ima 17 godina, a već se 12 godina bavi plesom u Plesnoj grupi „Step by step“. Cure su, njih tri, bile svjetske prvakinje i to nije šala. Pobijedile su jaku konkurenciju, a iza su bile i Amerikanke – govori Mladen Bodalec i priznaje da mu je kao i svim roditeljima koji puno izbivaju iz kuće, žao što nije bio prisutan u nekim jako važnim dječjim trenucima poput prvog koraka ili prve izgovorene riječi.

Dok bi mnogi na sceni željeli karijeru ili karizmu Micka Jaggera, Mladen Bodalec mu zavidi na energiji.

– Čovjek u sedamdesetima, a energija zavidna. Dok su dečki iz benda usporili, kao i svi mi, žvaču žvake i sviraju, on samo trči lijevo, desno kao zvrk. Medicinski je fenomen. Rolling Stonesi su prvi na svijetu, pa se svi mi koji se popnemo na pozornicu želimo kotrljati kao i oni. Jasna mi je tajna njihove glazbene vrijednosti, ali što se tiče vitalnosti skroz mi je nejasno. Uvjeren sam da ne otkrivaju sve karte. Sigurno su davno prestali s cugom i nepodopštinama – kao da razmišlja na glas Mladen Bodalec.

Pa se budi.

– Čekam da se ponovno pojavi neka pjesma na koju ću se naježiti kao što se ljudi naježe na pjesme The Rolling Stonesa. Čujem što moja mala sluša. Ima to glavu i rep, ali nema onu rockersku snagu da te digne. Na kraju krajeva, Nobelovu nagradu je dobio Bob Dylan, a ne netko od ovih mlađaraca.

Prljavo kazalište se ne kotrlja pred tolikom publikom kao Rolling Stonesi, ali za hrvatski rock band su više nego veliki.

– Uživamo u minulom radu.  Unatoč proteklu vremenu, još uvijek smo prisutni, imamo se razloga veseliti i biti ponosni na sve protekle godine te dalje uživati što su nam se ostvarili dječački snovi i u saznanju da su pjesme nadišle vrijeme u kojemu su nastale. “Ne zovi mama doktora”, “Mojoj majci”, “Što sad ljubav ima s tim”, “Sve je lako kad si mlad”, “Marinu”… danas pjevaju neke nove curice i klinci. I što možemo nego uživati.

U fokusu

Stanari kod VTC-a i dalje bez parkinga i prilaza javnoj cesti; HDZ: Gradonačelniče, napravite barem procjenu zemljišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Stanari koji žive u zgradama pored varaždinskog VTC-a i dalje nisu dočekali rješenje, iako im je bilo obećano. Ta se tema ponovo aktualizirala i na prošloj sjednici Gradskog vijeća.

Aranka Oreški (HDZ) podsjetila je da postoji mogućnosti da će stanari i hitne službe izgubiti pristup zgradi jer je parcelu kupio privatni vlasnik.

Gradonačelnik Bosilj joj je odgovorio da Grad uopće nije strana u postupku, ali dodao je da je Grad želio pomoći. Tvrdi da je riječ o privatnom vlasniku koji preko javnih sredstva želi riješiti svoj problem jer je za gradonačelnika Čehoka formirana parcela na igralištu gdje je izgrađen VTC.

– Prema GUP-u to je dvorište VTC-a. Imam dva pravna mišljenja da se dvorište ne može kupovati. Imam empatiju za građane, ali oni se moraju dogovoriti s vlasnikom. Niti jedan vlasnik građevine ne može spriječiti pravo pristupa građanima, a pogotovo ne hitnim službama – rekao je gradonačelnik Varaždina.

O svemu se oglasio i HDZ priopćenjem.

– Imali smo priliku vidjeti i čuti kako je varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj na Gradskom vijeću izjavio da problem stanara u kvartu Kozarčeva nije njegova briga. Potom smo imali priliku pročitati da gradonačelnik stanarima zgrada oko VTC-a predlaže da sami riješe slučaj s privatnim investitorom te tvrdi da je on ucijenjen od strane privatnog investitora – kaže HDZ.

Grad Varaždin u vlasništvu ima 1009 cesta, trgova, parkirališta, 287 poljskih puteva, 56 zelenih površina, kupuje sve i svašta, a novaca za krucijalni problem nema. Stanari okolnih zgrada su pod velikim stresom jer moguće je da već sutra neće imati gdje parkirati, podsjetili su u HDZ-u!

– Zanima nas je li gradonačelnik angažirao sudskog vještaka da napravi procjenu vrijednosti zemljišta, što je sasvim logično ukoliko želi pregovarati i riješiti problem. Očito je da ne želi riješiti problem! Neka prestane obmanjivati javnost! Mi sigurno ne pogodujemo privatnom investitoru nego želimo pomoći stanarima okolnih zgrada koji su nam se i obratili. Svakim novim potezom dokazuje da je najnesposobniji gradonačelnik u povijesti grada Varaždina! – istaknuli su u HDZ-u.

Tema VTC-a pojavljuje se svako malo i na sjednicama Gradskog vijeća i u političkim priopćenjima, ali sve to nije riješilo problem stanarima Supilove s kojima smo u nekoliko navrata razgovarali.

Još u studenom prošle godine rekli su nam da se nadaju rješenju, potom su tražili sastanak s gradskom vlasti, ali ni to nije polučilo rješenje. Investitor, odnosno tvrtka Marlex je još u svibnju prošle godine, dakle od toga je prošlo skoro godinu dana, poslala dopis Gradu Varaždinu u kojem nude na prodaju čestice na kojima je prilazna cesta. Uz to predlažu da svaka strana, Marlex i Grad Varaždin, naprave svoju procjenu vrijednosti zemljišta.

U Marlexovoj ponudi stajalo je i da su spremni Gradu besplatno ustupiti travnatu površinu i pločnike. Također, ukoliko se postigne dogovor, spremni su dvije godine pričekati da im Grad plati pristupnu cestu. Međutim, od svega toga ništa, Grad nije pristao na ponuđenu cijenu, koja je, prema gradonačelniku Bosilju, bila previsoka.

Sve se to pretvorilo u trakavicu, koja, da ne bi bilo zabune, seže godinama unazad. Očajni stanari su nam pak u nekoliko navrata rekli da su svjesni da problem nije od jučer, ali i poručili da je na Gradu Varaždinu da ga sada riješi. Ostali su bez parkirnih mjesta, a ni prostor pred samim ulazima u zgradu nije njihov, baš kao ni pločnici. Kako bi otvorili vrata zgrade u kojoj žive moraju zakoračiti po tuđem zemljištu. Sve to zvuči nevjerojatno, ali upravo tu su problemi brojnih stanara Supilove i Zagrebačke ulice u Varaždinu.

Danas je HDZ poslao novo priopćenje koje prenosimo u nastavku:

Gradonačelniče, učinite barem prvi korak, procjenu vrijednosti tog zemljišta

Grad Varaždin u svom vlasništvu ima više od tisuću cesta, trgova i parkirališta. Grad je, između ostalog, vlasnik 40 garaža, 287 poljskih puteva te 56 zelenih površina i parkova. Nedavno je i pregovarao da kupi novo zemljište u jugoistočnom dijelu grada za više od milijun eura.

No, kada Grad Varaždin i gradonačelnik Neven Bosilj trebaju uzeti u zaštitu više od dvije tisuće građana u okolici VTC-a i omogućiti im normalne uvjete života, ti isti stanari prepušteni su sami sebi.

– Nažalost, još čekamo od gradonačelnika Bosilja odgovor ili gestu “dobre volje” vezano za postavljeno pitanje na Gradskom vijeću koje se odnosi na rješavanje pitanja parkirališnog prostora oko VTC-a. Taj gorući problem pogađa više od 2.000 naših sugrađana tog dijela grada. Nažalost, bili smo i svjedoci izjava gradonačelnika na Gradskom vijeću koje su izazvale nelagodu među stanarima tog kvarta – Kozarčeva. Njegova nedavna izjava da problemi stanara nisu njegova briga, tj. da si sami riješe taj problem, je doslovno skandalozna. Naime, građani su ga upravo i zbog toga birali za gradonačelnika da zajedno s nama vijećnicima rješava probleme, a ne da daje takve izjave – izjavila je gradska vijećnica i predsjednica Kluba vijećnika HDZ-a Aranka Oreški te dodala.

– Grad je vlasnik preko tisuću cesta, trgova i parkirališta, zatim 40 garaža, 287 poljskih puteva, 56 zelenih površina, parkova, itd., pa se postavlja pitanje tko je kupovao i izgradio sve to, stanari tih kvartova ili Grad? Je li se sve to kupovalo donacijama, tj. da svaki stanar da neki iznos, ili se sve to plaćalo, kupovalo, gradilo i uređivalo proračunskim sredstvima? Jesu li prijašnji gradonačelnici okretali leđa od sličnih problema i upućivali građane da si ih sami riješe? Stoga, molim gradonačelnika da učini prvi korak u rješavanju tog problema, tj. izvrši po ovlaštenom procjenitelju procjenu vrijednosti tog zemljišta i isto dostavi na razmatranje gradskim vijećnicima. Neka se napokon i na Gradskom vijeću raspravi o toj problematici, vidi koji je to trošak i, ako se odluči kupiti, odmah razmotri u koju svrhu; parkiralište, zelene površine i slično – pojasnila je Oreški, predsjednica Kluba vijećnika HDZ-a.

