Povežite se s nama

U fokusu

Novcem iz EU fondova protiv šteta uzrokovanih poplavama

Objavljeno:

- dana

Ideja iz Hrvatskih voda protiv poplava

U Hrvatskim vodama se nadaju da će novcem iz fondova EU uspjeti zauvijek riješiti dosadašnje velike probleme s poplavama. Potrebno je oko 100 milijuna kuna samo za sliv Bednje

Film je isti, glavne uloge su iste, statisti jednaki, režiser se nije promijenio. Ali dva su scenarija. Radnja filma su poplave koje niti ove godine nisu zaobišle Varaždinsku županiju; glavnu ulogu odigrale su rijeke Plitvica i Bednja; statisti su stanovnici poplavljenih područja čije su kuće i njive po drugi put ove godine plivale pod vodom; režiser je priroda. Izlijevanje vode, proglašenje izvanredne obrane od poplava, velike štete i prva ljudska žrtva. To je ukratko prvi scenariji koji se godinama nije promijenio u varaždinskom kraju. No postoji i drugi mogući scenarij, o kojemu se razgovara već 30 godina: meteorolozi najavljuju oborine, Hrvatske vode otvore ispuste na akumulacijama – retencije i ispuste nizvodno neškodljivu količinu vode. Na taj se način ispraznio dio akumulacije i on prihvaća nadolazeću oborinu. Ali ispuštanje se polako nastavlja cijelo vrijeme. To je scenarij o kojem sanja Leonard Sekovanić, direktor vodno-gospodarskog odjela za Muru i Gornju Dravu sa sjedištem u Varaždinu. – Tako bismo ublažili posljedice koje inače nanose velike količine oborina. “Razvući je u vremenu”. Povišen bi vodostaj trajao dulje, ali nema nekog vrha koji bi mogao uzrokovati dar-mar kao poplavu.

Planovi stari 30 godina

Sekovanić također kaže da je poplave nemoguće spriječiti, ali dakle postoji mogućnost da njihove posljedice ne budu niti desetina od dosadašnjih. Prve retencije na području svoje ingerencije Sekovanić vidi upravo na Bednji. Također bi trebalo napraviti ono što se nekada nazivalo regulacija, što danas nije popularan izraz zbog zaštite ekološke mreže. To bi značilo proširenje korita i uklanjanje raslinja, drveća i svih drugih zapreka gotovo u cijelosti.
Ovaj se plan (retencije) predviđa već 30 godina. Glavna prepreka je kao u većini slučajeva novac. Kad smo pitali koliko bi koštalo njegovo provođenje, Sekovanić nije mogao precizirati sumu, ali na naše inzistiranje da nam barem kaže za koliko bi novca otprilike stanovnici varaždinskoga kraja mogli prestati strahovati od svake kapi kiše, onako, na pamet, rekao je – najmanje 100 milijuna kuna. Na tu iznuđenu cifru Ladislav Grđan, voditelj Centra obrane od poplave je dodao: “Da ste rekli istu cifru u eurima i ona bi bila premala”. Sve se čini da ćemo retencije, barem za sada, morati zaboraviti. Ako nisu napravljene kad se u blagajnu slijevalo 600 milijuna kuna godišnje, danas, kad je prihod prepolovljen, djeluje iluzorno uopće razmišljati o takvom zahvatu. Na pitanje zašto se ipak nije sve odradilo u vrijeme pune blagajne, Sekovanić kaže da je činjenica da je zadnjih desetak godina došlo do određenih klimatskih promjena. U istoj godini proglasite elementarnu nepogodu od suše pa potom izvanrednu obranu od poplava. Dakle, događaju se ekstremi u oba razdoblja – sušnom i kišnom. Prihod Hrvatskih voda, što direktno utječe i na (ne)poplavljenu županiju prepolovljen je iz više razloga – od manjka plaćanja naknade za uređenje voda i vodnog doprinosa. Zbog nedostatka investicija, potom je Vlada donijela uredbu kojom se i nekad početna cijena smanjila na pola. – Dakle, zaista smo u svemu tome ostali bez velikog dijela prihoda. Također, zbog krize sve manje ljudi plaća svoje mjesečne račune. Plus što naknadu za uređenje voda prikupljaju jedinice lokalne samouprave i nije rijetkost da prikupljeni novac zadrže za neke svoje potrebe. Prihodi padaju iz godine u godinu – govori Sekovanić koji jednako kao i kolega mu Grđan jedino rješenje iznalazi u fondovima Europske unije. – Kandidirali smo se na Projekt zaštite štetnog djelovanja voda. Svaki sektor nominirao je jedan sliv, a mi smo se odlučili upravo za sliv rijeke Bednje. Projektna dokumentacija je gotova – dodaje.
Jednako kao oko troškova, dvoji i oko roka do kada bi projekt izgradnje retencija mogao biti gotov. Opet uskače Grđan koji retencije na Bednji ne vidi u sljedećih desetak godina.

Iz DHMZ-a najavljeno je točno dvostruko manje oborina

Iduće je godine u planu rješavanje problema u Kapeli Podravskoj i Martijancu, a predviđeno je saniranje kritične točke rijeke Plitvice. Od mosta u Jalkovcu do obilaznice bit će sanirano korito rijeke. – To će sigurno spriječiti izlijevanje. Ljudi tu imaju drugi problem – podzemnu vodu, a tu, na žalost, ne možemo ništa – govori Sekovanić.
Kako bilo, poplavljano stanovništvo i neki naši sugovornici s viših instanci koji su željeli ostati anonimni kažu da krivca za situaciju i neorganiziranost koja se ponavlja iz godine u godinu valja potražiti baš u Hrvatskim vodama. – Čekaju da mi, lokalci, sve odradimo, a onda se tek pojave oni. Umjesto da je obrnutio – žali se jedan načelnik općine. Leonard Sekovanić se, naravno, ne slaže s optužbama na račun svoje tvrtke. – Ljudi percipiraju nas kao krivce jer ne znaju kako smo ustrojeni. Od DHMZ-a dobivamo svaka tri dana prognozu. Evo, sad je najavljeno da će u dva dana pasti oko 50, a palo je oko 100 mililitara kiše – ističe.
Što se, pak, optužbe za zamjenu teza tiče, Sekovanić kaže da je za mali sliv Plitvica – Bednja, samo četvero radnika iz tehničkog osoblja. Konkretno, za svaku dionicu vodotoka određena je jedna osoba i zamjenik. Jednako je bilo i u Kapeli Podravskoj čiji su stanovnici bdjeli cijelu noć jer je vodeni val tek stizao. Stanovnici se žale da još nisu sanirali uskršnje poplave, a zatekle su ih nove. Za situaciju krive Hrvatske vode. – Ionako kažu da nas je previše. Kad se veli “nema nigdje Hrvatskih voda”, to je doslovno tako. Znači i u Kapelu Podravsku je došao jedan čovjek. Naravno, kad vidimo da je problem veći, dođem i ja – pa mogu svi napasti mene. S obzirom na to da ne možemo na takav način boriti se s poplavom, imamo licencirana društva zadužena za provođenje obrane od poplava. Oni raspolažu potrebnim ljudstvom i mehanizacijom. Osim redovnog održavanja, novouočene problem uvrstimo u plan rješavanja za sljedeću godinu. Tako smo sada za iduću godinu u plan uvrstili područje rijeke Bednje kod Kapele Podravske. Nakon što dobijemo uvid u dokumente zaštite prirode, počet ćemo s radovima. Također i u Kuljevčici – odgovara Sekovanić.
Kavu situaciju predviđaju za ovu zimu? – To spada u domenu vračanja

Podrumi su problem – kaže Leonard Grđan.- Objektivno, pravo rješenje bi bilo da ljudi na tom području nemaju podrume. Ako znate da je neko područje rizično za poplave, a to je područje ravno kao ovaj stol, onda znate da trebate malo dignuti kuću. Kad gledate fotografije ili filmove, rijetko kad vidite da je poplavljena stara kuća – uvijek je neka nova. Stari su ljudi bili pametniji, svi su radili kuće na nekim uzvisinama. Barem na lokalnom brdašcu kako bi voda, ako i dođe, imala mogućnost prelijevanja na drugu stranu – ističe Grđan.

Kako djeluje retencija? Ladislav Grđan dao je pojašnjenje za, kako veli, najšire narodne mase: Svi znamo kako izgleda u vinogradu kad se preša mošt, pa se treba ulijevati u bačve. Postoji jedna posuda – lakomica;
relativno velike je površine s malim ispustom. To je ustvari veliki lijevak. Kad kantu punu mošta ulijevate u lakomicu, to traje deset sekundi, a van se cijedi punu minutu. Retencija djeluje jednako – prima kišu koja je došla naglo i polako ju – kontrolirano – ispušt

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Međimurje

Vladimir Topolnjak: “Nakon 32 godine u Međimurskim vodama ponosno sam otišao u mirovinu!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Mnoge Međimurke i Međimurce nedavno je iznenadila vijest da je dosadašnji direktor Međimurskih voda Vladimir Topolnjak podnio ostavku na funkciju koju je obavljao zadnjih osam godina, osobito s obzirom na činjenicu da je prije nekoliko mjeseci dobio novi četverogodišnji mandat.

U medijima se čak pojavila i tvrdnja da je tada najavio kako će mandat odraditi do kraja, no Topolnjak kaže da ta informacija nije točna. Prije nešto više od osam godina, kad je na direktorskom mjestu zamijenio dotadašnjega dugogodišnjeg direktora Josipa Zorčeca, u novinama su se pojavili napisi da se radi o političkoj smjeni. Tadašnji je direktor, naime, u to vrijeme bio članom HDZ-a, dok je Topolnjak član SDP-a.

