MOTO SPORT

Ove godine Martin Vugrinec je osvojio sve gdje je nastupio, postao je prvak Istočne Europe, prvak Srbije i prvak Bugarske u klasi 125 ccm a vozio je motor do 230 km na sat.

Martin Vugrinec rođen je 24. ožujka 1999. godine u Varaždinu. Živi u Novom Marofu i pohađa osmi razred OŠ Novi Marof. Već kao mali pokazivao je interes za razne vrste adrenalinskih sportova, a uz oca, motonatjecatelja posjećivao je te uskoro bio i sudionik u motonatjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Interes
Kao trogodišnjak dobio je pod bor mali električni motocikl te je tako sve i počelo. S četiri godine sjeda na prvi pravi benzinski motocikl Yamahu. Kako je rastao, tako su rasli i motocikli koje je vozio, ali Martin je uvijek vozio motocikl tri klase veći nego što je primjereno njegovom uzrastu. Nije samo vozio već je i pobjeđivao starije konkurente.
Sa šest godina postao je prvak Slovenije u kartingu te četvrti u Europi u klasi mini 50 ccm. Nakon kartinga na red su došli motocikli. S osam godina nastupao je na revijalnim utrkama u Hrvatskoj i u inozemstvu vozeći Apriliju 125 rs koja je tada bila poprilično prevelik motocikl za osmogodišnjaka. Uz to na Yamahi yz 80 izvodio je freestyle akrobacije. Već se tada nazirao talent budućeg motonatjecatelja.
S navršenih 12 godina dobio je dugoočekivanu natjecateljsku licencu i postaje trećeplasirani vozač u klasi 125 sp na PH te najmlađi natjecatelj na Alpe Adria prvenstvu. Zbog neprilika u hrvatskom motosportu i nedostatku natjecanja morao je potražiti sreću u inozemstvu. Tako je već godinu dana kasnije, 2012. godine, nastupao na otvorenom šampionatu Srbije i postao viceprvak u svojoj klasi te se plasirao na četvrto mjesto na Istočnoeuropskom prvenstvu, odvezavši samo dvije utrke, u Istanbulu i Beogradu, na kojima je i pobijedio. Ove godine počinje sezona iz snova. Postao je član najjačeg motokluba na Balkanu, Brezik Beograd čiji su mu čelnici uz Petronija Jevtovića omogućili da u puno boljim uvjetima, s velikom dozom profesionalizma, krene u sezonu. Martin je najbolji mogući način opravdao njihovo povjerenje te osvojio tri naslova prvaka i to na vrlo suveren način, pobijedivši na svim utrkama na kojima je nastupio, a postavio je i nekoliko rekorda staza u klasi 125 sp u Istanbulu, Serresu, Batajnici, Plevenu, Banja Luci, Kraljevu i Vršcu. U ovoj sezoni postao je tako prvak Istočne Europe, prvak Srbije i prvak Bugarske.
Ekipa
Njegova ekipa koja ga prati na utrkama čine otac Ivica, pomajka Katarina, kolege natjecatelj Darko Todorov i Nikola KIšprdilova, drugi mehaničar Aleksanar Nenadju Bata, uz sportskog direktora Brezik Vladimira Popovića. Ove godine prešli su 27.000 km. Na tom putu Martin je slomio tri prsta lijeve ruke pri pokušaju obaranja rekorda na Grobniku, te desnu ruku kod zgloba pri nesretnom padu u WC-u neposredno prije posljednje i odlučujuće utrke u Bugarskoj. Tada je svima prešutio nezgodu i sa slomljenom rukom pobijedio. Martin je i član moto A-reprezentacije Srbije i to kao najtrofejniji član, te uz Nenada Stojanovića koji vozi u klasi 600 i Dejana Radulovića u klasi 1000 zaslužan za sveukupnu pobjedu Srbije na Istočnoeuropskom prvenstvu.
Na kraju treba dodati da je Martin odličan učenik, uzornog vladanja te nadasve vrijedan i skroman dječak.
Motosport je vrlo skupi, a Martinu i njegovom ocu Ivici pomogli su prijatelji među kojima bi izdvojili Kristijana Otroškog, Geobim Beletinec i Dragutina Sakača, Graditeljstvo Sakač iz Kalničke Kapele, kojima zahvaljuju.

 

Kako si se počeo baviti moto sportom?
Tata je bio motorist i polagano me počeo stavljati na motore, voditi sa sobom na trke i tako sam uz njega zavolio ovaj sport i motore.
Bavio si se i još nekim drugim sportovima?
Bavio sam se skijanjem kao hobijem, a trenirao sam taekwondo i imam zeleni pojas.
Sada nastupaš u klasi do 125 cm, do koliko godina se može nastupati u toj klasi?
Za EP se može voziti do 18. godine, npr. na srpskom prvenstvu vozi se bez limita na godine. Tako da je konkurencija starija od mene, ja sam najmlađi.
Kako se osjećaš kao najmlađi natjecatelj?
Nemam strah od konkurencije, osjećam se ravnopravno.
A kako te konkurenti prihvaćaju?
Najprije su me podcjenjivali, govoreći mi da sam klinac. Međutim, kada su vidjeli kakve rezultate imam, počeli su me respektirati.
Koji ti je najdraži rezultat iz ove godine?
Kako su sva mjesta prva, jednako su mi draga, ali na zadnjoj utrci kada se odlučivalo o prvaku, bila mi je najteža utrka.
Kada se vratiš s utrka, što te pitaju prijatelji iz razreda?
Ispituju me kako je bilo, koje sam mjesto osvojio. Pomognu mi što se tiče zadaća, ali nisu previše zainteresirani u školi jer neki ne vole što vozim za Srbiju.
Da li ti smeta što nastupaš za beogradski klub?
Meni to ne smeta, važno mi je da mi omoguće da se mogu natjecati. Mnogi kritiziraju to što vozim za Srbiju, ali što im ja mogu.
Koliko si izostao s nastave prošle godine?
Izostao sam oko 270 sati, što nije lako nadoknaditi, ali potrudim se.
Odličan si učenik bio do sada, a i osmi razred namjeravaš proći s odličnim?
Nadam se i zato ću se potruditi.
Sezona je gotova, što radiš između sezona?
Ostale su još samo dodjele u Sofiji za Europsko prvenstvo i Beogradu za Srpsko prvenstvo. Nova sezona počinje obično krajem ožujka, početkom travnja. Do tada vozim na stazi Rauš u Novom Marofu, a kada je snijeg, onda su to kondicijski treninzi.
Kako dalje vidiš svoju sportsku karijeru?
Sljedeću sezonu sigurno još neću prijeći na jače motore, mislim da bi trebalo postići najviše što se da u ovoj klasi pa tek onda otići na neku jaču klasu.
A što se tiče srednje škole, koji su ti planovi?
Još nisam siguran, imam neke dileme. Možda neki sportski razred.

Izvor:
Foto: