Zemlja snježnih vrhova – od 10 najviših svjetskih planina čak osam ih se nalazi u Nepalu, tu je rođen Buda, a Nepalci spadaju u najdruželjubivije ljude na svijetu. Nepal je zemlja koja je izvrstan miks kaosa i ljepote velebnih zdanja, prirodnih atrakcija, jeftine hrane i suvenira, niskih, ali i dobroćudnih ljudi.

Katmandu je totalno kaotičan, ali prijateljski grad. Neki nose maske, neki ne (zbog onečišćenja, bilo je to prije korone). Ulice su prašnjave, prepune trgovina, može se nabaviti apsolutno sve. Istražujemo što glavni grad s 1,4 milijuna stanovnika nudi. Turistička četvrt Thamel je zanimljiva. U Ratna parku ulijećemo u marsrutku, tj. njihov minibus. Cijena vožnje je kuna do hrama. Razgovaramo s lokalcima, svi znaju za Hrvatsku zbog nogometa. Ceste su trošne, blatnjave, pune rupa, asfalta ima samo u tragovima. Teško je opisati taj kaos koji vlada ulicama.

Najveća stupa u Nepalu i jedna od najvećih na svijetu smještena je u predgrađu Katmandua. Boudhanath je središte tibetanskog budizma u Nepalu i pod zaštitom je UNESCO-a. Oko stupe vijore šarene budističke molitvene zastave koje nose molitve na vjetru i štite od zloduha.

Trg Durbar

Trg Durbar ispred stare kraljevske palače bivšega Kraljevstva Katmandu nalazi se na popisu UNESCO-ve svjetske baštine. Nekoliko zgrada na trgu srušilo se za velikog potresa 2015. godine.

Ponekad je moguće vidjeti jedinu živu boginju na svijetu – Kumari, no mi nismo bili te sreće. Neki učitelji nas oblijeću, hoće valjda da platimo da nas posvete. Sve je puno golubova. Pregledavamo muzeje, upijamo atmosferu. Lijepo je, veliko, neke građevine su podbočene da se ne sruše, oštećeno potresom, ali dosta i obnovljeno.

Čim stižemo u podnožje, vidimo da je naziv sasvim opravdan. Sve puno živahnih majmuna. Ljudi ih hrane i majmuni dolaze sa svih strana. Penjemo se stubama, a na svakoj razini sve bolji pogled. Na prodavače se više i ne obaziremo, već kod hrama uživamo u panorami. Fotografiram i odjednom mi majmun skoči na glavu! Važno je ostati smiren, bez naglih pokreta, da majmun ne ugrize.

Put do Pokhare

Kasnije hvatamo autobus za Pokharu, vozimo se, ali daleko je to od vožnje u pravom smislu. Adrenalin, drndanje, skoro prometna nesreća, kaos, naglo kočenje, srećom, stigli smo živi i zdravi. Krajolik je prekrasan, priroda je zbilja divota.

Pokhara je drugi grad po broju stanovnika u Nepalu, a najveći površinom i jedno od najpopularnijih turističkih odredišta. Mnogi turisti dolaze da bi vidjeli himalajski lanac i jezera. Pokhara je također poznata po vožnji čamcem, trekingu i ekstremnim sportovima (rafting i bungee jumping). Kupili smo paragliding tour za 260 kuna (uključen transfer, oprema, snimke i video). Ludilo!

Prvo odemo do agencije, riješimo papire, vozimo se na brdo, krajolici prekrasni. Brzinske instrukcije i to je to, već smo u zraku. Čovjek upravlja, ja uživam, pogled je uistinu vrhunski. U daljini snježni vrhovi Himalaje, svuda oko nas brda i planine, zelene terase, polja riže, jezero. Neopisivo!

Penjemo se na vrh. Stube, suvenirnice i restorani, konačno vidikovac, prekrasno, pogled na jezero Phewa, Pokharu i okolicu. Natjeravaju se crni oblaci, mi se popnemo do pagode, moramo se izuti ako hoćemo gore i hodati u smjeru kazaljke na satu. Tu su i policajci koji utišavaju ljude. Potom se spuštamo do jezera i konačno vidimo njihove tradicionalne šarene brodiće. Baš uzburkana vožnja. Užasno je neudobno, prava tortura! Najgora vožnja ikad, toliko sam umorna, a ne mogu zaspati. U Katmanduu se nađemo s lokalcem koji je naš vodič za treking. Stignemo na početnu točku, ali prvo doručak, trebat će nam energije.

Treking tura

Prvi koraci su bili normalni, ali za nekoliko sekundi smo shvatili što nas čeka. Veliki uspon! Penjanje i samo penjanje, pa stube, s teretom smo i nenaspavane, a još je vruće. Prolazimo kroz sela, svugdje koze, opet se osjećaju prošlo i pretprošlo stoljeće, ali fina seoska atmosfera (djevojka vani pere kosu, ljudi rade na polju, životinje svugdje, psi, krave, koze). Džungla, pa opet neizbježne stube, svakakvi puteljci, priroda, vidikovci, lijepo je sve to, ali i zahtjevno.

U smještaju na vrhu planine hladan tuš, opet nema struje. No, na kraju je bilo odlično. Super vidici, sprijateljili smo se s ljudima, usred ničega u nekom seocetu bakica pleše, pa smo i mi s njom zaplesali. Iako je bio kratak, boravak je uistinu bio poseban! Nepal ima tu neku mističnu, neiskvarenu energiju. Bilo je svega, od klošarenja, planinarenja, cjenkanja, lokalnih iskustava, turističkih znamenitosti, trekinga, paraglidinga, rock koncerata do mira i kontemplacije, baš svega.

Za sva pitanja i komentare stojim na raspolaganju, a ako želite dobivati korisne informacije o putovanjima, zapratite me na Instagramu https://www.instagram.com/patricia_wanderlust_pl/.