Gradski odbor SDP-a na svojoj je sjednici u prosincu 2013. godine predložio da Saša Vrček uđe u Nadzorni odbor Aquatehnike, ali istaknuta članica Ruža Jelovac se pobunila.

Ona je smatrala da „bi trebalo poštivati socijalni kriterij u imenovanjima te predložila da se u Nadzorni odbor imenuje Miroslav Marković koji je nezaposlen“. Dvije rečenice u zapisniku sa sjednice poražavajuće govore o kriterijima kojima se SDP vodio pri biranju članova nadzornih odbora. Nezaposlenost se smatrala prikladnom kvalifikacijom za nadzor nad jednom od vitalnih gradskih tvrtki.

Miroslav Marković je osobno pri utvrđivanju kriterija sugerirao kako bi jedan od njih trebao biti i imovinsko stanje.

Ipak, socijalna osjetljivost Ruže Jelovac, kao ni Markovićeva sugestija, nije bila prepoznata. U Aquatehnici je završio Vrček, a nezaposlenog Markovića je dopalo mjesto u Termoplinu i 4000 kuna mjesečne nadoknade. Kasnije je postao predsjednik stranke, ostao bez Nadzornog odbora i svrstao se među gorljive pristaše Davora Bernardića.

Zbog svega se smatra da mu karijera ide silaznom putanjom. – Zagovarati očiglednog gubitnika ne može dobro završiti – kažu kolege iz stranke koji čekaju da se SDP vrati relevantnoj oporbi, a on Markovića tu ne vidi.

O kadroviranju SDP-a dok je s HNS-om vladao Varaždinom ovih se dana puno govori. Nakon što je lokalni portal dobio preslike zapisnika sa sjednica iz stranačkog sjedišta 4. mjesnog odbora Varaždin, isti su papiri dostavljeni i Regionalnom tjedniku.

Propast Aquatehnike

A tu se može pročitati svašta, između ostaloga i o lakoći kojom su SDP-ovi intelektualci krojili budućnost gradskih tvrtki.

Primjerice, u zapisniku sa sjednice 12. ožujka 2012. godine u prvoj su točki dnevnog reda raspravljali o čišćenju Dravske šume, proslavi 1. maja i posjetu Domu umirovljenika, a u trećoj o „kadrovskoj politici i načinu odabira kandidata za pojedine dužnosti u stranci i izvan stranke“.

Bizaran je nastavak u zagradi: „(demokratizacija postupka, jednake šanse svima, kriteriji i prioriteti pri odabiru, izbor između više kandidata)“. Osam mjeseci je trebalo SDP-u da izbrusi kriterije i usvoji ih. Nikoga neće začuditi postizborno dijeljenje plijena koalicijskih partnera u vidu podjele (o)vlasti u gradskim tvrtkama, ali „demokratizaciju“ i „jednake šanse“ u tom je kontekstu, u najmanju ruku, bezobrazno spomenuti.

Kadroviranje SDP-a je, uz malo žmirenja suparnika, prolazilo bez pitanja. Glasni su bili samo tada nezavisni Željko Bunić i Zlatan Avar, ali osim javnog sramoćenja u novinama, drugih sankcija za vladajuće nije bilo.

Međutim, takva je SDP-ova „demokratizacija s jednakim šansama“ i uz gluhonijemu oporbu nekoliko godina kasnije dovela do brzopoteznog uništavanja tvrtke kćeri Varkoma, Aquatehnike, te otpuštanja stotinjak radnika. Tvrtka će, najavljeno je, u predstečaj, što znači da je Aquatehnika kakva je dosad bila definitivna prošlost.

Prisjetimo se. Propast Aquatehnike započela je ulaskom tvrtke u kvotu SDP-a. Dotad je Aquatehnika od izdvajanja iz Varkoma, 2009. godine, bila tržišno konkurentno poduzeće, jedno od vodećih u niskogradnji, sa solidnim brojem ugovorenih poslova. Tvrtka je bila dobro kadrovski ekipirana, imala je ISO certifikat, vlastiti vozni park…

„Demokratski izabrani“ članovi Nadzornog odbora loše su nadzirali Aquatehniku i SDP-ovog direktora Gordana Novaka pa pustili da se tvrtka strmoglavi u propast.

Stjerati tvrtku kćer gradskoga komunalca uza zid vrhunac je loše kadrovske politike. Šteta se mjeri milijunima kuna, koje plažaju građani, ne politika. Aquatehniku je kadroviranje koštalo 20-ak milijuna kuna.

Dobri ili loši potezi u budućnosti, a prije konačne propasti, totalno su irelevantni jer je čavao u lijes bio već zabijen, čemu su dobrano kumovali i kriteriji za imenovanja u upravne i nadzorne odbore SDP-a, brušeni osam mjeseci.

Kriteriji

Pet masnim slovima istaknutih kriterija su: stranačka aktivnost, odgovarajuća stručna sprema, redovito podmirenje stranačkih obveza, čuvanje ugleda stranke i „dekumulacija plaćenih stranačkih mandata“.

Za kriterije kadrovske politike SDP-a ruku je podignuo i jedan od najistaknutijih članova stranke, Neven Bosilj. Iako, danas kad u Gradskom vijeću Varaždina sjedi troje socijaldemokrata, teško je govoriti o ičijoj važnosti.

