Inicijativa „Sjeme je naše ljudsko pravo” koja predstavlja više od 32.000 poljoprivrednika, građana, udruga i predstavnika akademske zajednice, u utorak, 4. svibnja, u sklopu istoimenog projekta, organizirala je okrugli stol „Zakon o sjemenu – zajedničko rješenje (Članak 16.)“

Suorganizator okruglog stola bio je Odbor za poljoprivredu Hrvatskoga sabora. Cilj je bio prezentirati mišljenje različitih dionika u procesu donošenja zakona i utvrditi mogućnosti za postizanje konsenzusa oko spornih ograničenja u Članku 16. koji u svom originalnom sadržaju uvodi brojne restrikcije, koje bi značile udar na bioraznolikost i konkurentnost poljoprivrede u RH.

Zakon o sjemenu kao i ostali zakoni iz područja poljoprivrede definiraju život u ruralnom prostoru, stoga je od presudne važnosti da poljoprivrednici aktivno sudjeluju u njihovom donošenju i da njihovo mišljenje bude uvaženo.

– Poljoprivrednicima treba pomoći, izbjeći rast troškova proizvodnje, a posljedično i rast cijena hrane. Saborski odbor za poljoprivredu zatražio je izmjene Članka 16. – izjavila je predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir.

Značajni troškovi

Prvotni prijedlog Zakona, pa i predložene izmjene, i dalje generiraju značajne troškove za proizvođače. Obavezna dorada kod ovlaštenih dorađivača za gospodarstva veća od 3 ha ukupne površine ili obavezna nabavka strojeva za doradu na gospodarstvu i registracija takve dorade učinila bi proizvodnju neisplativom. Marija Cafuk, proizvođačica krumpira i autohtone sorte varaždinskoga zelja, prikazala je kako to praktično izgleda na jednom gospodarstvu. Cijena 1 kg sjemenskog krumpira je 10 kn, a od njega je moguće proizvesti oko 33 kg merkantilnog. Uz trenutačnu cijenu otkupa od 0,3 kn/kg, gospodarstvo za ta 33 kg dobije 9,9 kn i ne pokrije ni cijenu sjemena, a kamoli sav dodatni rad i ulaganja.

Zbog poremećaja na tržištu, da bi proizvođači maksimalno smanjili troškove i otvorili mogućnost nastavka proizvodnje, 80 % krumpira koji se sadi (prema podacima Ministarstva) sadi se od krumpira s gospodarstva. Za nikakve dodatne troškove jednostavno nema prostora ako želimo da proizvođači opstanu.

Uzgoj sjemena s poljoprivrednog gospodarstva predstavlja legitimnu praksu u mnogim državama Europe i vrlo je značajno unutar proizvodnih sustava. Primjerice, u Francuskoj 50% površina zasijanih žitaricama zasijano je sjemenom s poljoprivrednoga gospodarstva. To je površina od 2,5 milijuna hektara, što je gotovo ukupna površina poljoprivrednog zemljišta Hrvatske. Takav uzgoj prema mišljenju Antonija Onoratija, talijanskog poljoprivrednika i predstavnika svjetske mreže malih gospodarstava “Via Campesina”, ne predstavlja ni neformalni sustav, jer se odvija prema jasnim pravilima, često i u suradnji sa stručnjacima i znanstvenicima. Oba modela – tržišni i seljački – imaju svoje mjesto i svoju primjenu te ih treba takvima priznati i jasno definirati.

Dr. sc. Christophe Golay, predstavnik ženevske Academy of International Humanitarian Law and Human Rights naglasio je obvezu država u poštivanju prava poljoprivrednika na sjeme u donošenju zakona, koje je potvrđeno u Međunarodnom ugovoru o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu te u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima.

– Uzgoj sjemena na gospodarstvu ima prednosti koje nikako ne treba zanemariti – naglasila je Sunčana Pešak, tajnica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača. Pored ušteda, tu su i smanjenje otpada i opterećenja okoliša jer nema potrebe za pakiranjem, transportom, a rizik od širenja bolesti je manji jer sjeme praktički ne prelazi prag gospodarstva. Sjeme u rukama proizvođača je dio sigurnosne politike jer doprinosi otpornosti prehrambenog sustava u slučaju krize i temelj je prehrambenog suvereniteta.

Robert Hadžić iz Udruge OPG-a Hrvatske “Život” predstavio je analizu učinaka zakona i rezultate anketnog istraživanja koje je Inicijativa u travnju provela među poljoprivrednicima Hrvatske. Zakon ima izravan učinak na 64.373 poljoprivredna gospodarstva koja su podnijela zahtjev za izravna plaćanja u 2020. Na primjeru pšenice upozorio je na troškove dorade koji će opteretiti proizvođače, ali i na problem dostupnosti dorade na određenim područjima. Šest županija nema nijednoga registriranog dorađivača sjemena. Prema istraživanju, 88% proizvođača koristi sve ili dio sjemena s poljoprivrednog gospodarstva i 90 % smatra takav uzgoj isplativim.

Nije realno da svu proizvodnju treba prebaciti na tradicijske sorte i sjeme s poljoprivrednoga gospodarstva, ali isto tako je štetno ograničavati slobodan uzgoj lokalnih populacija usjeva i u tome dijeliti gospodarstva na velike i male, prepuštati brigu o genetskim izvorima isključivo ekološkim proizvođačima i amaterskim uzgajivačima, izjavio je prof. dr. sc. Ivan Pejić, voditelj Odsjeka za biljne znanosti i predstojnik Zavoda za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriku na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Lokalne populacije su genetski vrlo raznolike i to im u većini slučajeva (iako nije pravilo), daje otpornost na promjene u okolišu, a to je u kontekstu klimatskih promjena značajno.

Silvija Kolar-Fodor iz Udruge Biovrt iznijela je podatak da je 75% ukupne genetske raznolikosti izgubljeno u posljednjih 100 godina:

– Dok se nekad u svijetu uzgajalo više od 2000 sorata krumpira, danas na tržištu prevladavaju svega četiri, a to se odražava i na raznolikost i kvalitetu naše prehrane!

Samodostatnost u proizvodnji sjemena

Potpredsjednik HPK Matija Brlošić u svom je izlaganju istaknuo da sjemenarstvo u Hrvatskoj ne prima nikakve potpore. Smatra važnim da bi trebalo početi razmišljati o samodostatnosti u proizvodnji sjemena. To potkrepljuje činjenicom da je u vrijeme koronakrize nedostajalo sjemena na tržištu.
Ministarstvo poljoprivrede intenzivno radi na izmjenama prvotnog teksta i prema riječima ministrice Marije Vučković, otvoreni su za suradnju i konstruktivne prijedloge izmjena.

Zato je inicijativa odmah nakon okruglog stola uputila Ministarstvu poljoprivrede upit za termin sastanka za daljnje rasprave oko teksta Članka 16. Europske direktive iz područja sjemenarstva otvaraju brojne mogućnosti da se s jedne strane jasno regulira tržište sjemenom, a s druge prepozna osnovno ljudsko pravo svakog poljoprivrednika na sjeme, kao i pravo na slobodan izbor vrsta i sorata na kojima temelji svoju proizvodnju. Odgovornost zakonodavca jest da te mogućnosti prepozna.

Kontakt osobe:

Silvija Kolar Fodor, predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”
e-mail: [email protected]

Sunčana Pešak, tajnica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača
e-mail: [email protected]

Robert Hadžić,
član izvršnog odbora i stručnog vijeća Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske “Život”; član HPK Odbora za zakonodavstvo i Odbora za voćarstvo