– Ispunjavam sve uvjete za starosnu mirovinu, a ovaj naporan posao prepuštam nekomu mlađem i odlazim iz osobnih razloga. Tvrtka je u odličnom stanju u svakom pogledu, kako s ljudskim resursima, tako i s materijalnima i likvidnošću.

Imali smo prilike izabrati najbolje kadrove na natječajima, bez utjecaja politike, na što sam posebno ponosan, jer smo sve radili u interesu društva. U zadnjih nekoliko godina bilo je problema s manjkom vodoinstalatera: na tržištu rada u zadnje vrijeme praktički nije ni bilo školovanoga kadra tog tipa. Situacija se, doduše, pomalo popravlja – ljudi prepoznaju činjenicu da zanatima itekako predstoji svijetla budućnost. Naša tvrtka možda ne nudi najveće plaće, ali nudi sigurnost, poštovanje prema radnicima i odlične međuljudske odnose.

Naši radnici znaju da trebaju poštovati korisnike i vlasnike – jedinice lokalne samouprave. Na to nas obvezuju i ustanovljeni standardi unutar tvrtke, jer smo bili prva tvrtka u Hrvatskoj unutar naše branše koja je uvela ISO standarde kvalitete, i koja je svih ovih godina unapređivala te standarde i uvodila nove, sukladno svjetskim trendovima – objašnjava Topolnjak. Dodaje i da su u zadnjih osam godina “preporođeni” materijalni resursi tvrtke.

Korištenje sredstava EU

– Pritom mislim na radne prostore, s obzirom na činjenicu da smo radili u vrlo skromnim uvjetima u upravnoj zgradi koju smo dijelom dobili iz hipoteke posrnulog diva MTČ-a, a dijelom kasnije kupovali od banaka. Tu zgradu smo u potpunosti obnovili, ponajviše iz europskih sredstava. Tako su radnici dobili adekvatne radne uvjete, ali i naši korisnici usluga, počevši od samog ulaza, gdje su, osim info centra za potrošače i blagajne, služba odnosa s korisnicima i dva platomata koja su odlično poslužila svrsi u vrijeme pandemije. Naši korisnici još uvijek mogu na blagajni i na platomatima plaćati bez naknade.

Vodovod i skladište preselili su se u građevinu kupljenu iz stečaja uz južnu obilaznicu Čakovca na strateški vrlo dobrome mjestu za ekipe koje moraju što brže doći u bilo koji dio Međimurja. Radilo se o skoro novoj građevini kupljenoj u skladu s našim potrebama za te odjele trgovačkog društva. Odjel odvodnje i Odjel pročišćavanja smješteni su na rekonstruiranom Pročistaču otpadnih voda Čakovec te su uz pomoć EU projekta prošireni. Nude dobre uvjete; kako za radnike, tako i za sva vozila i strojeve koji su neophodni za funkcioniranje tih dvaju sustava.

Na istoj lokaciji je i interni laboratorij Međimurskih voda, također moderniziran u skladu s najnovijim propisima, koji provodi analizu vode za piće na cijelom javnom sustavu vodoopskrbe Međimurja, ali i na sustavu odvodnje i pročišćavanja vode u Međimurju – kaže sada već bivši direktor Međimurskih voda.

Voda izvrsne kvalitete

Sadašnje stanje vodoopskrbe najbolje je dosad u pogledu gubitaka vode na mreži i općeg stanja sustava, ističe. Gubitci vode na mreži trenutačno iznose oko 22 posto, dok ILI indikator uspješnosti vodoopskrbe prema kriterijima Svjetske banke za razvijene zemlje iznosi 1,3.

– U Međimurju je vodovodna mreža u potpunosti izgrađena u svakom od 131 naselja, a svih godina znatna sredstva ulagana su i u rekonstrukcije. Mnogi vodovodi muku muče kako zadržati gubitke na istoj razini, jer kilometri cjevovoda stare, a to je velik problem. Obnova ide iz amortizacije, iz vlastitih sredstava. To je samo dio upravljanja kvalitetom.

Međimurske vode su u velikoj mjeri digitalizirale svoje sustave, sve s ciljem upravljanja sustavima u realnom vremenu. Odvodnja ima specijalna vozila za čišćenje kanalizacije i opremu za ispitivanje vodonepropusnosti i TV inspekcijsko snimanje sustava, najvećim dijelom nabavljenu iz EU sredstava.

Odjel vodoopskrbe i skladište

Oformili smo i vlastiti laboratorij za provođenje ispitivanja vodonepropusnosti i TV inspekcijskog snimanja koji je akreditirala Hrvatska akreditacijska agencija pa može provoditi službena ispitivanja i snimanja svojih sustava za vlastite potrebe s vlastitim kadrom. Na poligonu Međimurskih voda svi preostali laboratoriji polažu i obnavljaju svoje akreditacije, njih četrdesetak u Hrvatskoj, od čega su samo dva iz javnog sektora – Međimurske vode i VARKOM.

Cilj opremanja laboratorija bila je optimizacija troškova, koje na kraju plaćaju naši korisnici. Svojim laboratorijem provjeravamo kvalitetu novozavršenih cjevovoda kako bismo ih preuzeli u ispravnom stanju, mogli nedostatke reklamirati u jamstvenom razdoblju i otkloniti ih na teret izvođača – naglašava “friški” umirovljenik iz Nedelišća.

Ovih dana u Vodama završava državna revizija, koja se provodi u svim vodoprivrednim poduzećima. Topolnjak je zadovoljan što je do nadzora došlo upravo u trenutku kad odlazi u mirovinu, jer će se verificirati u kakvom je stanju bila tvrtka prilikom njegova odlaska.

Kanalizacijska mreža

Za sam kraj dodaje da su za vrijeme njegova upravljanja Vodama dovršene dvije velike aglomeracije – Čakovec i Novo Selo na Dravi, kao i da su u tijeku poslovi oko dviju velikih aglomeracija – Donje Dubrave i Murskoga Središća – a sve je pripremljeno i za druge velike aglomeracije koje još čekaju Međimurje: Podturen, Podbrest i Donji Kraljevec. Njih će se aplicirati čim državne institucije završe pregovaranje za buduće razdoblje EU fondova i objave poziv i pravila za prijavu.

Detalj s radova na kanalizacijskoj mreži u Donjem Vidovcu (Aglomeracija Donja Dubrava)

– Dosad smo izbjegnuli sve moguće penalizacije koje prijete ovoliko velikim projektima, što je izrazito teško. Želim napomenuti da je cijena vodnih usluga – vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja – ista već 11 godina, iako su svi troškovi rasli. Na kraju novomu vodstvu Društva i radnicima želim puno uspjeha u daljnjem radu! – zaključuje i poručuje Topolnjak, koji će odsad više vremena posvetiti obitelji – supruzi Mariji i sinovima Dini i Filipu – i zanemarenim hobijima.

Nastavite čitati

U fokusu

Istrijani u Varaždin izvoze skoro sav svoj biootpad i ne misle stati!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Istarska građanska inicijativa “Čist zrak duga ljubav“ ovih dana dobro se zabavlja na račun Varaždina, grada koji je kao stvoren da „guta“ sve, čak iz 350 kilometara udaljenih kanti za smeće.

Naime, sa Facebook stranice spomenute građanske inicijative može se iščitati da su u Istri nesposobni urediti kompostane, pa između ostalog voze u Varaždin biootpad koji zbrinjava jedno bioplinsko postrojenje.

I dok varaždinskoj platformi Budimo grad i vladajućoj koaliciji SDP / Reformisti „nešto smrdi u zraku“, pa nabavljaju stacionarne stanice za mjerenje kvalitete zraka, drugima zapuše mala burica i odmah im smrdi.

Stoga su se pametni Istrijani dosjetili jadu i zaobišli ŽCGO Kaštijun. Primjerice, nedavno su napokon nabavili kante za biootpad za svoje tržnice, pa i onu u Gradu Pula koji je većinski vlasnik tamošnjeg MBO-a, a sve što prikupe tovare i voze u Varaždin.

Za taj posao angažirana je tvrtka “Metis“ u vlasništvu hrvatskog „kralja otpada“ s kojim varaždinska gradska vlast na čelu s Nevenom Bosiljom pregovara o kupnji tvornice za MBO otpada u Brezju. S ovim poslovnim aranžmanom pohvalila se Koviljka Aškić, direktorica tvrtke „Eko Pula“ i gradska vijećnica u Puli iz redova “Možemo“…

Istrijani očigledno ne žele širenja smrada i eventualne zaraze u svom dvorištu. Stoga su idealno rješenje za zbrinjavanje svog biootpada pronašli u Varaždinu, jer tu se nema tko buniti.

I dok Varaždin svoj MKO ne može voziti u Jerovec, nitko od nadležnih se ne sekira što se sa zbrinjavanjem istarskog biootpada na području Varaždinske županije narušava „načelo blizine“.

Štoviše, Varaždinci nemaju pojma je li taj istarski otpad dobro razvrstan. Ako nije, može se ponoviti afera iz Svetog Petra Orehovec. Naime, tzv. „digestat“ se obićno prosipa po poljima, a ako nije produkt „čistog“ biootpada, nastaje ekološki problem.

Više o svemu pročitajte OVDJE  

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje