Posljednjih su se godina, prema raznim istraživanjima, prehrambene navike osnovnoškolaca i srednjoškolaca pogoršale, pa tako mnogi roditelji navode da njihova djeca često ne konzumiraju dovoljno voća ili povrća, ribe i zdravih napitaka, već im se prehrana temelji na prženoj hrani, slatkišima, slanim grickalicama, gaziranim napitcima i sličnom.

Što poduzeti?

Koliko takva prehrana utječe na njihov razvoj, ali i cjelokupno zdravlje, objasnila je Ivana Domislović, dipl. ing., univ. spec. nutricionist, s dugogodišnjim iskustvom u struci. Svoj profesionalni put započela je 2006. godine radeći kao stručna konzultantica za zdravstvenu ispravnost hrane u prehrambenoj industriji te nastavila osnivanjem obrta Verde family, gdje spaja veliku ljubav i profesiju.

Danas kao nutricionistica radi i u Poliklinici Adarta u Varaždinu kao stručni suradnik, članica je Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara te surađuje s brojnim udrugama, vrtićima i školama na području Hrvatske obrađujući teme nutricionizma. Poznata je i po tome što već 10 godina vodi Facebook grupu “Domaće kašice za bebe”, koja s grupom “Domaća kuhinja za našu djecu” broji više od 290.000 članova. Strastvena je biovrtlarka te majka troje djece.

Razgovor započinjemo temom prehrane srednjoškolaca, odnosno neugodnom činjenicom da je u Gospodarskoj školi u Varaždinu u vrijeme provođenja projekta “Sit, a fit” više od dvije trećine prisutnih srednjoškolaca izjavilo da prvi obrok ima tek u vrijeme velikog odmora (u jutarnjoj smjeni).

– Djeca danas u školu odlaze bez doručka, a u vrijeme velikog odmora su već pregladnjela. Izbor prehrambenih proizvoda i kvalitetnih obroka u blizini varaždinskih, ali i općenito škola je iznimno loš. Posljedično je i veća učestalost konzumacije brze hrane, pekarskih proizvoda te zaslađenih i energetskih napitaka. Velik broj djece kuhani obrok ima tek u kasnopopodnevnim satima. Također, djeca koja putuju na nastavu u popodnevnoj smjeni ističu da ne doručkuju, a rijetko i ručaju jer “ne stignu” ili “nemaju ništa spremljeno”. Njima je prvi obrok tek za popodnevnoga velikog odmora, a neki navode da im je prvi obrok tek u večernjim satima. Taj se obrok ponovno bazira na kruhu, namazima ili pak raznim pahuljicama s većim sadržajem šećera – objašnjava nutricionistica Ivana Domislović, navodeći da je takva prehrana uglavnom količinski izdašna, energetski bogata, a nutritivno iznimno siromašna.

Takva kontinuirana prehrana neupitno dovodi do problema sa zdravljem, a napose s debljinom, koja je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema i izazova današnjeg društva. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, debljina je klasificirana kao bolest, ističe naša sugovornica, te je u svim europskim zemljama zabilježen zabrinjavajući porast broja djece s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom.

Hrvatska se tu nalazi na visokom petom mjestu, zajedno s ostalim zemljama mediteranske regije Europe. Naime, rezultati istraživanja “Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI)” pokazuju da 35 % djece u dobi od osam do devet godina starosti u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Na nacionalnoj razini je problem debljine veći u dječaka nego u djevojčica te iznosi 17,8 % u odnosu na 11,9 % u djevojčica.

– Debljina u djetinjstvu predstavlja rizik za narušeno cjeloživotno zdravlje i razvoj brojnih kroničnih nezaraznih bolesti, poput šećerne bolesti tipa 2, povišenoga krvnog tlaka, kardiovaskularnih bolesti, koštano-mišićnih bolesti, astme i zloćudnih novotvorevina. Podjednako je važno napomenuti da su djeca s debljinom često u društveno nepovoljnijem položaju, izolirana i odbacivana, ponekad i izrugivana. Imaju niže samopouzdanje te lošiji školski uspjeh. Već u osnovnoj školi susrećemo se s djecom koja “paze” na prehranu, mršave i pobornici su raznih dijetnih režima. Danas znamo da na pojavu debljine vrlo velik utjecaj ima i vrijeme ranoga životnog razdoblja, koje uključuje i prenatalno vrijeme (epigenetski čimbenici u vrijeme trudnoće, debljina majke prije i u vrijeme trudnoće, razvoj gestacijskog dijabetesa), ali i postnatalno razdoblje: dužina dojenja i/ili izostanak dojenja, pravovremeni početak uvođenja krutih obroka, izbor namirnica u početku dohrane koje nadopunjuju nedostatak hranjivih tvari koje u toj dobi majčino mlijeko više ne zadovoljava (željezo, cink, omega 3 masti), nepravilna prehrana u djetinjstvu, nedovoljna tjelesna aktivnost, navike obitelji i socioekonomski status obitelji – objašnjava Ivana Domislović.

Upitali smo je pomažu li regulaciji pretilosti kod djece i mladih određene tablete koje su dostupne na tržištu upravo za tu primjenu, ili su pak rješenja za pretilost fizička aktivnost i pravilna prehrana, na što odgovara da proizvodi na tržištu koji obećavaju brzo mršavljenje, sagorijevanje masti i zavidnu vitku liniju bez promjene životnog stila ne samo da ne dovode do željenog efekta nego mogu i štetno djelovati na zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno. Tu je i problem nedostatka kontrole kvalitete i štetnosti za zdravlje takvih preparata.

– Dijetna kultura je kod nas iznimno razvijena, mlade osobe se stavljaju u okvire “prihvatljivog”, stavljajući velik teret na leđa adolescenata, koji se s tim teretom teško nose. Nerijetko dolazi i do poremećaja u prehrani, koji često ostaju i neprepoznati te se protežu u odraslu i stariju dob. Potrebna je sustavna edukacija roditelja i djece već od vrtićke dobi, kako bi se usadile i prihvatile smjernice pravilnoga životnog stila. Pravilni životni stil ne uključuje samo raznovrsnu i nutritivno kvalitetnu prehranu nego i tjelesnu aktivnost, higijenu spavanja, poštovanje cirkadijalnog ritma, menadžment stresa, ali i emocionalno zadovoljstvo i stvaranje pozitivnog odnosa prema svom tijelu – naglašava nutricionistica Domislović. Objašnjava da se pravilne prehrambene navike baziraju na postulatima mediteranske prehrane: uključuju optimizaciju frekvencije obroka kroz dan, kako bi tijelo imalo dovoljno energije. Obično se govori o trima glavnim obrocima, uz dva međuobroka. No, ovo nije pravilo, nego preporuke koje se mogu mijenjati ovisno o životnom stilu pojedinca.

– Svakako, za školsku dob, doručak je od iznimne važnosti jer djeca tako dobiju dovoljno energije za školske izazove i učenje te sprečavaju kasniju potrebu za većom količinom energetski (pre)bogate hrane. U ovom obroku trebalo bi birati kombinaciju cjelovitih ugljikohidrata, bjelančevina i masti, na primjer omlet s povrćem i integralnim kruhom, namaz na bazi sira, mahunarki i sjemenki suncokreta, jogurt sa zobenim pahuljicama, voćem i orašastim plodovima ili sjemenkama. Sve su to brzo gotova i nutritivno kvalitetna jela. U prehrani populacije općenito nedostaju povrće, mahunarke, riba, sjemenke i orašasti plodovi. Ručak, koji se obično tradicionalno sastoji od mesa i ugljikohidrata (krumpir, riža, proso, heljda), potrebno je obogatiti dodatkom povrća. U večere je potrebno ubaciti više mahunarki i povrća, kuhana jaja, ribe… Voće je također odlično u međuobroku s orašastim plodovima i/ili jogurtom. Jednostavno i brzo te se može ponijeti sa sobom – predlaže Domislović te napominje da se iznimno malo važnosti pridaje nedostatku predmeta u školi koji će djecu naučiti praktičnom radu, odnosno naučiti ih uzgojiti vlastitu hranu te kako tu hranu pripremiti.

Stoga je veseli što su u projektu “Sit a fit”, uz edukaciju u klasičnom smislu predavanja, uključili i ovaj tip edukacije te odveli učenike u kuhinju i potaknuli ih da sami kuhaju. – Iznimno me razveselilo što su mladi, koji dotad nikad nisu ništa kuhali sami, pripremili sami svoj obrok, kušali ga i hrabro odlučili svoje naučene vještine predstaviti roditeljima – zaključuje naša sugovornica.

RAVNATELJICA VESNA VRČEK O PREHRAMBENIM NAVIKAMA SREDNJOŠKOLACA:

“Ima učenica koje su izrazito mršave i ne jedu gotovo ništa”

Promatrajući prehrambene navike učenika škole, ravnateljica Graditeljske, prirodoslovne i rudarske škole Varaždin Vesna Vrček, prof., navodi da se danas prehrana srednjoškolaca svakako treba poboljšati.

– Bilo bi lijepo kad bi škole mogle imati salate, prirodne sokove, šejkove, kuhanu hranu i slično u ponudi obroka za pauze umjesto peciva – smatra ravnateljica Vrček, navodeći da, iako se srednjoškolce danas dosta informira o važnosti pravilne prehrane i aktivnog načina života, većina njih savjete ipak usvaja – djelomično. – Oni uče o prehrani, ali za vrijeme pauze najčešće jedu peciva iz pekarnice pokraj škole. Manji broj učenika hranu nosi od kuće i priprema si zdravije obroke. Ne mislim da se dovoljno zdravo hrane, barem u školi, kod kuće ne znam, ali prema dojmu, ne. Ima učenika, posebno učenica koje su izrazite mršave i ne jedu gotovo ništa, što je opet možda neki od poremećaja. Većina ipak naginje nezdravoj hrani – otkriva ravnateljica Vrček te dodaje da je, kada je riječ o Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi, interes za upis u smjerove vezane uz prehranu, odnosno prehrambene razrede (tehničar nutricionist i prehrambeni tehničar) stabilan, odnosno da se uvijek popune oba razreda, pogotovo sada kada su ograničeni na 20 učenika.

Prehrana u varaždinskim vrtićima – Poštuju li se standardi?

Kada je riječ o prehrani u vrtićima, postoje nacionalni “Prehrambeni standardi za planiranje prehrane u vrtićima”. U praksi, kaže Ivana Domislović, postoje dobri primjeri koji su ih proveli, kao i primjeri koji su manje uspješni u tome.

– Mjesta za napredak uvijek ima, no, kao i sve promjene koje se donose u životu, one moraju biti svrsishodne, postupne, ali dosljedne, uz obvezno uključivanje edukacije svih sudionika: od zaposlenih u vrtiću do djece i njihovih roditelja. Jedino takav sustavni rad može dati zadovoljavajuće rezultate. U usporedbi s prehranom u većini osnovnih škola, a osobito s prehranom srednjoškolaca, vrtićka prehrana zasad ipak najviše prati smjernice. Već i danas imamo pozitivnih primjera u praksi koji pokazuju da je, kada postoje želja i volja, sve moguće – ističe Domislović, koja s veseljem ukazuje da je i Grad Varaždin prepoznao važnost ovakvog pristupa i odnedavno započeo s projektom uvođenja “Healthy meal” standarda u varaždinske gradske vrtiće, čime će se osigurati nutritivno kvalitetna, ali i djeci prihvatljiva prehrana.

Kao jedan od odličnih primjera navodi i Dječji vrtić “Gumbek” u Beletincu, u kojem, osim što veliku važnost pridaju prehrani i formiranju pravilnih prehrambenih navika, djeca sama uz pomoć odgojitelja uzgajaju povrće u vrtićkom povrtnjaku.