Neven Bosilj je 2012., kako piše u zapisniku sa sjednice, „iznio mišljenje da ljudi koji nisu kompetentni za određene položaje ili ne ispunjavaju natječajem zadane uvjete ni u kojem slučaju ne treba imenovati na takve položaje ili funkcije jer to je elementarna norma ponašanja odgovorne, poštene i moralne stranke i vlasti…“, ali je na koncu bez pogovora blagoslovio kriterije svoje stranke za izbor članova u nadzorne odbore.

U veljači 2014. godine se činilo da mu je dozlogrdilo ponašanje stranačkih kolega: „… ne mogu se oteti dojmu da su najvažnije stvari o kojima raspravlja i odlučuje Gradski odbor karneval u Biškupcu, proslava 8. marta i piknik na Dravi…“ Tu se nalazi jedna točka dnevnog reda s pobrojanim aktivnostima koje više sliče dobrovoljnom vatrogasnom društvu nego političkoj stranci koja je na vlasti i ima odgovornost za upravljanje Gradom:… kako je gradska tvrtka koja je prije četiri godine izdvojena iz Varkoma (Aquatehnika, op. a.), nakon razdoblja stabilnog rasta uspjela doći do ruba? Tvrtka je koalicijskim sporazumom ‘pripala’ SDP-u i u kojoj je osim direktora iz SDP-a prošle godine zaposleno 10-ak osoba ovih je dana došla do ruba likvidnosti te je primorana dijeliti otkaze. Budući da je SDP preuzeo odgovornost za tu tvrtku vjerujem da se ova situacija mora raspraviti na Gradskom odboru“.

 

Neven Bosilj kudi, ali kritika ostaje interna. Dvije godine kasnije, 2016., na sjednici u Trakošćanskoj 24 prva točka dnevnog reda bila je nužnost prodaje gradskog poduzeća Aquatehnika d.o.o. Varaždin.
Neven Bosilj je i osobno sastavljao kadrovsku križaljku SDP-a u nadzornim odborima. Upravo je on, uz Srećka Kolenka, bio kadrovik za funkcije 2011. godine. U zapisniku sa sjednice u ožujku 2011. godine piše: „… Nadalje je prisutnima na sjednici predočio kadrovsku križaljku za imenovanja u nadzorne odbore i upravna vijeća koju su sastavili Srećko Kolenko i Neven Bosilj“. Međutim, njihovi su prijedlozi odbačeni.

Honorari za stranku

Da su SDP-ovci bili svjesni manjkavosti tako izabranih kadrova govori i pokuda pa prijedlog kako da se stvar ispravi Jurice Hajdarovića. U zapisniku iz ožujka 2012. godine piše: „Hajdarović Jurica napominje kako je po njegovom mišljenju napravljena pogreška jer je dio ljudi postavljen u Nadzorne odbore nekompetentan za rad tih tvrtki… te traži da se tim ljudima pomogne preko Savjeta kako bi mogli adekvatno obnašati dužnost“.
Ipak, sve se, izgleda, praštalo ako su članovi redovno u blagajnu stranke isplaćivali 10 posto svoje naknade u nadzornim odborima.

Sve ima svoju cijenu

Miroslav Marković, valjda redovni platiša svojih 400 kuna kao član NO Termoplina, u vrijeme je predsjedanja strankom svog prethodnika Alena Kišića sugerirao: „ako netko ne plaća donaciju šest mjeseci da se ga makne iz upravnog vijeća ili nadzornog odbora te smatra da bi to bilo sukladno Statutu stranke prema kojem se član briše iz članstva ako ne plaća članarinu 6 mjeseci“.

Miroslava Markovića je stranka dodatno opalila po džepu nakon što se našao u sukobu interesa oko Termoplina. SDP je podignuo ruku za prijedlog da Termoplin mora vratiti 1,5 milijuna preplaćenih kuna, što se dogodilo u vrijeme Markovićevog članstva u NO Termoplina.

Tad već predsjednik stranke, on je honorar u dva navrata uplatio na račun SDP-a, da bi potom, kažu, nevoljko ali bez ostavljenog mu izbora, istupio iz NO Termoplina.

U prispjeloj se dokumentaciji može pročitati da je kadrovska politika bila česta tema, kao i žal da SDP, iako koalicijski partner u gradskoj vlasti, „premalo participira… da nisu dovoljno zauzete glavne i odgovorne pozicije u gradskoj javnoj upravi makar nam je to pripalo dogovorom u koaliciji…“ Objašnjenje je od tadašnjeg predsjednika Vjerana Radelića zatražio Vitomir Premur.

Vjeran Radelić je politiku SDP-ova izbacivanja iz stranke okusio puno prije nego što je to postala svakodnevna praksa Davora Bernardića. Radelića, tada aktualnog zamjenika varaždinskoga gradonačelnika, iz SDP-a je izbacio njegov nasljednik Alen Kišić.

U istom je mahu izbačeno još nekoliko istaknutih članova stranke i dvoje ih je prošlo s opomenom.

Isto to je i on sam pokušao s Nevenom Bosiljom, Brunom Isterom, Srećkom Kolenkom i Željkom Domljanom kad je preuzeo predsjedanje SDP-om, ali njegov pokušaj nije prošao statutarnu komisiju.

I jedni i drugi su se osjećali omalovaženo od podređenih i olajano na društvenim mrežama.
Varaždinci su puno prije aktualne priče o socijaldemokratskom kadroviranju namirisali nešto trulo u SDP-u.

Kredibilitet stranke ocijenili su s tri dodijeljena im mandata u Gradskom vijeću.

Stranka, očigledno je, ide smjerom središnjice – u propast.