Povežite se s nama

Ljudi i priče

Novi vrtovi za Varaždince koji žele svoje povrće

Objavljeno:

- dana

GRABANICE

Imati svoju malu oazu, par gredica i uzgajati povrće. Više od stotinjak Varaždinaca postali su povrtlari, a jedno zapušteno zemljište u Biškupcu učinili su mjestom punim života. “Čudesni vrtovi” projekt je započet još 2012. godine, a čim je pokrenut izazvao je velik interes kod Varaždinaca. Krajem godine osnovana je još jedna udruga “Grabanički vrtovi” koja već okuplja 30-40 Varaždinaca zainteresiranih za obradu zemlje. Grad Varaždin odlučio im je na korištenje dati 4,500 kvadratnih metara zemljišta iza Grabanica.

 – Radi se o građevinskom zemljištu u vlasništvu Grada na kojem se u bližoj budućnosti ne planira ništa graditi. – Kako se projekt u Biškupcu pokazao uspješnim, odlučili smo krenuti dalje. Ne samo da ljudi obrađuju zemlju koju Grad samo kosi već je tu i jedan socijalni efekt – rekao je gradonačelnik Goran Habuš prošlog četvrtka predstavljajući novo mjesto za varaždinske vrtove. – Ljudi koji su nam se javili su većinom mlade obitelji s djecom i nisu socijalno ugroženi. Kako ima mjesta za 60 do 70 parcela od 50 kvadrata, mjesta još ima pa pozivamo sve zainteresirane da nam se jave na brojeve telefona 214-420 i 091 764-7090 – objasnio je predsjednik udruge Branko Godinić te dodao kako će se uvelike oslanjati na iskustva članova Gredice.

Cijela obitelj

Kada Grabanice zažive kao Biškupec to će biti još jedno veselo mjesto za povrtlarenje, ali i za cijelu obitelj. Žarko i Sandra Radovanović jedni su od zaljubljenika u obrađivanje zemlje u Udruzi Gredica, a sa sobom na vrt često dovode i svoje sinove.
– Zainteresirali smo se za vrtove kad smo promijenili prehranu i počeli jesti više povrća. Do tada smo gotovo sve kupovali na tržnici, no ni tamo sve nije certificirano kao ekološko, a kod nas još uvijek nema bio povrća, barem po povoljnim cijenama. Za ono što nam naraste na vrtu sigurni smo kako je uzgojeno – kaže Žarko.
Veli, često s njima na vrt idu i dvojica sinova stari 10 i 4 godine. – Ne tjeramo ih da rade, ali uvijek nađu neku zanimaciju ili se igraju s drugom djecom. Kroz to što mi radimo uče i o tome kako biljni svijet funkcionira te da za sve treba truda što je odlično za gradsku djecu. Stvara se i drugačiji odnos prema hrani – veli Žarko.

Ideja zajednice

Mlade obitelji možda jesu najzastupljenije u Gredici, no ima puno mladih samaca koji su se zainteresirali za povrtlarstvo u Biškupcu. – Od prijateljice sam čula da postoji mogućnost da se na korištenje dobije zemlja, a to me zanimalo pošto sam već nešto počela vrtlariti u vikendici kod roditelja. No vikendica mi je bila predaleko, a u Biškupec se može i biciklom. Ono što mi se ovdje najviše sviđa je ta ideja zajednica koja obrađuje zemlju na ekološki način i dijeli znanje i iskustvo – ispričala nam je Jelena Kovačić.
Kaže, puno je toga naučila, a povrća na kraju ima i više nego što joj je potrebno. – Ne uspije uvijek sve. Nešto ponekad rodi kao ludo pa znam podijeliti obitelji i prijateljima, a nekad ne uspije. U Čudesnim vrtovima međusobno i razmjenjujemo urod, što je super – kaže Jelena koja svoje gredice opisuje i kao antistresni tretman.
Ekološko uzgajanje povrća na rubu grada možda je preskočilo koju generaciju, no sada je postalo sigurno da se tome okreće sve više Varaždinaca.

Izvor:
Foto: Siniša Sović

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Obrtnici priuštili pravo sajmeno raspoloženje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SAJAM

Da su varaždinski obrtnici žilava „sorta“, unatoč svim nedaćama koje su ih snašle zadnjih osam godina, pokazali su ovog vikenda na Obrtničkom uličnom sajmu. Izlagalo se na 50-ak štandova, atmosfera je bila prava sajmena, puna dobrih vibracija.

Jedni su šišali, drugi prodavali svoje originalne proizvode, treći održali modne revije vlastitog dizajna… Svi su imali zajedničko jedno – tvrdoglavost i kretivnost. Onu tvrdoglavost koja koja im je trebala zadnjih osam godina kako bi opstali i danas mogli pokazati tu svoju kreativnost. Frizerke je taj dan podsjetio na subote otprije desetak godina, kad su mušterije kavom „mitile“ mjesto za frizuru prvog dana vikenda. Neki od onih koji su sjeli u frizerski stolac priznaju da nije bilo slučajno. – Pročitala sam da će biti besplatno šišanje i frizura, pa sam odlučila iskoristiti priliku. Kad plaćam, ne mogu si priuštiti eksperimente, idem na sigurno. Ovako riskiram i lani nisam požalila. Evo me opet… – veli Marina dok sjeda u frizeraj na Korzu.

Viktor Plavec

Zadovoljan je i Viktor Plavec, vjerojatno najstariji varaždinski obrtnik, kako po godinama tako i po više od pola stoljeća obrtničkog staža. Vjeruje da će obrtništvo opstati, ali, kaže, ne bi bilo loše kada bi država pripomogla. – Unatoč svemu, obrtnici se ne daju. No, neki su zanati, poput recimo postolar, s dozvolom jeftinog uvoza gotovo pa nestali. Država bi trebala uvesti red na tržištu, čuvati tradiciju i efektnim mjerama pomoći obrtnicima da opstanu – govori Viktor Plavec, umirovljeni vlasnik fotografske radionice. Plavec zna o čemu govori, jer upravo je njegova obitelj vjerojatno najdugovječnija varaždinska obrtnička familija – njegova unuka je sad četvrta generacija koja vodi obiteljsku fotografsku radnju. Korzom je prošetao i kalifornijski bračni par iz San Francisca, Doug i Jane, čija je radoznalost dovoljno govorila o zanimljivosti tradicijskih zanata turistima. Sve ih je zanimalo – ručni radovi, veseli kišobrani oslikani anđelima i gradskim motivima Suzane Bernat, srednjovjekovne krinoline i odore Udruge Potkalničkih plemenitaša, proizvodi opojnog mirisa lavande Jadranke Lili Plešnar, savršeno očuvani oldtimeri, domaći med, bučino ulje… Doug veli da se osjeća kao da su ga „anđeli spustili na Korzo“, a ne da je usputni putnik koji je s crusera kojim krstari jadranskom obalom – od Albanije do Grčke – na nekoliko sati stigao u Grad. – Anđeo me spustio u svoju anđeosku ulicu – veli Doug i dodaje da je iznimno vidjeti lokalne ljude koji rade ono u čemu uživaju. Sreća pa ne znaju sve probleme s kojima se susreću ti lokalni ljudi kako bi opstali i radili baš to u čemu uživaju. 

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje