Povežite se s nama

Kultura

Na pozornici bugarske Državne opere u Mozartovoj “Čarobnoj fruli”

Objavljeno:

- dana

JELENA ŠTEFANIĆ

Prvo nije htjela biti „baba koja tuli“, onda je otkrila da je opera njezina ljubav, a prošlog je tjedna nastupila u bugarskoj Državnoj operi. Jelena Štefanić, operna pjevačica iz Varaždinskih Toplica, u desetak je godina operne karijere nastupila na brojnim domaćim i stranim pozornicama. Ipak, nastupati u Državnoj operi veliki je prestiž.

Pjevala je u Mozartovoj „Čarobnoj fruli“. Iako joj je bila ponuđena jedna od najatraktivnijih ženskih opernih uloga, Kraljica noći, ona je to – odbila i pjevala je Prvu damu. Uloga Kraljice noći atraktivna je zbog zahtjevnosti i ne mogu je pjevati svi glasovi nego, kako su nam pojasnili stručnjaci, striktno soprani dramske kolorature koji imaju te „stratosferne“ visine f3 – kao što je Jelena Štefanić.

Kraljica noći

– Uloge su mi se preklopile. Na audiciju za Državnu operu sam išla lani. Dugo se nisu javili, u međuvremenu sam potpisala ugovor za „Orlanda“. Kad su se prije nekoliko mjeseci javili iz Bugarske i ponudili mi ulogu Kraljice noći, nisam mogla prihvatiti. Ući u skroz drugi fah, tri dana nakon predstave, za moj glas bi bilo apsolutno prenaporno i nisam htjela riskirati – govori Jelena Štefanić.

Lude babe

Kraljica noći neće biti, dakle, zbog Andjelike u Händelovom „Orlandu“, na njemačkom Festivalu Konstanz. Tek kad je dobila ulogu i dogovarala se oko detalja, Jelena Štefanić je saznala da operu režira poznata hrvatska redateljica Nada Kokotović. Razlog više, kako veli, da ne žali za Kraljicom noći. Uostalom, već i sama činjenica da joj je ponuđeno pjevanje tako zahtjevne i atraktivne uloge laska. I potvrđuje Jelenu Štefanić kao priznatu opernu pjevačicu. Najradije voli pjevati, kako ih zove – dramatične lude babe… – Jednog dana se apsolutno vidim kao Lady Macbeth. Volim takve role. Recimo, Elvira u Puritancima, Elektra… S Elektrom sam i diplomirala – prisjeća se.
Jelena Štefanić više pjeva vani nego na domaćim pozornicama. To pripisuje veličini tržišta, pa zato i većim mogućnostima. Jer, primjerice, u Njemačkoj nema grada bez vlastite operne kuće… Ali, strane joj pozornice pašu zbog još jednog razloga. Kći je političarke, ali svakoga tko bi njezin uspjeh pokušao pripisati obiteljskom nepotizmu demantiraju činjenice. Jelena puno nastupa u inozemstvu, a najčešće u Kini. Nastupila je i u kineskoj dvorani s 10 tisuća mjesta, Great Hall of the people. Ispred nje su dvije predstave i dva gala koncerta u inozemstvu.

Dive i glamur

Kad se uz opernu pjevačicu spomene riječ diva ili glamur, Jelena Štefanić ne može, veli, drugo nego se – nasmijati. – Danas nema opernih diva. Ne tolerira se puno stvari. To je mukotrpan posao koji zahtijeva rad i disciplinu. Mogu to usporediti s nogometašem. Točno znam kako je bilo nogometašima na Europskom prvenstvu. Daješ sve od sebe, puno ljudi te gleda i komentiraju svaki tvoj potez. Stresno je. Glazbenik je jednak profesionalnom sportašu. I mi imamo svakodnevne treninge i moramo biti fit. Imamo i svojevrsne karantene, i adrenalinske treme. Kad nemam tremu, nisam dobra, fale emocije. Kad si na sceni, na neke stvari ne možeš utjecati, kao niti sportaši na terenu. Ljudska smo bića, nismo strojevi – govori.

 

Radno ljeto – dvije predstave i dva gala koncerta u inozemstvu i nove audicije

Kada bi Jelena Štefanić  morala osmisliti predstavu baš po svom ukusu, bila bi to opera u kojoj bi jedan od likova bio Michael Jackson. Glumila bi ga ona. – Michael je bio moj idol, ali i inače mi su mi želja te „hosenrole“ – žene u muškim ulogama… Prije razgovora je kod frizera zaključila s ponosom da izgleda – androgeno. I otišla na pozornicu bugarske Državne opere otpjevati ulogu Figarove Prve dame.

 

Sloboda

Jelena Štefanić je u ranim tridesetima i tek je ušla u najbolje godine za opernu scenu. Zbog toga i ne želi stalni angažman. – Mogu birati uloge. Vjerujem da bih se u fiksnom angažmanu zapustila. Jer, slobodni umjetnik nikad ne zna što ga sutra čeka, uvijek mora biti u najboljoj formi. Saznanje da moram svaki dan biti najbolja, tjera me dalje – govori. Jelena je u sretnoj ljubavnoj vezi i zbog posla ne zanemaruje privatni život. Pjevač sa stalnim zaposlenjem prosječno otpjeva 40-ak predstava godišnje, dok slobodni umjetnik odradi oko tri projekta na godinu.

Izvor:
Foto:

Kultura

Udruga “Mlada pera”: A knjiga ide…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Posljednjega dana 2020. godine završen je literarni natječaj “Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!”

Čak 104 autora od 8 do 18 godina poslala su 632 svoja literarna rada sa željom da upravo oni budu jedno od troje najboljih kojima će Udruga “Mlada pera” iz Čakovca financirati zajedničku knjigu. U vrlo kreativnoj konkurenciji, žiri koji su činili članovi Udruge “Mlada pera” i ambasadori Udruge (Gita, Martina i Goran Radiković iz Šenkovca) izabrao je tri laureatkinje. Predstavljamo ih abecednim redom:

  • najbolji vrtuljak poezije i proze poslala je Magdalena Blagec iz Donje Stubice,
  • najbolji vrtuljak proze poslala je Ana Fišer iz Osijeka,
  • najbolji vrtuljak poezije poslala je Marina Galinović iz Vinkovaca.

Evo i kratkih bilješki o autoricama.

Magdalena Blagec

Od svog rođenja 2003. godine živim u Donjoj Stubici. Vrlo rano počela sam se zanimati za knjige i književnost na što me uvijek poticala i moja majka. I tako, malo-pomalo, počela sam se baviti i pisanjem. Od značajnijih nagrada koje sam primila za svoj rad istaknula bih 2. nagradu na Goranovu proljeću u kategoriji osnovnih škola, nagrade na natječajima “Kaj vu Zelini”, Zbor malih pjesnika Zlatar, nagrada Antun Mihanović, 2. nagrada na Natječaju “Gjalski”, 1. mjesto na Kanižajadi, Po(e)zitiva…

Radovi su mi dosad objavljivani u mnogim zbornicima i časopisima kao što su “Kaj” i “Hrvatsko zagorje”, a imam i vlastitu internetsku stranicu Probrane misli. Trenutno sam učenica opće gimnazije, a nakon što je završim svakako planiram upisati nešto vezano uz književnost.

Ana Fišer

Rođena sam 29. svibnja 2003. godine i idem u treći razred II. gimnazije u Osijeku.
Osnovnoškolsko obrazovanje stekla sam u OŠ Ljudevita Gaja. Osim pohađanja redovne nastave, sudjelujem i u natjecanjima iz više predmeta, a 2020. godine osvojila sam prvo mjesto na Županijskom natjecanju iz hrvatskoga jezika.

Od izvannastavnih aktivnosti, niz sam godina sudjelovala u brojnim radionicama i aktivnostima u sklopu više projekata Udruge za rad s mladima “Breza”. Tijekom školske godine 2017./2018. bila sam izabrana za Ambasadoricu mira u projektu Udruge “Dokkica”, u sklopu kojega sam sudjelovala u više radionica i prezentacija.

Do prvog razreda srednje škole trenirala sam ples, a posljednjih godinu dana bavim se kickboxingom. Osim škole i treninga, čitam, slušam glazbu i pišem kratke priče. Zanimaju me jezici i književnost.

Marina Galinović

Rođena sam 18. travnja 2004. godine u Vinkovcima. Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara u Vinkovcima za zanimanje medicinske sestre opće njege. Talent za pisanje otkrila sam tek početkom prvog razreda srednje škole, zahvaljujući profesorici iz hrvatskog jezika Gordani Medić i zadatku koji nam je zadala: tada sam napisala svoje prve pjesme – „Vjerujem“ i „Porajmos“.

Profesorica mi je ujedno i velika podrška u ovome. Za sebe bih rekla da sam vrlo osjećajna i da uz svoje pjesme pokušavam na čitatelje prenijeti barem dio emocija. Unatoč svim ovim promjenama koje dolaze, trudim se ostati što pozitivnija i svoju pozitivu širiti među ljudima oko sebe. Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života. U svakoj napisanoj pjesmi nalazi se dio mene, dio onoga što sam proživjela i osjetila.

Kada bih morala birati koja pjesma mi je najdraža, odabrala bih pjesmu „Život“. Smatram da sam putem te pjesme potaknula mnoge na razmišljanje o samoj svrsi života, kako je ljepota u tome što smo svi različiti i kako je svijet dosadan i jednoličan kada se upadne u određenu kolotečinu iz koje nema izlaza. Želja mi je jednog dana izdati vlastitu knjigu s pjesmama koje pišem.

Prošlost i budućnost

Njihovi radovi obogaćeni su izražajnim sredstvima, odlično razvijena i postignuta cjelovita kompozicija, plastični opisi koji nam bez problema pomažu da si dočaramo živu sliku, izazivaju emocije u nama i različite reakcije na pisanu riječ. Tematika njihovih radova je raznovrsna, cijela paleta misli o prošlosti, sadašnjosti, ali i ozbiljnih razmišljanja o budućnosti.

Sve tri odabrane autorice dobit će po 30 primjeraka zajedničke knjige koju će ilustrirati Ika Tomljenović Vitez. Cijeli projekt sufinanciran je financijskim sredstvima Međimurske županije i brojnim donacijama građana.

Žiri je odlučio posebno još pohvaliti Ivonu Grginčić iz Barilovića, Doru Kovačević iz Bošnjaka i Petru Vinković iz Petrinje koje će dobiti priznanje Udruge “Mlada pera”.

– Zahvaljujemo svim mladim autorima koji su poslali svoje radove i očekujemo ih i na narednim natječajima! Prvi sljedeći, “Basna je priča prava jer životinja mudrost izgovara!”, počinje već 1. ožujka! – kažu iz Udruge.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO U ponedjeljak počinje preseljenje Gradske knjižnice u novi prostor

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezović

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok i Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice u petak su u prostorima novouređene Gradske knjižnice na Franjevačkom trgu potpisali ugovor o korištenju i upravljanju nekretninom.

Ugovor je potpisan na 183. obljetnicu kada je na poticaj Metela Ožegovića, osnovana Narodna, ilirska čitaonica u Varaždinu, kao prva takva u Hrvatskoj. Potpisivanjem ugovora tako je i službeno započelo preseljenje knjižnice u novouređene prostore.

Svečani čin obilježen je uz puno simbolike. Naime, gradonačelnik i ravnatelj potpisali su ugovor na radnom stolu Gustava Krkleca, na kojem je bila izložena razglednica koju je Krklecu poslao književnik svjetskog glasa Ernest Hemingway.

Štoviše,  prva službeno preseljena knjiga u novom prostoru ima naslov „Krenimo od ranog jutra“ , a riječ je o djelu varaždinskog pjesnika Zvonka Milkovića.

– Presretan sam i ponosan i smatram da svi Varaždinci mogu biti ponosni. Sama knjižnica, prva uopće u ovom dijelu Europe je osnovana 1838. godine, a nije do sada imala svoje prostore. Ta činjenica nije bila na ponos gradu Varaždinu. No, ovaj objekt koji je i kulturno – povijesni spomenik, predstavlja jednu od najljepših zgrada u Varaždinu, a i stilski najvažnijih, jer u sebi čuva sve stilove gradnje, svu arhitekturu i bogatu povijest grada, pretvoren je u suvremenu knjižnicu. Imat će i pravu multimedijsku dvoranu  ovakav kompleks može stvarno biti na ponos našim građanima – naglasio je gradonačelnik.

Dodao je da je uvjeren kako će knjiga uvijek ostati sredstvo zapisivanja kulture i sredstvo stjecanja znanja, bez obzira na digitalno doba.

– Dobro je što smo knjižnicu smjestili u ovaj reprezentativni prostor – poručio je Čehok, zahvalivši pritom na podršci Ministarstvu kulture i medijima.

Ujedno je najavio kako će dosadašnji prostor knjižnice biti pretvoren u galeriju „Malogorski Rabuzin“, koju Grad pokušava smjestiti u prikladan prostor već par desetljeća. Sada će se i to konačno ostvariti.

Novouređeni prostor od dvije tisuće metara četvornih predstavlja prvu nekretninu u 183 godine tradicije kojom će raspolagati knjižnica. Uz suvremene sustave grijanja i hlađenja, knjižnica će biti opremljena i funkcionalnim regalima u skladišnom prostoru.

Korisnici će raspolagati studijskom čitaonicom, dvoranom za prezentacije, opremom za samoposudbu, opremom za slabovidne, te onom za osobe s poteškoćama u kretanju.U zgradu koju je Grad kupio za 11,4 milijuna kuna uloženo je 15 milijuna kuna u uređenje, adaptaciju i opremu od čega je 4,2 milijuna kuna od Ministarstva kulture i medija.

Službeno otvaranje knjižnice očekuje se nakon završetka preseljenja, tijekom ožujka.

Nastavite čitati