Nastavite čitati

U fokusu

Za najosnovniju uskršnju košaricu na varaždinskom placu izdvojit ćete oko 70 eura

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Uskrs ima dvije košarice. Prvu, onu doslovnu, u koju se svake godine stavljaju ukrašena jaja i ostale namirnice, kasnije krasi stol i ističe osjećaj blagdana. I drugu, onu potrošačku, koja traje prije i za vrijeme Uskrsa. Obje su za hrvatski stol jednako bitne.

Prošle godine prosječna uskršnja potrošačka košarica imala je raspon od 100 do 328 eura vrijednosti, podaci su Nezavisnog hrvatskog sindikata (NHS). Istraživanje magazina “Ja Trgovac” i agencije Hendal u 2023. godini potvrdilo je sliku o potrošnji hrvatskih građana za Uskrs. Pokazalo se da se na većini hrvatskih stolova u kućanstvima uglavnom nalazi tradicionalni uskršnji ručak te namirnice.

Hrvati uglavnom vole jesti šunku, jaja, hren, rotkvice i mladi luk, a za ručak se najčešće jedu pečena janjetina i svinjetina ili puretina s mlincima. Prosječni hrvatski Uskrs ne može proći bez kuhanih jaja, što je 2023. godine čak 97 posto ispitanika potvrdilo.

Zatim slijedi mladi luk, koji je u 2023. planiralo kupiti 86 posto građana, kuhana šunka, koju je isti broj građana planirao kupiti i konzumirati, te namirnica hren. Za hren čak 56 posto ispitanih smatra da mora biti dio uskršnjeg objeda. Klasični uskršnji deserti za mnoge dijelove Hrvatske su pinca i orehnjača, koje planira kupiti otprilike trećina ispitanih građana, potvrdilo je istraživanje.

Namirnice za uskršnju košaricu Varaždinci nabavljaju i na Gradskoj tržnici.

Skuplje?

– Ove godine za uskršnju košaricu otići će oko 200 eura. Gotovo identično kao i prošle godine. Što se tiče cijena, one su gotovo kao i prošle godine. Ne znam zašto se ljudi toliko žale na cijene, pa sve je poskupjelo pa tako i namirnice na tržnici – ističe varaždinska umirovljenica koju smo zatekli u Mlječnoj hiži na Gradskoj tržnici Varaždin.

Cijene jaja ove godine za Uskrs u Varaždinu kreću se od 22 centa do 25 centi za komad. Tako ćete za deset jaja ove godine morati izdvojiti 2,5 eura.

– Svi trube o tome kako su jaja skupa. Cijena jaja je stabilna – ističe prodavačica jaja na varaždinskom placu.

Uskršnja košarica nije ništa bez dimljene šunke. Kilogram dimljene šunke kreće se oko 13 eura.

– Naravno da je skuplje nego u trgovačkom centru, no meso je domaće i priprema te šunke iziskuje više vremena – dodaje mesar iz jedne mesnice.

Budući da prosječna šunka iznosi oko 2 kilograma, to će vas stajati oko 25 eura. Za Uskrs ljudi u mesnici često kupuju i kobasice, a kilogram domaćih kobasica za kuhanje stoji 10 eura.

Uz šunku i kobasice najbolje se ljubi sir. Prosječna cijena kilograma kuhanog polutvrdog sira iznosi 10 eura.

– Cijena je ista kao i prošle godine. Mnogo vremena i truda iziskuje proizvodnja ovih sireva – dodaje proizvođač.

Mladi luk

Što se povrća tiče, vezica mladog luka stoji jedan euro.

– Cijena je godinama bila oko pet kuna, a sada je euro. Cijene su porasle oko 30 posto kako je uveden euro, no tako je bilo i u Sloveniji kad su uveli euro. Slabo se prodaje, katastrofa. Od Sesveta prošle godine sve je manje ljudi na placu – dodaje Liljana Hudika.

Što se luka tiče obitelj Hudika iz Varaždina ga proizvodi.

– Nekad je kilogram lučica bio 50 centi, a sad je tri eura. To je šest puta više, a danas vam nitko neće raditi badava. Mnogo je posla s lukom i trebate platiti radnu snagu, pa cijena od euro za pušlek nije uopće previše – dodaje Hudika.

U uskršnjoj košarici često se nađu i rotkvice, a na varaždinskom placu pušlek rotkvica stoji euro.

– Mislim da to nije previše, no ljudi slabo kupuju na placu. Radnim radom naši kupci su umirovljenici, a jedino je u subotu plac prepun i onda je prodaja vrlo dobra – dodala je žena koja već dvadesetak godina prodaje na placu.

Skromno

Znači prosječna najosnovnija uskršnja košarica na varaždinskom placu (šunka, kobasice, sir, mladi luk, jaja, rotkvica) oko 70 eura.

– Prijašnjih godina za ono osnovno bilo vam je dovoljno oko 50 eura. Sve je poskupjelo, pa tako i uskršnja košarica. No, nećemo sad štedjeti za jedan dan u godini – zaključio je Varaždinac.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje