Podsjećamo, općepoznato je da Hrvatska trenutačno stoji vrlo loše kad je u pitanju ispunjavanje glavnih EU ciljeva za otpad, no rasprava sudionika konferencije „Otpad 2019“ je bila vrlo dinamična i iznjedrila je niz različitih stajališta oko rješavanja nagomilanih problema i unapređenja stanja.
Nakon šest godina hrvatskog članstva u EU nisu ostvareni najvažniji ciljevi integriranja u europski sustav, a domaći model zbog oprečne i nepravovremene regulative često zbunjuje građane i komunalne tvrtke.
Zaključeno je da je dio opreme, poput kamiona, zastario i u vrlo je lošem stanju, dok neatraktivnost sektora znatno utječe na smanjen kadrovski interes. Iako su EU rokovi „pred vratima“, sustav cjelovitog gospodarenja otpadom još uvijek nije uspostavljen nego je u povojima.
Prvo edukacija pa potom penalizacija
Jedan od važnih zaključaka konferencije odnosi se na edukacije, odnosno kako treba nastaviti aktivnosti na promjenama navika građana koji su prva i najvažnija karika u gospodarenju otpadom.
– Korisnike treba educirati jer oni jednostavno ne znaju kako. Sustav je sada zbunjujuć. Treba puno više i kvalitetnije komunicirati. I naravno, prvo treba educirati, a potom kažnjavati – rekla je Sonja Polonijo ispred Udruge gradova RH, ujedno i komentatorica cijele konferencije zajedno s Mladenom Iličkovićem, urednikom s HTV-a, koji je također postavljao argumentirana pitanja te je iznio niz kritičkih mišljenja i sektorskih komentara.
Posebna pažnja sektorskih sudionika treba biti usmjerena na komunikaciju, posebno na komunikaciju preko interneta i društvenih mreža. Naime, neke web stranice komunalnih poduzeća zaslužuju pohvale, ali većina ima stare ili nezanimljive objave, često izostaje ažuriranje s novostima i korisnim informacijama. Stoga nije čudo da građani i zainteresirani pojedinci najčešće otežano dolaze do relevantnih informacija.
Hrvatska se ulaskom u EU obvezala da će do 2020. godine reciklirati 50 posto otpada u cijeloj zemlji.
Jasno je da će to biti gotovo nemoguće te da će posljedice snositi svi – i oni koji odvajaju i oni koji ništa ne rade po tom pitanju. Što se dogodilo i zašto Hrvatska kasni s rokovima?
Aleksandra Ćilić stručnjakinja s velikim sektorskim iskustvom je istaknula da Fond (FZOEU) aktivno radi na ostvarivanju zadanih ciljeva.
– Uloga Fonda je pratiti politiku Ministarstva i Vlade te da sufinancira projekte koji pridonose ciljevima koje je zadalo ministarstvo, odnosno EU. Imamo puno problema, ali Fond je dosad napravio puno toga. Ključno je mijenjati navike građana i izgraditi održivi sustav – rekla je Ćilić.
Novi pristup EU prema plastici te kineska obustava uvoza otpadne plastike izazvali su nove probleme jer komunalna društva sada plaćaju zbrinjavanje plastike umjesto da na tome zarade.
– Komunalci i institucije trebaju biti odgovorni i javnim novcem kupovati domaće proizvode iz reciklirane plastike, jer time čuvamo domaća radna mjesta – rekao je Josip Grilec iz Stražaplastike.
Polemično oko funkcioniranja centara (CGO)!
Vrlo dinamičnu raspravu izazvala je tema izgradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom. Većina sudionika smatra da je postojeći model neprimjeren aktualnim potrebama te da ugrađene tehnologije pripadaju starijoj generaciji tehnoloških rješenja.
Izgradnja centara je dosad izazvala dosta stručnih i političkih prijepora i niz medijskih afera, što je otežalo kvalitetu rasprave i prihvaćanje centara u javnosti. Preporučeno je ubuduće uzeti u razmatranje domaće i strane kapacitete projektiranja, isporuke opreme i izvođenja radova.
Stječe se dojam da navedeni centri nisu u stanju izvršiti njihovu zamišljenu i projektiranu namjenu, a često se razina utrošenog novca (domaćeg i EU) percipira kao pretjerano rasipanje, s tendencijom dodatnih tehnoloških intervencija koje također mogu biti vrlo skupe. Jedan dio sudionika refereirao se na problem zatvaranja odlagališta, koji već sada izaziva muke i povećane troškove komunalnim društvima, prije svega zbog neusklađenosti regulative i predviđenih rokova.
Jedan od govornika bio je i Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa koji je ustvrdio da u u toj tvrtki „razvili tehnologije i znanja“.
– Svi se slažemo da je otpad veliki problem, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Svoje probleme moramo rješavati kod kuće, u svom dvorištu jer je to jedini način za napredak. Bez dobre tehnologije ne možemo unaprijediti sustav, a svakim danom pokazujemo kako imamo znanja – istaknuo je direktor vodeće domaće eko industrije te podsjetio na razvoj MO-BO-TO tehnologije za reciklažu koja je svjetski poznato rješenje, pomoću koje otpad postaje gospodarski resurs.
Istaknuo je i da je žalosno da u Hrvatskoj imamo 30 do 35 godina stara komunalna vozila, uz činjenicu da za to imamo predviđen novac.
– Trebamo napraviti sustav koji će biti funkcionalan i održiv – završio je Horvat.
Dubravko Ponoš iz FZOEU potom je poručio da nas „čeka hrpa problema, ali Fond dobro stoji“!
– Čekaju nas izazovi, to je najblaža riječ. Čeka nas hrpa problema koji se gomilaju. Novi sustav će dramatično poskupiti troškove i netko će to trebati platiti. Trenutno Fond dobro stoji, može izdržati prvi udar, ali ako dugoročno nećemo prilagoditi sustav i postaviti neka nova pravila, bojim se da ćemo svi zajedno ući u problem – izjavio je Dubravko Ponoš, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Mile Horvat, državni tajnik iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike bio je jasan: „RH trenutačno odvaja 30 posto otpada“.
– Pred nama su zahtjevni, ali ostvarivi ciljevi. Do 2020. moramo odvajati 50 posto otpada, a trenutačno odvajamo 30 – rekao je Mile Horvat te podsjetio da su Hrvatskoj na raspolaganju sredstva iz Kohezijskog fonda od 376 mil. eura.
Dosad su zahvaljujući sredstvima EU ugovoreni sufinanciranje izgradnje i opremanje 143 reciklažna dvorišta, sanacija 23 odlagališta, te provedba 93 informativna projekta, čime će biti zahvaćeno oko 2,5 milijuna stanovnika.
Horvat je nadodao i da će se europskim sredstvima sufinancirati nabava spremnika, izrada dokumentacije za centre za gospodarenje otpadom, a u pripremi su i javni pozivi za postrojenja za sortiranje otpada i biološku obradu otpada, sanaciju odlagališta, sterilizatora za medicinski otpad, komunalna vozila za odvajanje otpada i preostale centre za gospodarenje otpadom.
Istaknuo je i činjenicu da je od svibnja otvoren poziv za sortirnice na koji se dosad nitko nije javio.
Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.
Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.
Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.
Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?
Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.
Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?
Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.
Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.
S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?
S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.
Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?
Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.
Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?
Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.
Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?
Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.
Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?
Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.
Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?
Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.
Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?
Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.
Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.
Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.
Što još imate u planu u budućnosti?
Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.
OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.
Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.
– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.
Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.
Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.
Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.
Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.
Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.
– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.
No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.
Više o svemu pročitajte OVDJE
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
Beauty centar “Čarolija” u Varaždinu i 7Plus Regionalni tjednik daruje dva puta jedan poklon bon. Riječ je o mezo liftu...
