Povežite se s nama

Kolumne

Nema mjesta za Rome

Objavljeno:

- dana

(Ne) filozofiraj

Prošli tjedan u gotovo potpuno etnički čistom (vrlo važno!) hrvatskom mjestu Škabrnji dogodio se niz doista žalosnih događaja koji su kulminirali protjerivanjem dvije romske obitelji koje su se pokušale doseliti u taj kraj. 

Dio domaćeg stanovništva, potpomognut filantropima iz lokalne samouprave (posebice načelnikom općine) umjesto da pokuša ostvariti održiv i korektan suživot s pridošlicama, odlučio se za provjerenu balkansku metodu protjerivanja. Nije, naime, njima palo na pamet da možda pomognu Romima u njihovu materijalnom stanju, u školovanju djece ili bilo čemu drugom, nego su umjesto toga krenuli utabanim putem etničke diskriminacije i verbalnog nasilja.

Tako se tih dana u tom kraju moglo čuti da „od pamtivijeka u Škabrnji nema ni Srba ni Roma (što se valjda smatra nečim nadasve pozitivnim – op. a.), a neće ih biti ni ubuduće“, zatim preporuka Romima da odu „što prije iz Škabrnje, što prije, nije im ovdje mjesto“ jer je ovo „hrvatski kraj“ pa nije ni red da hrvatska „djeca i unuci idu u vrtić i školu s njima“. A točku na i stavio je čovjekoljubivi načelnik koji lukavo izjavljuje da „ako je Sarkozy mogao deportirati Rome iz Francuske, onda možemo i mi iz Hrvatske“.
 
No, nažalost, nije sve ostalo samo na ovakvim netrpeljivim izjavama. Oko zemljišta koje su kupili Romi podignuta je ograda te im je dan rok u kojem trebaju nestati iz Škabrnje ukoliko ne žele da ih se potpuno zagradi ili im se učini nešto još i gore. Na kraju su romske obitelji podlegle pritiscima i preziru te su odlazeći iz Škabrnje uz pratnju policije (koja ih je štitila od razjarene rulje) poručile da odlaze zbog straha od vatre i smrti kojom su im prijetili mještani. A posebno zbog straha da se nešto ne dogodi njihovoj djeci. Najmlađi član romskih obitelji ima, naime, tek četiri godine i vjerojatno ne razumije što se točno događa. A kako bi zapravo i mogao razumjeti da ga netko želi protjerati ili čak spaliti samo zato što se rodio kao Rom.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje