Sasvim neplanirano nabasala sam na jeftine karte za Johannesburg. Pošto želim putovati svugdje, nebitno kojim redoslijedom, kupila sam ih.

Let iz Pise s presjedanjima do Johannesburga, povratna karta za 1500 kuna! Bila je to doista odlična ponuda i nešto što se ne propušta!

Kad sam već kupila karte, počela sam skupljati ekipu, no nije baš bilo puno zainteresiranih. Ipak na kraju se uspjelo skupiti nekoliko prijateljica avanturistica, ali pridružile su mi se tek nakon tri dana u Cape Townu.

Opasno
Sve do samog polaska slušala sam razne komentare: da sam luda, neka odustanem, da je nesigurno i opasno, ili pak da se neću vratiti. Nisam se previše obazirala, no kad sam počela istraživati i planirati svoje putovanje, shvatila sam da je internet prepun negativnih stvari o toj državi – jako opasno, kriminal, ubojstva, otmice, pljačke, ma sve najgore. Ipak, naišla sam i na nekoliko pozitivnih iskustava te odlučila vjerovati da će sve biti u redu!
Krenula sam sama u tu avanturu, a koliko je situacija ozbiljna shvatila sam čim me vozač Ubera nije htio ostaviti u četvrti gdje je bio moj smještaj (Couchsurfing host). Kao, preopasno je, ovo je geto četvrt! Spazila sam da svi imaju ograde, bodljikave žice, lokote, a tek kad je čovjek došao pred mene i vozač se uvjerio da sam na sigurnom, tek tad je otišao.

Sama u Johannesburgu
Bila sam smještena kod lokalca i on mi je rekao da nije tako strašno, ali da treba biti na oprezu! Nikako ne smijem biti vani čim padne mrak jer to znači da tražim nevolju. Za strance javni prijevoz navodno nije siguran i preporučljivo je koristiti Uber. To sam i radila. Posjećivala sam turističke atrakcije i prva lokacija bila je Muzej aparthejda. Za ulazak u Muzej dobijete ulaznicu na kojoj vam piše jeste li crnac ili bijelac i onda su različiti ulazi i različit tok obilaska cijeloga kompleksa, ovisno o toj ulaznici. Muzej je priča za sebe; potresan, moderan, velik, ima se što za vidjeti.
Posjetila sam još Constitution Hill, danas također potresan muzej, a nekad zatvor u kojem su između ostalih bili zatočeni i Mahatma Gandhi i Nelson Mandela. Zanimljiv kompleks i na mahove te prođe neka jeza.
Upoznala sam prijateljicu svog domaćina, koja me povela u obilazak bjelačke četvrti Sandton, Trga Nelsona Mandele i najviše zgrade u Africi – Carlton Centra (Top of Africa).

Dva nobelovca
Domaćin me vodio u četvrt Soweto i posjetila sam rodnu kuću Nelsona Mandele, a u istoj ulici je rođen i Desmond Tutu, što je čini jedinom ulicom na svijetu u kojoj su rođena dva nobelovca.
Pošto je njihov najpoznatiji Safari Park Kruger daleko i nisam imala kako do tamo, odlučila sam se za alternativu i otišla u Lions & Safari Park. Bio je to moj prvi safari, a i nezaboravno iskustvo zbog interakcije s bebama lavićima.
Letjela sam zatim za Cape Town, malo istraživala grad sama, a zatim su stigle i prijateljice. Posjetile smo centar grada i pitoresknu četvrt Bo-Kaap. Otišle smo na turu do Rta dobre nade, koji se često (i pogrešno) spominje kao najjužnija točka Afrike iako je to zapravo Rt Agulhas, zatim do plaže Boulders, gdje smo gledale pingvine, na usputnim stajanjima hranile morževe, divile se prirodnim ljepotama. Posjetile smo i botanički vrt Kirstenbosch.

S morskim psima
Također smo odlučile biti hrabre i otići na ronjenje s morskim psima. Bilo je to posebno iskustvo! Nije ti baš svejedno kad psina prodrma kavez i prođe nekoliko centimetara od tebe. Na kraju smo se počastile i afričkim frizurama, a posljednjeg dana planinarile i uživale u uistinu fenomenalnim panoramama na Cape Town!
Bile smo na oprezu i sve je bilo super, sve do posljednjeg dana, kad nas je cimerica iz hostela pokušala pokrasti. Srećom, prijateljica je shvatila da joj nedostaju stvari, a kad smo s vlasnikom hostela dogovorili da cura otvori svoj ruksak, ostala sam začuđena jer nisam ni shvatila da su i neke moje stvari završile kod nje. Uspjele smo na kraju svaka dobiti svoje stvari nazad i naša afrička avantura tu završava.
Bilo je to jedno uistinu neprocjenjivo iskustvo i putovanje koje ću dugo pamtiti! Drago mi je što nisam odustala, nego slušala sebe!