Na području Varaždinske županije na prevenciji samoubojstava i ostalih kriznih situacija djeluje interventni tim za krizne situacije Društva Crvenoga križa Varaždinske županije te jedini u Hrvatskoj imaju formiran takav tim.

Ravnatelj Društva Crvenoga križa Varaždinske županije Nebojša Buđanovac rekao je da je od 2013., otkad tim postoji, spriječeno više od 100 suicida, a samo prošle godine spriječeno ih je 40. U timu za krizna stanja aktivno je 30-ak ljudi, no samo ih je četvero stručnih za prevenciju samoubojstva, a među njima je i ravnatelj Nebojša Buđanovac, socijalni pedagog i psihoterapeut koji je završio edukacije Međunarodnoga Crvenoga križa za krizne intervencije.

Uzroci

Osim svih potrebnih certifikata, Nebojša Buđanovac na svojim leđima ima i mnogo iskustava jer je od 2005. do 2013. godine putem svoje tadašnje Udruge „Anđeli čuvari“ spasio već mnoge živote. Na pitanje o uzrocima suicida, kaže da su oni mnogobrojni.

– Koliko ima suicidalnih osoba, toliko ima i uzroka. Prema mom iskustvu, jako velik faktor igra hereditet, odnosno naslijeđe i genetika, ali i okolišni faktori, faktori koji utječu na to da čovjek razvija određenu depresivnost, određeni način gledanja na svijet te da poprimi taj suicidalni mentalitet. Pored toga, postoje i životni događaji koji mogu biti stresni i traumatični, koji isto tako mogu dovesti do suicidalnih misli, pokušaja i na kraju provedenog suicida – rekao je te dodao da su tu najčešće prisutni klasični razlozi poput razvoda, gubitka posla i drugih životno stresnih događaja.

Moglo bi Vas zanimati:

SDP ima konačnu listu, Čačiću dva mjesta, Bosilj odbio poziciju: Bolje biti vuk samotnjak nego nečija ovca

Šef SDP-a Peđa Grbin objavio je u ponedjeljak navečer da je Glavni odbor stranke većinom glasova usvojio izborne liste koalicije...

S druge strane, kod odrasle suicidalne osobe uzrok može biti i cjeloživotna depresija s kojom se nosi te u jednom trenutku potpuno izgubi snagu za život. Osim odraslih, suicid često pokušavaju maloljetnici i adolescenti, kod kojih je prisutan faktor adolescentske depresije i krize.

Znakovi

Buđanovac navodi da se samoubojstvo vrlo često može naslutiti i da postoje brojni mitovi o suicidu.

– Jedan od tih mitova kaže: „Ako osoba puno govori o suicidu, nikad ga neće napraviti, i obrnuto; oni koji to naprave, nikada ne govore o tome.“ To je potpuno krivo. Od ljudi koji pokušaju ili učine suicid, njih 95 % u nekom trenutku govori o tome, a samo je 5 % onih koji to naprave bez da ikome kažu – govori Buđanovac te ističe da što osoba češće govori o suicidu, to je ozbiljnija situacija.

– Isto tako, jedan je od mitova: „Nemojte razgovarati o tome jer ćete ih navesti da misle o suicidu.“ Ako vi odbijate razgovarati s čovjekom o njegovim suicidalnim mislima, to znači da ste prešutno prihvatili njegovu odluku da se jednog dana možda ubije. S tom osobom obvezno treba razgovarati i po mogućnosti je uputiti stručnjaku jer psihoterapija, razgovori i savjetovanja mogu spriječiti veliku većinu takvih misli i ideja – objasnio je i dodao da je važno pratiti značajne promjene kod osobe.

Znak da s osobom nešto nije u redu svakako je velika promjena ponašanja, poput zatvaranja i povučenosti nekad razgovorljive i druželjubive osobe, ali i obrnuto. Buđanovac objašnjava da loš znak može biti i kada povučena, mirna osoba iznenada postane druželjubiva i vesela. Razlog leži u tome što se suicidalne osobe vrlo često, kada donesu odluku da će se ubiti, počnu euforično ponašati jer su se „riješile svih briga“ i vesele se dok to ne učine.

– Imali smo i mnogo slučajeva djece i naročito mladih koji su se ubili, a čiji su roditelji poslije toga s nevjericom govorili kako su im djeca baš tih zadnjih par tjedana bila jako dobre volje, a inače su uvijek djelovala tužno. Baš kada su roditelji pomislili da je sve super… – govori psihoterapeut te napominje da i darovanje svojih stvari može biti znak namjere i opraštanja: – Možda se osoba planira odseliti, a možda sebi nešto napraviti. Svaka takva neobična promjena je u najmanju ruku znak za oprez.

Biti ili ne biti

Ravnatelj varaždinskoga Crvenoga križa navodi i da postoje tri glavna tipa samoubojice. Jedna skupina su takozvani „biti“, druga „biti ili ne biti“ i treća su „ne biti“.

– U skupini „biti“ su ljudi koji zapravo žele živjeti, ali žele poslati poruku da im je teško i uglavnom ili samo govore o suicidu, ili izaberu neki način koji je dugotrajan. Primjerice, popiju tablete, ali znaju da će ih netko pronaći, i oni većinom budu spašeni. Ljudi iz kategorije „biti ili ne biti“ je možda trećina od svih samoubojica. Oni nisu sigurni bi li htjeli živjeti, ali još uvijek biraju sporije načine da ih se možda stigne spasiti – objasnio je.

Dok ljudi iz druge skupine odluku prepuštaju u ruke sudbini, ljude iz treće kategorije, „ne biti“, najčešće se ne može spasiti: – To je 3 do 5 posto od svih suicidalnih osoba. Oni 100 % znaju da žele umrijeti i obično ne kažu nikomu te počine to bez puno razmišljanja. To su najrizičniji ljudi i najteže ih se prepozna, osim ako netko slučajno pronađe oproštajno pismo. Imao sam nekoliko takvih slučajeva u svojoj praksi, gdje smo skroz slučajno pronašli neki pokazatelj i kada smo suočili tu osobu, sve je otkrila, i tako smo je uspjeli spasiti. Ali najveći broj tih koji se stvarno žele ubiti to i naprave, možda ne iz prvog pokušaja, nego možda iz petog ili desetog.

Buđanovac je do danas imao više od 100 intervencija spašavanja suicidalnih osoba, od kojih je samo dvoje ili troje bilo iz treće kategorije. Otkrio je da je s njima trebalo čak nekoliko godina da im nestanu suicidalne misli, dok je ljudima iz prve i druge kategorije obično dovoljno da ih se jednom spriječi.

Komu se obratiti

S maloljetnicima je situacija nešto lakša jer postoji Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Zagrebu u Kukuljevićevoj ulici, koja služi da se takvi mladi ljudi drže pod nadzorom i da se spriječi njihov suicid. Međutim, punoljetnu osobu koja želi umrijeti se na neko vrijeme može hospitalizirati, ali ju je jako teško pratiti 24 sata na dan.

– Kada smo spašavali takve osobe, zaista smo imali dežurstvo 24 sata dok nije prošla ta akutna faza, koja je znala dosta dugo trajati. Ako ih se pusti pet minuta same, one će to napraviti – prisjetio se Buđanovac.

U slučaju susreta sa suicidalnom osobom potrebno je obratiti se psihijatru, Hitnoj pomoći ili timu za krizna stanja DCKVŽ-a. Postoji i telefonska linija za hitne slučajeve u Zagrebu, no varaždinski županijski Crveni križ jedini je CK koji intervenira dolaskom na teren i koji zaista „skida“ ljude s mostova, sa zgrada…

– Samo ove godine u travnju u tjedan dana imao sam pet slučajeva sprečavanja suicida kada je zvao netko iz obitelji ili netko blizu osobe. Osobe su većinom bile između 15 i 40 godina starosti. Jedan je već visio na vješalu, pa smo ga skidali s konopa. Osim toga, mi interveniramo i u drugim kriznim situacijama, a imali smo čak i talačke situacije. O tome se ne smije puno izvještavati, ali radilo se o braniteljima oboljelima od PTSP-ja koji su imali pokušaje suicida ili ubojstva vlastite obitelji, pa je tu bilo svakakvih intervencija – ispričao je.

U svojoj cijeloj osobnoj karijeri izgubio je samo jednu osobu, djevojku od 18 godina koja je, nažalost, skočila s mosta.

– Ona tada nije bila u mom tretmanu, ja sam je prije toga već dva puta spriječio da skoči. Bila je na psihijatriji, u tretmanu, prošla je sve moguće razgovore, ali nekoliko mjeseci kasnije opet je u njoj prevladao taj nagon, ali onda je bio taj „ne biti“, pa više nije nikomu ništa ni rekla, samo je skočila – rekao je.

Sotonističke sekte

Velik se broj mladih susretne sa suicidalnim mislima i pokušajima kada zapadne u sotonističku sektu, a tim ih spašava koliko stigne. Buđanovac je objasnio da mladi u sotonističke sekte ne ulaze toliko nesvjesno. To ih privlači jer je zanimljivo, nepoznato i misteriozno te ih manipulatori vrlo lako mogu uvući još dublje. Nije teško mlade nestabilne ljude navesti na to da pomisle kako je život besmislen i da sve to treba prekinuti, a sektaški manipulatori se na neki način hrane mladima, odnosno njihovom pažnjom i energijom.

– Iako znam koji su ti manipulatori, s time, nažalost, ne mogu puno napraviti jer se radi o ljudima koji su vrlo oprezni i jako paze da ne prekrše zakon, a tu vrstu manipulacije je jako teško dokazati. Imali smo svega par slučajeva gdje su ti klinci baš htjeli svjedočiti i tada je bilo problema jer su se našli u životnoj opasnosti. Jedan je dečko čak morao imati policijsku zaštitu jer su mu članovi sekte prijetili i na kraju je otišao iz Hrvatske u Irsku – ispričao je i napomenuo da se ne može znati točan broj ljudi koji su u tim sektama, ali pretpostavlja se da ih je u Varaždinu stotinjak.

– To je velika brojka i to nije bezazleno. Ti mladi zbilja vode borbu za život – zaključio je.

U Varaždinskoj županiji je lani počinjeno 29 samoubojstava

U Varaždinskoj županiji je tijekom 2018. godine izvršeno 29 samoubojstava, od čega su više od polovice evidentiranih muškarci. Prema navodima PU varaždinske, najveći broj počinitelja je u dobi višoj od 60 godina. U najvećem broju slučaja radi se o vješanju, zatim o trovanju te o rezanju oštrim predmetom. S druge strane, PU međimurska izvijestila je da je lani na području Međimurske županije zabilježeno 15 samoubojstava, što je za dva manje nego pretprošle godine. Na području cijele Hrvatske tijekom prošle godine počinjeno je ukupno 657 samoubojstava. Od 20 policijskih uprava, PU međimurska i varaždinska su u drugoj polovici ljestvice, pri čemu je PU zagrebačka na vrhu ljestvice sa zabilježenih 145 samoubojstava, a PU ličkosenjska na dnu s 12 zabilježenih samoubojstava.