U petak sam prodao potraživanja prema Varteksu, u kojem sam manjinski dioničar, kompaniji koja će ih profesionalno pokušati naplatiti, stoji u objavi na Facebook profilu Nenada Bakića.

– Nažalost, zbog nemogućnosti dogovora drugih vjerovnika oko toga kome će pripasti koliko od nužnih transakcija, ja sam uvijek micao osiguranja svojih tražbina i nisam uzeo ni kunu, ne vidim kako u tom smislu mogu biti koristan – kaže Bakić.

Na službenim stranicama tvrtke Varteks d.d. jučer je objavljen dokument Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga da je najveći pojedinačni vjerovnik i najveći pojedinačni dioničar Nenad Bakić Varteksa sklopio Ugovor o ustupu tražbine s društvom Meta nekretnine j.d.o.o., Zagreb, Jabukovac 9. Iznos tražbine iznosi  42.650.000,00 kuna.

Meta nekretnine su u vlasništvu zagrebačke odvjetnice i poduzetnice Ksenije Čerin. Prema dostupnim podacima, Čerin je u vlasničkoj strukturi poduzeća Turistički projekt Adinianum zajedno sa Ivanom Fabrisom, Patricijom Vanđelić, Sanjom Čižmar i Željkom Štromarom.

Moglo bi Vas zanimati:

Cijene smještaja u domovima za starije popele se na 1600 eura! Provjerili smo kako je u Varaždinu

Nakon što je početkom siječnja diljem Hrvatske drastično poskupjela cijena smještaja u staračke domove, naročito kod onih u privatnom vlasništvu,...

– Kompanija je na Burzi pa ne mogu reći previše, ali iz javno dostupnih informacija je jasno da postoje pregovori vjerovnika, kao i da najavljene ključne transakcije čekaju, te da su kritične. Nadam da se će se vjerovnici nešto dogovoriti, jer, ja nisam nikad bio problem, uvijek sam se odricao osiguranja, kamata, naplata … Kompanija definitivno ima potencijala – rekao je Bakić i podsjetio da je 2018. kroz dokapitalizaciju, nakon što su potencijalni partneri odustali, uložio nužna, i tada se činilo, dovoljna sredstva za preokret ove kompanije veličanstvene tradicije.

– Nažalost, situacija je bila daleko teža nego je to bilo predstavljeno i to nije bilo dovoljno, te sam od onda (beskamatno) posudio značajne novce (pedesetak milijuna kuna), za financiranje plaća i proizvodnje, kako bi se napravio preokret, što mislim da nitko u Hrvatskoj nije radio u ovakvim situacijama. Varteks je 2019. i napravio snažan preokret, uz potpuno oživljavanje branda, uključivo vrhunsku kvalitetu, uz rast prihoda u maloprodaji od nevjerojatnih 70%, i izrazito pozitivnu dinamiku koje se sjećate. Svejedno, Varteks je visokozadužena kompanija, s gubicima od skoro milijardu kuna (!) u mandatima prethodnih uprava i rasprodanom najvrjednijom imovinom, tako da povremeno nisam vjerovao da ćemo uspjeti jer su nam financijske ustanove nemilosrdno stezale omču, a partnera nije bilo – kaže Bakić. Kaže da se 2019. godine, na 100-ti rođendan Varteksa, da neće otići u stečaj. Te je godine, kaže, prekinuo ubacivanje novih sredstava jer je to bilo potpuno besperspektivno, jer su s druge strane čekale banke da novac izvuku i zapravo otkinu od usta radnika -Mislim da su nam baš tada HBOR i Zagrebačka banka ukinule prvi dio kredita za obrtna sredstva za izvoz. Radnici to nisu znali i bili su ponosni kako ih netko napokon tretira kao ljude i daje vjeru u budućnost i optimizam. Ipak, to su bili najcrnji trenuci i prije korona krize smo zapravo praktički spasili kompaniju – prisjetio se Bakić. Potom su uslijedila i otkazivanja narudžbi iz inozemstva, a radnici nisu imali posla. Onda su stigle i korona mjere.

– Neke od najvećih tekstilnih kompanija u Hrvatskoj gase poslovanje i otpuštaju sve radnike. Svi koji smo bili tijekom krize uključeni u upravljanje smo ponosni da smo tijekom krize uspjeli sačuvati sva ta radna mjesta – nadoknada države je pokrila samo manji dio toga. Ključ nastavka zaokreta je u rješavanju viška imovine koji i financijski opterećuje kompaniju, zapuštenog tvorničkog kompleksa, što je išlo prilično teško, jer ne radi se o nekom kompleksu u Zagrebu. Primjerice, samo zgrada na Trgu bana Josipa Jelačića koja je bankama isporučena u prethodnoj fazi, je vrjednija od cijelog kompleksa u Varaždinu, a to je samo jedna od stotinjak rasprčkanih nekretnina, što je temom i nekih kaznenih postupaka, ali trebalo je biti dovoljno. ‘Slučajno’, za područje tog kompleksa u Varaždinu nisu bili doneseni urbanistički planovi, vjerujem zbog nekretninskih ambicija prethodnih uprava, tako da je još 2019. Varteksu savjetovano da, kako bi se izbjeglo moguće reketarenje lokalne politike, krene na tzv. ‘Strateški projekt’, koji zapravo nije ništa drugo nego definiranje gdje će biti i kakva komunalna infrastrukura, i omogućilo je novoj lokalnoj vlasti da počne izdavati neke dozvole. Jako je žalosno da su taj instrument razni ljudi koji su se iz drugih razloga htjeli obračunavati sa mnom izvrtali kao ‘država Bakiću daje xxx milijuna’ (kao prvo, strana nije ‘Bakić’, nego Varteks, kao drugo – ne daje ništa), plasirano u kritičnim trenucima, te pokušavali srušiti kompaniju s 1000 zaposlenih u ovakvim trenucima kako bi svetili meni -kaže Bakić.

– Prodaja opterećujućih nekretnina su se počele događati, ali sporijim tempom nego što je moglo – uz stoga daljnje kumuliranje gubitaka, ponajviše zbog teških opstrukcija banaka (uskoro ću objaviti neke emailove). I svaki put kad je neke rata za neku nekretninu trebala doći, pohlepne i brutalne banke su inzistirale na značajnoj naplati, umjesto da su više ostavile kompaniji i čak i sigurnije se naplatile kasnije. Ja sam uvijek micao svoja osiguranja s nekretnina i nisam tražio ni kune, iako sam bio najveći vjerovnik. Posebno je zanimljiva uloga Hrvatske banke za obnovu i razvoj (hrvatska + obnova) koja je, dok sam ja ubacivao novac za plaće, pohlepno naplatila drugi dio izvoznog kredita pri prvom dotoku novca ‘jer im je malo smanjeno osiguranje’ u trenutku najgore krize.  Sve je to bilo u suprotnosti s, doduše usmenim, dogovor s nositeljem klupskog kredita Zagrebačkom bankom da će se naplaćivati srazmjerno ‘faktoru pokrića’. Iako je ZB koja je dakle bila u istom klupskom kreditu rekla da Varteks može novce zadržati. Varteks je valjda jedina kompanija kojoj je je HBOR inzistirao na povratu nedospjelog duga usred krize, možda i u EU što se tiče sličnih banaka, i to se još radilo o kreditu za izvoz. Umjesto da podrži kompaniju. Za vjetrenjače koje svi plaćamo, novca je bilo – kaže, među ostalim, Bakić i dodaje kako HBOR nisu molili novac, ali su očekivali da se ne zabija nož u leđa.