Povežite se s nama

Kolumne

Nobelovci s onu stranu apsurda

Objavljeno:

- dana

Art/media

Ako ćemo o Nobelovim nagradama, prije sam se najviše uzrujavao oko književnih laureata, ali se sada to nekako unormalilo: Alice Munro sigurno nije najbolja autorica na svijetu, ali nije ni sramota što je postala dobitnica. Sramota je dodjela Nobela za mir.

U posljednjih 16 godina nagrađeno je čak 7 međunarodnih organizacija: Međunarodna kampanja za zabranu mina, Liječnici bez granica, UN, Međunarodna agencija za atomsku energiju, Međunarodni panel o klimatskim promjenama (i Al Gore), EU i, evo sada, Organizacija za zabranu kemijskog oružja. Pribrojimo li tome Jimmyja Cartera i Baracka Obamu i još ponekog visokog političara, u toj gužvi primijetit ćemo tek nekolicinu pravih boraca za mir i ljudska prava.

Postavlja se, dakle, pitanje: koga to Nobelov komitet, zapravo, honorira? Uglavnom nagrađuju organizacije i političare zato što – rade svoj posao?! A vrlo je upitno i to rade li te organizacije doista posao zbog kojeg su osnovane i rade li ti političari doista posao zbog kojeg su izabrani! Uzmemo li u obzir i financijski dio nagrade (gotovo milijun eura), moramo se prisjetiti da su te nagrađene organizacije, kao i ti nagrađeni političari, toliko dobro financirani da im ta svota ne znači ništa. A mogla bi dobro doći još kojem pravom mučeniku borbe za slobodu i mir.

Ne, nisam zato da se Nobel za mir dodijeli Malali, onoj 16-godišnjoj djevojci iz Pakistana. Silno cijenim njezinu hrabrost, ali ta je ideja obični medijski spin, jer bi dodjela nagrade maloljetnoj osobi bila, na neki način, duboko neukusna. Uostalom, neka si svi nabrojeni dobitnici rješavaju svoje odnose s Pakistanom mimo leđa tog neiskusnog djeteta. A duboko su naivni oni koji su se nadali da će Nobela dobiti onaj koji je uistinu raskrinkao sve nabrojene dobitnike – Edward Snowden. Sada je valjda svima sve jasno!

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje