Informacije da Porezna uprava započinje s provjerom onih koji rade u inozemstvu te da bi nekima mogla stići rješenja po kojima bi im se odredilo da moraju platiti i porez u Hrvatskoj u javnosti su izazvale konfuziju.

Cilj je odrediti je li hrvatski radnik migrant porezni rezident samo u državi u kojoj radi ili je i porezni rezident i u Hrvatskoj, odnosno hoće li morati platiti razliku poreza, koji je zbog raznih olakšica u inozemstvu manji nego u Hrvatskoj. To znači da ako je porez u nekoj državi plaćen po manjoj stopi nego u Hrvatskoj a radniku se odredi porezna rezidentnost u matičnoj državi, Porezna će tražiti razliku.

Spomenuta porezna rezidentnost utvrđuje se prema, kako je to Porezna uprava nazvala, “životnom interesu građana”. S obzirom na konfuziju i povećan broj upita hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu i puno netočnih informacija u javnom prostoru, Porezna uprava u veljači je objavila objašnjenje vezano uz utvrđivanje porezne rezidentnosti.

“Životni interes građana”

Naime, plaćanje poreza ne određuje se prema državljanstvu ili prijavljenom prebivalištu, već prema poreznoj rezidentnosti kao središtu životnih interesa. Osobe koje imaju užu obitelj (supružnika i/ili djecu) imaju poreznu rezidentnost ondje gdje im se nalazi obitelj i ondje gdje ta obitelj koristi sve potrebito za svakodnevni život, kao što je mjesto odlaska na posao, doktor, škola, vrtić i slično. Osobi koja je samac porezna rezidentnost određuje se prema mjestu gdje boravi u pravilu u vremenskom razdoblju dužem od 183 dana.

Za hrvatske državljane koji su se s užom obitelji ili kao samci odselili iz Republike Hrvatske prije 2016. godine ili imaju užu obitelj izvan RH pretpostavlja se da nisu više hrvatski porezni rezidenti te stoga nisu ni u obvezi prijavljivati svoje ukupno ostvarene primitke po načelu svjetskog dohotka u RH. Sve i da imaju određenu nekretninu koju su naslijedili ili kupili u RH, ili koju možda i iznajmljuju u RH i po toj osnovi plaćaju porez u RH, to ih ne čini hrvatskim poreznim rezidentima.

Dakle, mnogi hrvatski državljani koji već godinama s obitelji žive izvan RH sada pitaju trebaju li što prijavljivati u RH. Treba jasno naglasiti da oni nemaju obvezu prijave ukupno ostvarenih primitaka u RH, priopćila je Porezna  uprava.

Ogromne svote

Samo osobe koje su promijenile poreznu rezidentnost u razdoblju od 2016. godine do danas na način da su se odselile i prenijele središte životnih interesa izvan RH a nisu se odjavile iz porezne rezidentnosti RH moraju to učiniti podnošenjem Obrasca TI te podnošenjem Potvrde o poreznoj rezidentnosti te druge države kako bi se činjenica promjene porezne rezidentnosti mogla utvrditi unazad za protekla razdoblja.

Međutim, kako doznajemo, ova odluka o poreznoj rezidentnosti u Hrvatskoj ne odnosi se na sve zemlje, nego ovisno o tome kakvi su ugovori pojedine države s Hrvatskom. Primjerice, razliku u porezu neće morati platiti hrvatski radnici koji rade u Njemačkoj ili Albaniji jer te države imaju posebne ugovore s Hrvatskom po kojima su radnici porezni rezidenti isključivo države u kojoj rade, ali će rješenja dobiti mnogi radnici koji rade, primjerice, u Italiji, Austriji, Švicarskoj i Sloveniji. Od ove obveze izuzeti su jedino pomorci, bez obzira na međudržavne ugovore.

Porezna rješenja već su počela stizati hrvatskim radnicima migrantima, rekla je predsjednica Hrvatskog sindikata radnika migranata Ana Horvat.

– Naši građani koji godinama rade u inozemstvu počeli su primati rješenja prema kojima moraju platiti 15, 20, pa i do 30 tisuća kuna poreza za svaku godinu od 2016. do danas. Primjerice, mnoge naše žene rade u Austriji kao njegovateljice, gdje zarade godišnje od 8 do 9, maksimalno 10 tisuća eura, i sada im stižu rješenja po kojima moraju platiti ogromne iznose jer u Hrvatskoj imaju obitelj. Kako da one to plate? – pita se Horvat, dodajući da su svi ti radnici porezni rezidenti u zemlji u kojoj rade te da ondje imaju zdravstvena i druga osiguranja, odnosno izvršavaju sve obveze prema toj državi a ni na koji način nisu na teret Hrvatskoj.

Pritom, kad dobiju rješenje, radnici prvo moraju platiti traženi porez, a onda imaju rok od 30 dana na prigovor. Iz Sindikata također navode da većina tih radnika ima supružnika zaposlenog u Hrvatskoj, stoga se pitaju: Zašto njihova djeca nemaju pravo na besplatan vrtić, školu i ostalo po, recimo, majci koja radi u Hrvatskoj?

– Isprva je bilo riječi o tome da bi ti radnici morali, osim poreza, platiti i kazne i kamate, no u vezi toga smo se uspjeli usuglasiti da se ne naplaćuje. Međutim, iznosi poreza su veliki, tim ljudima se ništa ne uzima u obzir, ni topli obrok, ni odvojeni život… Primjerice, naš radnik koji radi u Austriji dobio je potvrdu da je ondje i porezni rezident, no naša država to ne priznaje. Pokušavamo komunicirati s Vladom kako bi se nešto promijenilo, pišemo, molimo, no zasad nema baš nikakvog sluha. Trenutno čekamo odgovor ministra Marića – rekla nam je Horvat.

Iz Sindikata su također naveli da je, prema informacijama od kolovoza prošle godine, u Varaždinskoj, Međimurskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji bilo oko 20.000 dnevnih i tjednih radnika migranata, a u tim trima županijama ukupno ih je oko 40.000.

Posljedice?

Predsjednicu Horvat upitali smo i što se očekuje da će se dogoditi zbog ovakvog poteza Vlade. Odgovorila je da se ono što je bilo za očekivati već počelo događati.

– Počet će masovno iseljavanje, cijele obitelji tih ljudi će se preseliti u inozemstvo. Zasad imamo informaciju da je već osam obitelji iz Međimurske županije ispisalo svoju djecu iz škola. S druge strane, mnogi su rekli da će umjesto u Austriji početi tražiti posao u Njemačkoj – otkrila je.

Slično stoji i u priopćenju koje je krajem siječnja Sindikat uputio medijima. U priopćenju također piše i da njihovi članovi i ostali radnici migranti ne vjeruju Poreznoj upravi jer im se, kako kažu, između ostaloga, i krivo računaju porezna rješenja.

– Provjerom naših poreznih stručnjaka došli smo do saznanja o do 80 % krivih izračuna poreznih rješenja, čime su radnici migranti zakinuti za po 15.000 kuna. I dalje nas boli tvrdnja ravnatelja Središnje porezne uprave da smo dužni plaćati porez ondje gdje nam je životni interes. Pitamo se nije li u interesu Republike Hrvatske da nam upravo Hrvatska bude od životnog interesa? Nije li veća korist za državu to što ovdje plaćamo indirektne poreze, putem kupnje usluga i roba te putem brojnih ulaganja, a što činimo kako naše cijele obitelji, naša djeca i unuci ne bi napustili zemlju koju volimo čak i kada ima maćehinski odnos prema nama u kontekstu poreznih nameta, da ne kažem harača. Zar nam najaktualniji rezultati popisa stanovništva, iz čega je vidljivo da nam se zemlja prazni, nisu dovoljno jasna poruka?! – pitaju se iz Sindikata.

Nikola Šincek državi duguje oko 63.000 kuna poreza: “Razmišljamo da cijela obitelj ode iz Hrvatske”

Nikola Šincek iz Općine Cestica jedan je od hrvatskih radnika migranata koji su se našli u zasad bezizlaznoj situaciji. Radi u Austriji od 2015. godine na održavanju u tvrtki Granit, a u Hrvatskoj mu žive žena, koja je zaposlena u jednoj trgovini, i dvoje djece – sin od 15 i kći od 12 godina. Hrvatskoj državi, kaže, trenutno duguje oko 63.000 kuna poreza. Da ima poreznu obvezu u Hrvatskoj nije znao sve do 2019. godine, kada im je zatrebao jedan dokument za dijete.

– Kada sam išao u Austriju, nisam imao pojma da sam i dalje porezni rezident u Hrvatskoj. Supruga je 2019. htjela podići dokument, no rečeno joj je da moram donijeti porezna rješenja s rada u Austriji. Tada su nam rekli da državi dugujem oko 40.000 kuna poreza. Nisam to mogao platiti, pa su se dugovi sada s kamatama popeli na oko 63.000 kuna i stigla mi je ovrha. Ne znam kako ćemo to platiti – rekao je Šincek, koji se boji da će mu supruga postati sudužnik jer je zbog iznosa većeg od 50.000 kuna morala potpisati dokument kao jamac da će Nikola vraćati novac.

Šincek dodaje da nije u potpunosti jasan način na koji Porezna uprava obračunava porez, no ističe da se ne obračunava samo razlika u porezu nego se traži i cijeli iznos obračunat od bruto plaće. To je, smatra, krajnje nepošteno jer porez redovno plaća u Austriji, gdje još plaća jedino stanarinu, a sav preostali novac troši u Hrvatskoj, gdje je ulagao u kuću, djecu i zajednički život. Zbog situacije u kojoj se nalazi razmišlja da Hrvatsku napuste i žena i djeca te navodi da o tome ozbiljno razmišlja još mnogo radnika migranata koji su u sličnoj, ili čak lošijoj situaciji.

– Hrvatska država ne uzima u obzir prijevoz, hranu, odvojeni život, nikakve olakšice… Trebao bih svake godine stavljati sa strane novac kako bih mogao dati našoj državi, iz koje su nas istjerali. Razmišljamo da ovdje prodamo sve što imamo i da odemo iz Hrvatske s cijelom obitelji. Hrvatska će ostati bez još više ljudi. Nekima koje poznajem došla su rješenja da moraju platiti i po 220.000 kuna poreza za, primjerice, četiri godine rada u inozemstvu – ogorčen je Šincek.