Povežite se s nama

Život i društvo

Na Špancirfestu s Hitnom na biciklima: pomoć doktora tražila se zbog sunčanice, ali i bolnih žuljeva!

Objavljeno:

- dana

Otkad je prije tri godine za vrijeme Špancirfesta ustanovljena “Hitna medicinska pomoć na biciklima”, ova je zdravstvena patrola, osim što ostvaruje svoju medicinsku svrhu, postala i neizostavna atrakcija Festivala uličnih šetača.

Ideja je nastala prije Špancirfesta 2016. godine, kad je tadašnje vodstvo Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije razmišljalo što bi dodatno moglo ponuditi gradu tijekom Festivala. Osim redovnih timova s vozilima Hitne pomoći, koji dežuraju na određenim punktovima tijekom svih velikih događanja u gradu, odlučili su formirati dodatnu volontersku patrolu na biciklima. Ideju su proveli u djelo uz pomoć sponzora koji su im posudili bicikle i svu potrebnu opremu.

U Zagrebu na motociklu, a u Varaždinu – na biciklu


– Koliko znam, Hitnu pomoć na biciklima imaju za vrijeme Oktoberfesta i tijekom velikih događanja u Londonu, a u Hrvatskoj ne znam za takav primjer. Zagreb je uveo Hitnu na motociklu, ali kao redovnu službu. Ljudi su odlično prihvatili ovu akciju jer im liječnički tim na biciklu daje osjećaj sigurnosti, brže se kreće kroz gužvu i dostupniji je ljudima u potrebi. Ljudi ih često zaustave i pitaju za savjet, osobito stranci – opisuje Mladen Smoljanec, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije.
Tijekom prvih dviju godina Festivala imali su identičan broj i vrste intervencija, a riječ je bila o lomu potkoljenice, lomu nadlaktice i posjekotini na čelu, dok zasad nije bilo intervencija koje bi zahtijevale prijevoz pacijenta do Bolnice.
– Bilo je i drugih manjih ozljeda, uganuća, žuljeva, sunčanica i slično. To se sve sanira na licu mjesta, ljudi dobiju flaster, izmjeri im se tlak, pa to računamo kao lakše intervencije – nabraja Smoljanec.

Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije zapošljava 25 liječnika i 70 medicinskih sestara/tehničara koji su u timovima raspoređeni po cijeloj Županiji, s ispostavama u Novom Marofu, Ivancu i Ludbregu. Treba istaknuti da Hitnu službu na biciklima djelatnici Zavoda odrađuju volonterski, pored svoga redovnoga dnevnog rada. Ove im je godine Turistička zajednica Grada Varaždina sufinancirala i simbolične naknade. Tim na biciklu sastavljen je od liječnika i medicinske sestre ili tehničara s područja cijele Županije, tako da su se ove godine u dežurnoj patroli jedan dan našli tehničar Zoran Žeželj iz Ludbrega i mlada liječnica iz Varaždina Edita Brezovec. Zoran Žeželj u Hitnoj radi već 16 godina, pa se prisjeća prijašnjih godina ophodnje gradom na biciklu.
– Imam samo pozitivna iskustva. Ljudi reagiraju jako pozitivno, zaustave nas, slikaju se s nama, tako da smo i mi postali brend Špancira. Neki pomisle da smo i mi kostimirani dio Festivala – govori nam s osmijehom medicinski tehničar iz Ludbrega. Posjetiteljima Festivala svake godine dijele letke s informacijama o dežurnim ljekarnama u gradu, daju savjete i pomognu ako zatreba.
– Većinom nas zaustavljaju stranci kad vide znak Hitne medicinske službe. Sretni su kad vide da se nekomu mogu obratiti u slučaju potrebe – govori Zoran Žeželj prisjećajući se kako su se s njima slikali i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Andrej Plenković i drugi ugledni gosti Festivala. Za liječnicu Editu Brezovec, zaposlenu u Zavodu tek pet mjeseci, ovo je prva godina dežuranja na Španciru, ali kaže da je kao Varaždinka navikla na gužvu tijekom Festivala, pa nema tremu od ophodnje na biciklu. S obzirom na to da tim čine liječnik i medicinska sestra/tehničar, ravnatelj Zavoda ističe da je tim na biciklu osposobljen za „brzo reagiranje i zbrinjavanje svih akutnih stanja koja ugrožavaju život“. Također ističe da njihovi bicikli nisu obični, nego su opremljeni svim instrumentima potrebnima za hitne intervencije. Za razliku od prijašnjih godina, ove su godine timovi obilazili grad samo u dane vikenda jer se, poučeni iskustvom u prethodne dvije godine, pokazalo da tijekom radnih dana za time nema
potrebe. Također im je satnica ove godine skraćena s četiri na dva sata, od 17 do 19 sati, a zatim tijekom večeri dežuraju vozila Hitne pomoći do 1 sat iza ponoći tijekom radnih dana, tj. do 3 sata tijekom vikenda. Za organizaciju „Hitne medicinske službe na biciklima“ varaždinski je Zavod dobio niz priznanja, među kojima i priznanje Hrvatskog društva za zaštitu pacijenata, ističe ravnatelj Zavoda, koji očekuje da će “Hitna na biciklima” ostati sastavni dio varaždinskog događaja godine.

Život i društvo

Kata i Franjo Potočnjak iz Majerja u braku su već 70 godina: Ostali smo skupa jer nismo mogli jedno bez drugoga

Objavljeno:

- dana

Kata (90) i Franjo (92) Potočnjak iz Majerja u veljači su u društvu 50-ak članova obitelji i bližih prijatelja proslavili čudesnih 70 godina braka. Tako velikim jubilejom mogu se pohvaliti vrlo rijetki parovi, stoga zaslužuju svaku pohvalu, a kako su do toga došli, što su prošli i čime se sada bave, ispričali su nam vremešni supružnici.

– Kada smo bili mladi svake nedjelje su bile zabave. Ondje smo se znali sretati i tako smo se upoznali 1949. godine. Malo sim’, malo tam’, i tako smo se našli. Otišao sam u vojsku i kada sam se vratio, vjenčali smo se – prisjetio se Franjo.

Vjenčanje

Oboje su u vrlo dobroj kondiciji, fizičkoj i mentalno, posebice Franjo koji pamti sve događaje, imena i datume. Danas imaju sina, kćer, pet unuka i 13 praunučadi.

– Crkveno smo se vjenčali 1. veljače 1953. godine u Crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu. To je bila nedjelja, a u subotu je bilo sudsko vjenčanje u Mjesnom uredu u Petrijancu. Ja sam zet, došao u Majerje iz Petrijanca. Prvo smo šest godina živjeli u Petrijancu, sin se rodio 1953., a kćer 1959. godine. Međutim, spletom događaja, njezini roditelji su ostali sami i nismo imali drugog izbora, doselili smo se k njima u Majerje 1959. godine – ispričao je Franjo koji je radio kao obućar.

Zaposlio se, kaže, u jednoj tvrtki 1954. godine, no budući da je tada bilo puno obućara, kao nekvalificirani mladi radnik nije mogao doći do izražaja pa je na inicijativu direktora završio školu za obućara. S vremenom je napredovao pa je postao majstorom, a na kraju, posljednjih osam godina, bio je na mjestu šefa proizvodnje. Umirovio se 1990. godine.

Njegova supruga Kata bila je domaćica.

– Imali smo nešto zemlje, krave i svinje i o tome sam vodila brigu, a često sam išla i u berbe jabuka, jagoda, višnji… Bavila sam se poljoprivrednim poslovima. Moj otac je bio nepokretan pa sam se i o njemu brinula – otkrila je Kata i dodala da se kasnije brinula i o unukama kada su bile male, a njihovi roditelji na poslu. Franjo joj je pomagao kada je mogao, odnosno kada je imao vremena između posla i rada u fušu.

– Meni se isplatilo što sam radio fuš. Jedne zime sam sâm doma napravio 17 pari cipela – dodao je.

Lijepi i teški trenuci

U braku im nije bilo uvijek lako, govore supružnici, bile su poslijeratne godine. Bilo je lijepih, ali i teških trenutaka, no uvijek su se držali zajedno kako bi sve lakše prebrodili. U dijelu toga leži i tajna dugog braka, otkrivaju slavljenici.

– Ja uvijek kažem: rad nikome ne škodi. Jako puno sam radila, cijeli život, ali nikada nisam prigovarala i nije mi bilo teško. Kada to prihvatiš, onda ti je i lakše raditi. Što se tiče tako dugoga braka, treba puštati jedno drugome, najvažniji je mir u kući. U svakom braku ima i svađa. Nekad se pređe preko nečega, a nekad se posvađate. Nitko nije savršen, ali treba se smiriti i jedan drugoga trebaju poslušati jer dok su ljudi složni, neće biti problema. U braku je važno međusobno poštovanje – smatra Kata, a s njom se složio i suprug.

– Nema neke posebne tajne za tako dug brak, ali ne treba se previše oko nekih stvari uzrujavati. Ako je čovjek miran, može puno podnijeti. Jedan segment od tih “tajni” dugog braka je i sređenost cijele obitelji. Nitko od nas nije pravio nikakve ekscese. U 70 godina braka svašta možeš naučiti, i neke stvari za koje nikad nisi mislio da ćeš naučiti. Ostali smo skupa jer nismo mogli jedno bez drugoga. Nemoguće je tako dugo biti zajedno, a da ponekad ne dođe do nesuglasica, ali nikad nije došlo do ozbiljnog problema koji bi nas razdvojio. Ujutro bismo se pravdali, a popodne bismo “raščistili” – govori 92-godišnjak.

Iz svog braka posebno pamte lijepe trenutke, a to su bili odlasci na zabave, na Mariju Bistricu, u toplice, putovanja s umirovljenicima, dočeci novih godina, događaji za Valentinovo… A još do prije dvije-tri godine svaki su tjedan išli na bazene u Čakovec.

– Na bazenima je bilo dobro, ja ne znam plivati, ali bilo je baš dobro, malo smo se rekreirali. Do prije dvije godine smo još svuda išli, sada nam je već malo teže. Išli smo i svake godine na more s nekim iz obitelji, znali smo čak otići i autobusom – govori Kata koja, priznaje, ponekad malo zaboravlja, ali i danas svakodnevno priprema doručak, ručak i večeru te obavlja kućanske poslove, a tu su i druženja s praunucima.

Franjo jako voli sport, pa je tako često išao na utakmice i bavio se nogometom, a u selskom klubu je 10 godina bio blagajnik i jedne godine tajnik. I danas prati sport i, kaže, sve ga zanima te voli rješavati križaljke. Prati i politiku, ali oko toga ne smije biti previše rasprave jer može doći do svađe, govori kroz smijeh.

Samostalni

Oboje su još vrlo samostalni, no gotovo svi iz obitelji žive u blizini, pa su na raspolaganju ako zatreba, a jedna od unuka živi sa svojom obitelji u istoj kući na katu u odvojenom domaćinstvu. Ipak, jednom tjedno ih posjeti gerontodomaćica da pomogne s detaljnijim čišćenjem kuće.

No, sve što mogu, obavit će sami, pa tako i nabavku jer Franjo još uvijek vozi auto. Prije nekoliko godina prestao se voziti biciklom jer ima ugrađen pacemaker pa mu vožnja bicikla zadaje prevelike napore.

– Lani u studenome sam produžio vozačku dozvolu do 2025. godine, položio sam lakše nego ikad. Nemamo doma više ništa, čak ni kokoši, i onda moramo sve kupiti. Vozim se u dućane, na misu, na groblje, u Petrijanec… Za nas je život bez auta nezamisliv – navodi naš sugovornik i dodaje da je nekada to bilo drukčije jer automobila i javnog prijevoza nije bilo, a ni bicikla, pa je tako iz Petrijanca do Varaždina išao pješke.

– Krenuli smo u 4 sata ujutro, otac je sa mnom išao do Sračinca, a od tamo je išlo više ljudi na posao pa sam do Varaždina nastavio s njima. Tek sam kasnije nabavio neki stari bicikl – prisjeća se Franjo.

Nabavku tog bicikla, kao i sve ostalo što im se kasnije događalo u životu, Franjo i Kata gledali su kao uspjeh. I mladim su parovima savjetovali da budu sretni zbog malih stvari u životu.

– Nama je sve bio uspjeh. Imao sam malu plaću i više puta smo bili bez dinara, ali uvijek je nekako išlo. Sada su bolja vremena, ali ljudsko srce nikad nije zadovoljno. To ne smije biti tako, moraš biti sretan kada nešto postigneš, kao što smo mi sada zadovoljni. Mladi neka brak shvate kao svetinju. U braku se treba sporazumijevati i dogovarati jer bez toga nema uspješnog braka. Barem ja mislim tako – zaključio je Franjo.

Nastavite čitati

Život i društvo

KUD Voća će 25. ožujka oživjeti običaj čerhanja perja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ilustracija/Pixabay

Jedna od voćanskih najaktivnijih udruga, KUD Voća, u svoj bogat i raznovrstan kalendar godišnjih aktivnosti u 2023. uvrstila i oživljavanje jednog od omiljenih narodnih običaja.

Naime, odlučeno je da se zimsko razdoblje zaključi starim voćanskim običajem koji je, na žalost, nestao iz našeg kraja i iz svakodnevnog života općenito.

Rad se o čerhanju perja (ili čierhaju perja), aktivnosti koja je spajala i potrebu za izradom posteljine, a i predstavljala je idealnu priliku za druženje.

Kako je taj običaj izgledao moći će se vidjeti u subotu, 25. ožujka, od 15 sati u Etno kući u Gornjoj Voći. Vrijedne su članice KUD-a skupile perje, te će se isto “čierhati” na spomenutoj lokaciji i bit će otvoreno za javnost. Iz perja koje će se obraditi, KUD će dati izraditi jastuk koji će biti dio izložbenih predmeta u spomenutom objektu.

Uz samo čierhanje perja, posjetitelji će moći čuti uživo muzikaše KUD-a te razgledati prigodnu ponudu na štandu KUD-a.

Više o događaju i samome običaju vidite na objavi KUD-a Voća…

https://www.facebook.com/kud.voca

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje