LUDBREG

Gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić uvijek je djelovao smireno i koncizno. Osim prvih pet minuta razgovora za ovaj tekst. Jer upravo je došao s vađenja krvi što loše djeluje na njegovo zdravlje. Krv je, inače, vadila kći. Tipičan muškarac – žene rađaju, oni padaju u nesvijest.

No dva gutljaja kave i gradonačelniku se krv vratila u obraze. Opisali smo ovu epizodu jer ona točno opisuje funkcioniranje i karakter ludbreškoga gradonačelnika – neće bježati od neugodnih dužnosti, neće skrivati svoje slabosti i učinit će sve da sanira situaciju. Upravo su mu te osobine trebale u prvih šest mjeseci njegova gradonačelničkog mandata.

Zbog velikog duga od četiri milijuna kuna u gradskoj blagajni koji ga je dočekao, morao je odmah reagirati – smanjio je plaće službenicima na proračunu. I to već dva puta do sada. Sigurno me baš ne vole zbog toga, ali ako želimo zdravi Ludbreg, to je bilo nužno – kazao je. Smanjio je i sufinanciranje udruga… Svi su se potezi pokazali dobitnom kombinacijom. Kad se tome pribroji završetak nogometnog stadiona koji je Grad samostalno financirao, pa taj izdatak više nije opterećivao proračun, dug se prepolovio. To je najvažnija stavka kad, u susret Danu grada Ludbrega, rezimira svojih pola godine. – Lanjska je godina bila turbulentna, valovita i ono što si utvaram misliti jest da smo do kraja godine uspjeli smiriti tu turbulenciju – počinje razgovor.

Hod po rubu

Valjda najmlađi gradonačelnik u Varaždinskoj županiji nije, u klasičnom političkom manevru, nikome pripisao krivicu za „hod po rubu“. – Kad govorim o tom novcu, nije to novac bačen u Bednju koji je otišao u Dravu nego novac uložen u određene projekte koji su opteretili gradski proračun. Dug je smanjen na 2,3 milijuna – rekao je gradonačelnik koji prima plaću saborskog zastupnika pa u gradu, doslovno, volontira. – Pomalo smo rezali na sve strane. Ali istovremeno smo pojeftinili cijenu dječjeg vrtića, pripomogli kupovini školskog pribora, sufinanciramo dnevni boravak, kuhinju, prijevoz učenika… Nekih se stvari jednostavno nismo željeli odreći. Racionalno preturanje po vreći pokazalo se produktivnim – veli o uspjehu smanjenja duga.

Racionalno preturanje po vreći pokazalo se produktivnim

Iako djeluje vrlo mirno i ležerno, kao čovjek koji se ne zamara velikim idejama, već prije kao mladi intelektualac koji će, opreza radi, umnogome smanjiti svoje apetite, nepresušno je vrelo ideja. – Želim Ludbreg učiniti prepoznatljivim gradom. Po obrazovanju, po visokom životnom standardu, ugodnoj gospodarskoj klimi za sve subjekte… – nabraja Bilić. Kao da ima pet mandata i pet puta veći proračun. – Ove nam je godine prije svega cilj sačuvati postojeća radna mjesta. To znači da privrednici opstanu i nađu snage i motiv zapošljavati nove ljude. Ako uspijemo dovesti nekog novog investitora, bit će jako dobro. Teško je bilo što konkretno dogovoriti dok je konkurencija drugih gradova s uređenim gospodarskim zonama velika. Mislim prvenstveno na Prelog, Jalžabet, Kneginec… – kaže.

Čim je spomenuo poduzetničku zonu, pred očima su nam se pojavile sve zone u krugu od deset kilometara – pola ih zjapi prazno, ali kao da je prestiž da svako selo ima poduzetničku zonu, pa taman i bez poduzetnika. Iako nisam gospodarstvenik, nekako mi već sama logika govori da bi pametnije bilo manje zona, a više poduzetnika. – Slažem se. Kao grad smo mali i skučeni, pa gospodarstvenicima možemo ponuditi male površine. To nas ograničava. Ali bitno je da smo svjesni ograničenja. Usredotočit ćemo se na tvrtke koje će zaposliti domaće ljude i na taj naćin širiti poslovnu klimu u gradu. Lukaps, Bomark, Ducati… Te tvrtke su već ovdje i cilj nam je da se ovdje šire – priča Bilić.

Glazbena škola

Osim u gospodarstvu, Bilić smatra da je ulaganje u školstvo prioritet. Kao zakon spojenih posuda. – Prije svega je tu izgradnja srednje škole. Potom dodatno uređenje osnovne škole i ono što je novo za nas – osnivanje samostalne glazbene škole. U Ludbregu ima gotovo 150 učenika u sustavu glazbene škole – kaže.

Besplatan certificirani tečaj poljskog jezika

Ludbreg se do sada uglavnom oslanjao na vjerski turizam kao neku gospodarsku strategiju, ali Bilić se odlučio na hrabar potez – kulturu kao budući zaštitni znak grada. Naravno da neće zanemariti već provjerenu formulu vjerskog turizma. Ali uz nadogradnju koja je opisana i u nedavno predstavljenoj turističkoj strategiji. – Glavne naznake će i dalje biti na razvoju vjerskog turizma, ali uz veliki udio razvoja kulturnog turizma, bazirnoga na povijesti – ističe.

Dubravko Bilić dokazuje tezu s početka teksta. Nepresušno vrelo ideja. Očigledno je namjera red kulture, red zabave, red duhovne obnove…

– Jedan mišung. I, naravno, povezati to s cijelom županijom. Moramo biti svjesni da mi u Gradu Ludbregu ne možemo zadržati gosta dulje od tri dana s našom ponudom – ipak je tu Varaždin, Varaždinske Toplice… Zajednički možemo puno više – veli Bilić. Već ostvarujemo oko pet tisuća noćenja poljskih turista, imamo besplatan tečaj poljskog u gradu – dva sata tjedno, sveukupno 70 sati – certificirani program.

Gradonačelnik Ludbrega sam je progovorio o onome što bi trebalo biti strateškim interesom svake države, a dužnosnici se sjete tek kad vide traktore na ulicama – poljoprivreda.

– Na Gradskom smo vijeću donijeli odluku o podizanju poticaja. U suradnji s ludbreškim placom, nastojat ćemo da se u Ludbregu na placu može svaki dan kupiti domaća, svježa hrana. U tom ćemo cilju sufinancirati troškove najma klupa – kaže.

Politička previranja

Na pitanje koliko će i hoće li njegove planove pokvariti ova politička previranja u vladajućoj koaliciji, Bilić veli da generalno hoće. – Ljudi su izgubili povjerenje u sustav politike. Danas svi pokušavamo sve naplatiti i sve je na prodaju – veli Bilić.
S obzirom na njegovo mjesto saborskog zastupnika, neće biti malo onih koji će u njegovom generalnom optimizmu prepoznati optimizam čovjeka „bližeg oltaru“. – Javili smo se na natječaj za poduzetnički inkubator u listopadu pri Ministarstvu obrta, mog prijatelja ministra Marasa. Nismo prošli jer su nam falila dva boda. U neka druga vremena bilo bi logično da ja nazovem svog prijatelja i velim: “Daj riješi ta dva boda”. Pokrenuo bih korupcijski lanac, što ne želim. Moram prihvatiti činjenicu da sam imao lošu molbu, falila su mi dva, kao kuća velika boda – kaže.

Izvor:
Foto: