Povežite se s nama

Život i društvo

Na terenu s Varaždincima: u nizu tužnih priča s područja Banije ima i onih koje izmamljuju osmijeh na lice

Objavljeno:

- dana

Kada je 29. prosinca 2020. godine područje Banije pogodio razoran potres, Društvo Crvenoga križa Varaždinske županije bilo je jedno od prvih društava koja su uskočila u pomoć stradalima.

Od potresa nije moralo proći mnogo vremena da bi se varaždinski volonteri kontaktirali, organizirali i otišli u potresom pogođena područja.

– Ubrzo nakon potresa 29. prosinca počeo je zvoniti moj mobitel. Nazvao me ravnatelj DCK-a Varaždinske županije Nebojša Buđanovac i rekao da pozovem volontere koji žele i mogu ići na potresom pogođeno područje. Tako sam gledanje TV-a zamijenila koordiniranjem volontera – rekla je Snježana Rusman, koordinatorica volontera Društva Crvenoga križa Varaždinske županije, koja je u kratkom roku okupila Tim za krizna stanja.

Tako je već dan nakon razornog potresa sedmero volontera otišlo na teren, a do 19. siječnja 2021. godine u Petrinji je pomagalo 14 grupa volontera, od kojih su dvije ondje boravile po pet dana. U grupama je bilo ukupno 40 volontera DCK-a Varaždinske županije, sedmero volontera Gradskog društva Crvenoga križa Ludbreg i dvoje volontera Gradskog društva Crvenoga križa Varaždin.

– Osim pružanja psihosocijalne podrške u petrinjskoj vojarni, gdje su smještene osobe iz potresom pogođenih mjesta, volonteri na terenu dijele odjeću, obuću i već unaprijed pripremljene pakete donacija Hrvatskoga Crvenoga križa s prehrambenim namirnicama, sredstvima za osobnu higijenu i drugim potrepštinama. Zapisuju ono što je još potrebno, pa po potrebi ljudima, najčešće starijima, dogovore i osiguraju posjet liječnika – rekla je Snježana Rusman, dodavši da volonteri vode brigu i o životinjama te da će u Sisačko-moslavačku županiju odlaziti dokle god bude trebala volonterska pomoć Crvenoga križa.

Obilazak sela

Jedan od volonterskih dana koje sam provela s volonterima županijskoga DCK-a Snježanom Rusman, Karlom Čović i Tomislavom Kojundžićem bio je 18. siječnja, vrlo hladan ponedjeljak, kada smo se autom punim zimske odjeće i obuće za djecu i odrasle te hranom za napuštene pse i mačke uputili na potresom stradala područja. Prvo selo u koje smo stigli bio je Križ Hrastovački, zatim smo obišli i sela Cepeliš, Pecki, Luščani, Donja Bačuga, Grabovac Banski, Donja Mlinoga i Hrastovica. U mnogima od ovih mjesta gotovo svaka kuća je neupotrebljiva te je u njima ostao tek mali broj mještana i velik broj napuštenih životinja. Varaždinski volonteri neke od mještana već su upoznali na prethodnim intervencijama te su im sada podijelili ono što im je još nedostajalo, poput toplih zimskih jakni i čizama, neophodnih za hladne dane i noći, koje uglavnom provode u kontejnerima, kamp kućicama, slabo grijanim šatorima ili na cesti. Pritom su djecu obradovali čokoladom, odrasle kavom, a nahranili su i mnoge pse.

Spasiti janje

Praznim kombijem volonteri DCK-a Varaždinske županije uputili su se potom u sabirni centar u Petrinji, gdje su iz velikog skladišta preuzeli nekoliko već spremnih lunch i higijenskih paketa za dostavu ljudima iz Petrinje koji ne mogu po pomoć otići sami.

U nizu tužnih priča koje je iznjedrila katastrofa s kraja prosinca nađu se i one koje unesu pozitivu te izmame osmijeh na lice. Jedna od njih je priča Snježane Trkulje iz Petrinje, prema kojoj smo se, između ostalih, uputili, i čiju je kuću potres također uništio. S njom, uz njezinu majku, supruga i malog psa, u kontejneru boravi i maleno janje imena Sokol, rođeno na dan potresa, a u njegovu preživljavanju pomogli su volonteri DCK-a Varaždinske županije. Nakon što je osam noći provela spavajući u automobilu, šogor iz Zagreba osigurao joj je kontejner u kojem sada boravi.

– Ovca je ojanjila dvoje janjaca, jedno je prihvatila, a za nekoliko dana ispostavilo se da drugo nije, suprug mi ga je donio misleći da je mrtvo. Stavila sam ga kraj grijalice i pokrila. On se probudio i problem je bio što nisam imala gdje nabaviti mlijeko za njega, pa sam „napravila frku“ za mlijeko u prahu – započela je priču Petrinjka Snježana Trkulja, kojoj je, uz brigu o tome da se na sigurno smjesti njezina obitelj i da se osigura najpotrebnije, glavni cilj bio spasiti život malom Sokolu.

– Tada su prvo do mene došli volonteri iz Varaždina Nebojša Buđanovac i Tomislav Kojundžić. Rekla sam u panici gospodi da imam malo janje i da trebam mlijeko u prahu, koje su oni ubrzo i nabavili. Ne znam kako da im zahvalim, malo je reći da su mi puno pomogli… Janje je preživjelo, hvala Bogu, i jako sam sretna zbog toga. Minijaturnu sobu namjeravala sam namijeniti za špajzu, prostor gdje ću držati stvari, međutim, nisam imala gdje sa Sokolom. On ju je dobio i u kontejneru sada ima mali ograđeni krevet, a ja sam u stanju spavati ondje pored njega – zahvalna je Snježana, koja janje mora hraniti svaka dva do tri sata.

Snježani ovo nije prvi put da spašava životinje. Na selu već ima tri udomljena psa, brinula se o pronađenom leglu pasa, a „odgajala“ je prije potresa i dvoje praščića koje je krmača ozlijedila nakon okota.

Pomoć i podrška

Naime, situacija je zahtijevala redovit angažman varaždinskih volontera da osiguraju hranu za janje, ali i sve ostalo potrebno za Snježanu i njezinu obitelj. Iz želje za pomoći i Snježanine velike zahvalnosti stvorio se blizak odnos iz kojeg smo otkrili kako je proživjela vrlo potresne dane s kraja prosinca i početka siječnja.

– Kuća moje majke je u potpunosti neupotrebljiva, a na mojoj kući je pukla ploča, na spavaćoj sobi su otpali zidovi. Nismo pametni, ne znamo da li da to čistimo ili ne… A gore u selu prvi potres nam je porušio krov na štalici i kućici sa strane. Sutradan smo išli to pokriti da nam svinje ne kisnu. Suprug je stavljao zadnji crijep na krov kada je počeo onaj jaki potres. Auto je skočio za jedan metar prema meni, a ispred sebe sam vidjela samo veliku prašinu od koje muža nisam vidjela. Nasreću, suprug je dobro prošao i krenuli smo za Petrinju da vidimo što mi je s mamom. I ona se spasila izašavši na ulicu – ispričala je.

Za ulazak u njezinu kuću u Petrinji stručnjaci su joj rekli da je na vlastitu odgovornost i, iako je nekoliko puta pokušala ući u nju po stvari, na samom prelasku kućnog praga se zaustavila i izašla.

– Mene možda nitko neće moći uvjeriti da uđem u tu kuću i nakon što se tlo prestane tresti, strah je prevelik – rekla je.

Kaže također da u svojih 50 godina ne pretjerano mirnog i sretnog života još nije doživjela takav šok, no uz životinje, kaže, to malo lakše podnosi.

– Često sam u životu proživljavala stres, nisam imala djece… Zato imam životinje o kojima brinem. Sokol ima sestru gore u našem selu. Oko mjesec dana bi još trebao biti sa mnom u kontejneru, dok ne počne sam jesti i ne ojača. Spremna sam za životinje bilo što napraviti, da mogu, ja bih ih sve donijela ovdje – zaključila je Petrinjka i na kraju pozvala svoje varaždinske volontere da na proljeće, kada zatopli, dođu k njoj na druženje.

Život i društvo

Na godišnjici su se okupili varaždinski gimnazijalci te poručili: “I nakon 60 godina od mature ostali smo si jako dobri”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

“I nakon 60 godina od mature ostali smo si jako dobri”

Uz fotografiranje i aperitiv počelo je druženje povodom 60 godina mature.

U varaždinskom Garestinu 24. lipnja okupili su se bivši učenici Prve gimnazije Varaždin koji su maturirali 1962. godine. Razrednik im je bio Drago Gorski. U razredu ih je bilo 28, u međuvremenu ih je preminulo šestero. Na druženje povodom okrugle godišnjice mature došlo ih je 18.

– Mislim da nas se okupio lijep broj za godine koje imamo. Većina nas i dalje živi na varaždinskom području, ali došli su kolege iz Zagreba, Čakovca i Lendave – rekli su nam oni koji su došli na proslavu.

Rekli su da je većina završila fakultete te da se ne mogu požaliti kako žive.

– Puno se toga promijenilo u 60 godina. Niti mi slušamo mlade niti oni nas. Mi smo nekad puno hodali po Korzu, baš svaki dan. To je bilo mjesto druženja i upoznavanja simpatija. Da imam lipu za svaki put kada sam prošao po Korzu, bio bih bogat. I mojoj djeci je to već neshvatljivo jer je nama to bio izlazak. Išli smo van oko 18.30 i u 22 sata si morao biti doma. Volimo sjesti i razgovarati o tim vremenima. Bilo nam je lijepo! – prisjetio se Mihovil Hrain.

Hrain nam je rekao da su do 50. godišnjice proslave imali u večernjim satima uz bend do jutra, ali tada su se prebacili na popodnevni termin jer je mnogima tako lakše.

– U našem razredu nije teško organizirati godišnjice. Gotovo svi odmah pristanu kad ih nazovem. U šali kažu da neće doći na proslavu samo ako umru ili im se nešto dogodi. Svi smo si ostali jako dobri. Sretni smo kad se nađemo na godišnjici i “potračamo” jer se ne vidimo puno, a neki imaju i zdravstvenih problema. Želimo se nalaziti dokle ćemo moći! – jasan je Hrain.

Ovi iskusni gimnazijalci poručili su ovogodišnjim maturantima: “Pamet u glavu!”

Nastavite čitati

Život i društvo

Stručnjaci predlažu borbu protiv vrućina sladoledom, salatama, vodom i roštiljom

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ljetne vrućine imaju snažan utjecaj na stanje našeg organizma.

Visoke temperature zraka uzrokuju pojačano znojenje, a time i povećan gubitak tjelesne tekućine i elektrolita, ističu stručnjaci HZJZ-a.

Rajčica, krastavac, paprika, zeleno lisnato povrće, lubenica, dinja i breskva koji su bogati vodom, vitaminima i mineralima čine idealan ljetni obrok. Vrijeme je da uživamo u laganim, osvježavajućim i raznobojnim obrocima koji se brzo pripremaju. Umjesto slane, masne i teške hrane na stolu neka se nađu šarene salate, tople i hladne juhe, svježi voćni i povrtni sokovi .

Salate – osvježavajuće i kreativne, voćne ili povrtne, tople ili hladne…

Zbog jednostavnosti i brzine pripreme, salate mogu poslužiti kao mali obroci i predjela te kao prilozi brojnim jelima. Osim što su okrepljujuće i što njima vlada šarenilo boja, kombiniranjem različitih, ali vrlo skladnih namirnica, dobit ćete ukusan i zdrav obrok primamljiva okusa i izgleda. Koje povrće odabrati? Tu ne možete pogriješiti – sezonsko! Kombinirajte povrće s mesom kao što su piletina ili puretina, ribom, žitaricama, rižom, tjesteninom i voćem, začinite s malo maslinova ili bučina ulja i limunova soka te uživajte u svježini i bogatstvu okusa.

Važnost mariniranja mesa prije roštiljanja

Kad su ljetni mjeseci u pitanju, mnogima su nezamislivi bez roštiljanja, a roštilja se na plinskome plamenu, drvu, električnoj energiji ili drvenome ugljenu.

Nekoliko savjeta koji bi vam mogli dobro doći tijekom pripreme roštilja:

– Izbjegavajte koristiti drva bogata smolom i spriječite kapanje masnoće na izvor topline jer se tako stvaraju štetni kemijski spojevi.

– Marinada uvelike doprinosi okusu jela, ali i omekšavanju mesa. Mariniranje mesa za roštilj u trajanju od 30 minuta u limunovu soku, octu, začinima (poput ružmarina, kadulje, senfa, metvice…) smanjuje stvaranje štetnih spojeva koji su prisutni u pregorenim dijelovima mesa.

– Pazite da hranu pečete dovoljno dugo jer dobro pečena hrana smanjuje mogućnost zaraze uzročnicima bolesti.

Uz tradicionalna jela s roštilja, ispecite ribu na žaru ili sezonsko povrće (npr. tikvice, paprike, rajčice, kukuruz…). Visoka toplina pripreme tek je dijelom zaslužna za jedinstveni okus hrane pripremljene na roštilju, koji je za mnoge nenadmašiv.

Sladoled – savršena ljetna slastica

Priznajemo, sladoled i ljeto su nerazdvojni par. Ipak često zaboravljamo da ta omiljena poslastica može sadržavati velike količine šećera i masnoća. Zdrava i niskokalorična alternativa klasičnim sladoledima je zamrznuto voće. Komadići banane, bobice grožđa ili bobičasto voće osvježit će nas i zasladiti. Za uživanje u mliječnoj, kremastoj poslastici potrebno je smiksati smrznute komadiće voća s ohlađenim jogurtom. Ovog ljeta odvažite se na pripremu zdravog i ukusnog sladoleda. Potrebno je malo dobre volje, zamrzivač, štapni mikser, voće i jogurt.

Kad osjetite žeđ, već ste dehidrirali

Osim na lagane obroke i biranje sezonskih namirnica, ljeti je ključno paziti na dovoljan unos vode. Naime, čak i sasvim mala dehidracija može prouzročiti glavobolju, opći umor ili manjak koncentracije. Osobe koje piju premalo vode imaju dugotrajan rizik za bolesti bubrega, srca, poremećaja mentalnih funkcija te probavnog sustava. Smanjenim unosom tekućine smanjuje se dotok kisika koji pritječe u srce, mozak, mišiće i sve važne organe, pa su oni manje sposobni obavljati svoje funkcije. Voda, osvježavajuće vode s dodatkom limuna, mente, matičnjaka ili đumbira te nezaslađeni čajevi spriječit će dehidraciju i nagradit će nas lijepom i zdravom kožom. Za kraj, važno je spomenuti da su na dehidraciju posebno osjetljiva djeca, osobe starije životne dobi i osobe oslabljenoga imunološkog statusa.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje