Povežite se s nama

Kultura

Novi Marof poveo bitku za dostojnu promociju jednog od najvećih umjetnika – Ivana Rabuzina

Objavljeno:

- dana

Toga lijepoga proljetnog dana 2002. godine Ivan Rabuzin je bio neuobičajeno tih. Zaintrigiran očevim ponašanjem, Damir Rabuzin je upitao slikara, koji se oporavljao od moždanog udara, je li mu teško.

– Tu mi je teško – rekao je pokazujući na glavu. – Ovdje ima toliko slika, ali ne mogu van – nastavio je Ivan Rabuzin sjetnog pogleda, zavaljen na svom tamnoplavom kauču.
Bilo je to šest godina prije 2008., kada je jedan od najvećih slikara hrvatske naive zauvijek otišao i iza sebe ostavio neprocjenjivo umjetničko bogatstvo. Imao je koji mjeseci manje od 88 godina.

Dio njegove ostavštine Rabuzinovi štovatelji imaju priliku sljedećih mjesec dana pogledati u njegovoj rodnoj kući u Ključu i marofskom KIC-u, koji nosi njegovo ime.
U tijeku su 3. Rabuzinovi dani, kojima KIC i Turistički ured pokušavaju Ivanu Rabuzinu priskrbiti priznanje koje zaslužuje kao jedan od najcjenjenijih hrvatskih umjetnika u svijetu ikad.

Rosenthal i Japan

Rabuzinova naiva je osvojila svijet čak toliko da su, kako kažu dvije žene koje su osmislile manifestaciju, Ivana Kušek (KIC) i Renata Horvatić (TZ), hrvatskog naivca prije prepoznali izvan granica Hrvatske nego što je njegov rad postao cijenjen u domovini.

– Tapiserije prema motivima Ivana Rabuzina izrađivale su se u jednoj od najpoznatijih svjetskih tvornica, u francuskom Avisonu, dok je dio radila Regeneracija Zabok; uz Salvadora Dalíja je bio jedini slikar pozvan da oslika porculan za najslavniju tvornicu porculana u svijetu, Rosenthal; autor je poznatoga kazališnog platna u japanskom teatru Kubuki, koje je izrađivalo 40 tkalaca. Japanci su slikara tražili u cijelom svijetu, njih desetero je ušlo u uži izbor, a posao izrade je dobio baš Ivan Rabuzin… – nabraja Ivana Kušek.

Želja nam je da grad bude prepoznatljiv upravo po slikaru. Da Ivan Rabuzin bude motiv za dolazak u Novi Marof. (Ivana Kušek)

O relativnoj „neprepoznatljivosti“ Ivana Rabuzina na nacionalnome nivou pisala je i Zdenka Zdelar, autorica izložbe tapiserija na prvim Rabuzinovim danima.
Ambicija Ivane Kušek i Renate Horvatić je brendirati grad prema Ivanu Rabuzinu:
– Želja nam je da grad bude prepoznatljiv upravo po slikaru. Da Ivan Rabuzin bude motiv za dolazak u Novi Marof – kažu.

Njihova ambicija ne bi trebala biti teško ostvariva kad im je glavni adut slikar svjetskoga glasa, međutim, previše je za očekivati da Novi Marof to odradi sam.

– Prevelika je to priča za marofske ljudske i novčane resurse – kažu naše sugovornice, koje od državnih institucija dosad nisu dobile nikakvu pomoć za bilo što vezano uz Ivana Rabuzina. U Marofu se nadaju da će se to što prije promijeniti. Dobru volju vide u komunikaciji s Ministarstvom kulture oko proslave 100. obljetnice slikareva rođenja u ožujku. – Planiramo veliku, međunarodnu proslavu, ali zasad je sve u povojima, pa ne bismo razgovarali o tome – kaže Ivana Kušek.

Cilj je, dakle, „prepoznavanje“ Novog Marofa kao doma Ivana Rabuzina te da kao takav bude upisan na umjetničku kartu svijeta. Sugovornice spominju Nizozemsku i van Gogha, zemlju koja velik dio svoje prepoznatljivost duguje velikom slikaru.

Kao najveći adut za privlačnost turistima pokazala se rodna kuća Ivana Rabuzina, djelo velikoga hrvatskog arhitekta i slikarova prijatelja Vjenceslava Richtera. Ona je i dom njegovu sinu Damiru, u kojem živi s majkom. Oni ne znaju u koliko kvadrata žive, jer spekuliralo se s različitim brojkama, a Damir Rabuzin je siguran samo da ima 800 ili više kvadrata. U toj velikoj kući s krovom od bakra cijeli je prostor iskorišten, a atelje je ostao točno onakav kakvog je za svoga zadnjeg boravka za štafelajem ostavio Ivan Rabuzin.

Slike u ogledalu

Damir Rabuzin danas kao da živi u mauzoleju, ali za njega je to kuća gdje je od oca dobio neke od najvrednijih životnih lekcija. – Jednom zgodom mi je rekao: „Sine, pazi, od svih poslova u životu, najteže ti je misliti“ – govori Damir Rabuzin.

Oca vidi kao čovjeka koji je prije svega bio uporan, radio je i mislio. – Saslušao je naš problem, želju… porazgovarao s nama, ali nije odmah i odgovorio. S odgovorom je, kao vrlo pedantan čovjek, pričekao dva dana. Bio je taktičar, volio je ljude, a kad je bio u ateljeu, puštali smo ga na miru, iako to nikad striktno nije zatražio. Volio je sjediti, pisati, vodio je dnevnike… i stalno je nešto radio. Znao je što je život i cijenio to – prisjeća se Damir.

Smatrao je da je uvriježena slikarska ekscentričnost samo image za eksponiranje.
Damir Rabuzin je umirovljenik s mirovinom od 1750 kuna koji uzdržava kuću od 800 kvadrata. Iako je najveći dio kuće otvoren za posjetitelje, ni od koga za režije ne dobiva ni lipe, a samo prošlog mjeseca iznosile su oko 4000 kuna.

Kuća zapravo „preživljava“ zahvaljujući Ivanu Rabuzinu i njegovoj ostavštini. Sreća je što su zdanje od najboljih materijala radili najbolji radnici, pa još uvijek odolijeva vremenu. Međutim, pitanje je kad će trebati ozbiljne renovacije i tko će ih platiti. Svi kažu da nemaju novaca, od najniže do najviše razine.

Ivan Rabuzin je za vrijeme slikanja uvijek u džepu nosio ogledalce. Često bi prekidao rad, stao ispred slike i pogledao je u ogledalu. Bio mu je to nezaobilazni ritual.

Kultura

Denis Peričić u Karlovcu primio svoju 111. književnu nagradu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu na pjesnikov je rođendan, 21. ožujka,
održana svečana dodjela nagrada najboljima na drugom Natječaju „Na tragu pjesnika“,
posvećenom velikom hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću, poginulom u Drugom
svjetskom ratu.

Natječaj je organiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Varaždinski književnik Denis Peričić dobio je drugu nagradu za pjesmu „Što je preostalo“.

Prema procjeni stručnog povjerenstva, u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i
Nataša Vojnović, prvu nagradu osvojio je Tin Fresl iz Jastrebarskog, a treću Jelena Stanojčić
iz Zagreba.

Na prošlogodišnjem, prvom izdanju ovog natječaja, prvu nagradu osvojio je upravo – Denis
Peričić.

– Nakon prve i druge, volio bih iduće godine dobiti i treću nagradu! Pa da kompletiram te
svoje ‘male Gorane’… Naravno, šalim se, ali nimalo se ne šalim kad kažem da svaka nagrada
vezana uz Goranovo ime zauzima posebno mjesto u mom srcu. Organizatorima i stručnom
povjerenstvu upućujem svoju duboku zahvalnost na ovom priznanju – ističe Denis Peričić kojem je ovo već 111. književna nagrada.

Nastavite čitati

Kultura

Nagrada Porin za zbor Chorus angelicus i Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Glazbena škola u Varaždinu/Facebook

Dodjela 31. po redu glazbene nagrade Porin održana je u subotu, 23. ožujka.

Dvorana u zagrebačkom HoB-u bila je prepuna velikih, dobro poznatih i priznatih imena hrvatske glazbene scene, kao i onih koji „tek kreću“ na svoj glazbeni put. Crvenim tepihom prošetali su nominirani glazbenici zajedno s brojnim poznatim licima koja su se našla na ovogodišnjoj dodjeli u ulozi gostiju ili uručitelja najpoželjnije glazbene statue.

Veliki uspjeh na ovogodišnjem Porinu postigli su Berislav Šipuš i Vojko V sa suradnicima osvojivši po četiri statue Porina. Tri statue Porina pripale su Letu 3 i Tamari Obrovac sa suradnicima, a još jedna posebnost ovogodišnjeg Porina su i čak tri dobitnika u kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe.

U kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe su čak tri dobitnika, a u ovoj karegoriji nagrade su otišle i u Varaždin.

Među dobitnicima je Chorus angelicus, Capella Savaria, Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran; Tia Pikija, sopran; Sonja Runje, alt; Hugo Hymas, kontratenor; Franko Klisović, kontratenor; Emanuel Tomljenović, tenor; Grga Peroš, bariton; Krešimir Stražanac, bas; Zsolt Kalló; umjetnički voditelj; Capelle Savarie; dirigent: Anđelko Igrec, za skladbu „Johann Sebastian Bach: Muka po Mateju BWV 244“.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje