Povežite se s nama

U fokusu

Obećanje ludom radovanje: Što su političari obećavali Varaždincima, a nikad nisu ostvarili?

Objavljeno:

- dana

Svašta su nam obećavali

Rješavanje bala u Brezju, Tehnološki park II, POS stanogradnja, aglomeracija,  obnova vrtića i škola, izgradnja rotora, preseljenje FOI-ja, uređenje vojarne u Optujskoj, preseljenje sigurne kuće, uređenje Sinagoge… To su samo neki od projekata koje su političari godinama obećavali Varaždincima.

Obećanje ludom radovanje. Tako bi se najbanalnije i najtočnije mogla opisati varaždinska stvarnost. Obećavalo se puno, a napravilo ništa, osobito zadnjih šest godina.

Vlast Gorana Habuša ne samo da nije ispunila niti jedno predizborno obećanje, nego je Habuš valjda jedini gradonačelnik koji je u političku mirovinu otišao bez dobivene lipe iz EU fondova za kapitalne projekte. Štoviše, na raspolaganju je bilo i preko milijardu proračunskih kuna, a niti jedan započeti gradski projekt nije uspješno i završen.

A projekata je bilo. Obećanih ili započetih pa propalih.

Bale

Prije punih 12 godina je, 2005. godine, za vrijeme gradonačelnika Ivana Čehoka, počelo ilegalno odlaganje smeća u Brezju na vodozaštitnom području.

Nabavljena je balirka, ali za tu lokaciju nisu bile ishođene nikakve dozvole. Dvije godine kasnije, 2007. godine inspekcija zaštite okoliša je izdala rješenje da se balirani otpad hitno mora ukloniti s vodozaštitnog područja.

I? Na ulazu u Varaždin je i danas ekološka bomba: stotine tisuća tona raspadnutog smeća, koje bakterijama zagađuje pitku vodu.

Ironično je da su građani sami skupo platili sav taj otrov i smrad: privremeno skladištenje i zamatanje otpada u foliju koje su plaćali preko računa za smeće koštalo ih je 40 milijuna kuna.

U međuvremenu je bilo godina kad se obećavalo „sigurno rješenje problema“, ali i onih, kao 2013. godine, kad bale uopće nisu uvrštene u proračun. Ipak, najčešće su proračuni i počivali na balama, kao onaj 2015. godine, koji je prihvaćen baš zbog 100 milijuna kuna namijenjenog za Brezje.

S odlaskom vlasti prije nekoliko mjeseci, rješenje je bilo dalje nego ikad.

Ne samo da se problem smeća nije riješio, nego je gradonačelnik umalo pretvorio Varaždin u regionalni centar za otpad. Da je uspjela njegova nakana prodaje MBO tvornice koprivničkoj Piškornici to bi se i dogodilo.

Paradoksalno:bio bi to centar za otpad koji nije riješio problem vlastitog baliranog smeća.

Grad je, također, sam raspisao natječaj i odabrao koncesionara kojemu će predati balirani otpad, ali niti taj, vlastiti posao, nije realizirao. Zbog toga sad novi koncesionar sudskim putem od Grada traži 80 milijuna kuna odštete.

Tehnološki park II

Najveći gradski projekt, vrijedan gotovo pola milijarde kuna, Tehnološki park II – planiran  u Brezju, na području baliranog smeća – pompozno je najavljen, odrađena je dokumentacija vrijedna 15,5 milijuna kuna i sve je stalo.

Papiri su plaćeni novcem iz Europe i države.

– Varaždin postaje važna poslovna destinacija, očekuje se obrt kapitala od preko pola milijarde kuna i 1000 novih radnih mjesta – najavljivalo se. U projektu je nacrtan moderni kompleks sa tri zgrade u staklu, u kojima bi se smjestile 250 start up tvrtke.

Prije godinu dana je tadašnji gradonačelnik, Goran Habuš, najavio otvaranje za četiri godine. Bio je to račun bez krčmara: studija je pokazala da kompleks neće biti samoodrživ. Kako Tehnološki kompleks ne bi jednog dana bio preveliki gradski trošak, trebalo je preprojektirati pa tek onda tražiti novac iz Europe.

Umjesto predviđenih 50 milijuna eura, optimalnim se smatralo 35 milijuna. Goran Habuš je nekako za sve uspio okriviti tadašnjeg ministra regionalnog razvoja i eu fondova, Tomislava Tolušića pa se gradonačelnik na njega mislio požaliti novom ministru. Ali je prije otišao nego je uspio ishoditi najavljeni sastanak.

Tako su svi za koje su se čuvala mjesta u Nadzornom odbroru Tehnološkog parka ostali bez bogatog honorara.

POS

Poticanja stanogradnja je bio dobro osmišljen projekt za jeftino rješavanje stambenog pitanja Varaždinaca. Međutim, nakon 2011. godine se sve počelo urušavati. Grad je prestao s nadzorom JUGSA i u jednom trenutku se sakupilo 20 milijuna kuna koje je trebalo vratiti APN-u. O tome gdje je završio novac niti dan danas nije baš jasno.

Od nekoliko stotina stanova puno ih je ostalo nedovršenih ili su sumnjive kvalitete. Osim POS naselja u Jalkovečkoj, građenog prije 2011. godine, ništa nije završilo kako treba.

U Vilka Novaka su stanari raskidali ugovore i uselili u susjedne zgrade Marlexa po istim uvjetima plaćanja. Ako je Vilka Novaka promašaj, Hrašćica je totalni kolaps. Od nekoliko desetaka stanova je prodano njih nekoliko. Grad je u jednom trenutku namjeravao zgrade ispod svake cijene prodati poduzetniku Kišićeku za Dom umirovljenika, ali je to spriječeno.

Tako je još jedna dobra  ideja devalvirala u promašenu investiciju.

Gradonačelnik Habuš je i sam 2011. godine bio zagovornik poticajne stanogradnje i na sjednici Gradskog vijeća glasao za projekt. Ali kad su kupci stanova izašli na prosvjede zbog nedovršenih stanova, nekvalitetnih radova i sumnjivih lista prioriteta, gradonačelnik Habuš je stao na stranu tadašnjeg ravnatelja JUGSA, Vladimira Kukeca.

Čak i kad su se počele gomilati sumnje u dvojbeno poslovanja ravnatelja, gradonačelniku je trebalo tri godine dok ga nije razriješio dužnosti. Tako danas u POS naselju u Ulici Vilka Novaka umjesto zadovoljnih mladih stanovlasnika žive ljudi koji se bore za krpanje loše napravljenih stanova.

FOI

U proračunu za 2014. godinu je najavljeno preseljenje FOI – ja iz zgrade pokraj Katedrale u prostore Društva naša djeca. Zgradu su obećali vratiti crkvi koja bi tamo otvorila katoličku školu. Tri godine kasnije studenti su još uvijek prvi susjedi crkvenjaka. Preseljenje se više niti ne spominje.

Aglomeracija

Projekt vrijedan 684 milijuna kuna zapeo je već na natječajima. Natječaji Varkoma su poništeni nekoliko puta i aglomeracija nije ništa bliža nego prije deset godina. Izravna šteta je dosad pola milijuna kuna.

Neizravna je puno veća, stotine milijuna. Toliko bi tvrtke na izgradnji i gradski proračun uprihodili da se aglomeracija realizirala.

VI. osnovna škola

Obećana je dogradnja vrijedna 37 milijuna kuna. Ima novaca, nema novaca, „pronađeno“ šest milijuna kuna u proračunu. U jednom trenutku je 2016. Godine gradonačelnik najavio završetak radova u rujnu. U tom trenutku projekt uopće nije imao građevinsku dozvolu. Škola je i danas u jednakom stanju.

Vrtići

Za uređenje derutnih gradskih vrtića trebalo je uložiti 10 milijuna kuna. Iz Grada su za posao energetske obnove planirali dobiti 6,6 milijuna kuna iz fondova ali su – zakasnili na natječaj!?

I još puno toga

Za lanjsku godinu je najavljena gradnja čak dvaju rotora. Nije izgrađen niti jedan. Obećano je rješenje prometnog kolapsa na Kućanskoj rampi – ništa. Zaštita pružnih prijelaza – ništa.

Godinama se čekalo na prenamjenu vojarne u Optujskoj za civilne svrhe.

Grad je vojarnu dobio na korištenje, trebalo je donijeti novii Prostorni plan i naći joj civilnu namjenu. Nakon punih 20-ak godina je počeo projekt MOPS – u bivšu vojarnu uselile bi udruge, možda i Sveučilište, galerije… – ali Grad je zakasnio i vojarna se vraila vlasniku. U  nju će se, odlučeno je, vratiti vojska.

Puno se toga obećavalo i u vezi s varaždinskim Aerodromom: pilotska škola, pristanišna zgrada, proširenje hangara… Aerodrom danas zjapi prazan.

Nerealizirano je i preseljenje Sigurne kuće. Kuća se nalazi u susjedstvu skloništa za beskućnike i poznata je adresa, što je apsolutno neprihvatljivo. Gradska vlast je davno kupila novu kuću ali ona još i danas zjapi prazna.

Grad se naziva Gradom kulture i sam sebe demantira: obećana je obnova Sinagoge, otvaranje Stančićeve galerije, rješenje za smještaj zbirke Malogorski. Varaždin nije ušao niti u drugi krug kandidature za Europsku prijestolnicu kulture. Već dvije godine nije održan tradicionalni Sjajni bal, koji je okupljao diplomate, Špancirfest je lani prvi put završio u debelom  minusu.

I ono što ekskluzivno doznajemo: Gradski Arhiv se još nije niti stigao udomaćiti u novim prostorima u Optujskoj, a vjerojatno će morati iseliti budući da se vraća vojska. Preseljenje Arhiva se godinama odgađalo. Pitanje je kud sa građom. Jer, Žitnica na Starom gradu – u kojoj je bio čuvan veliki dio arhivske građe – vraćena je Gradskom muzeju i počelo je preuređivanje.

Niti riječi…

Aquacity i Dravska šuma potpuno su zapušteni. Umjesto da se gradsko jezero uredi, poduzeće koje ga vodi i dalje posluje s gubicima i umalo je završilo u stečaju.

U Dravskoj šumi se jedino planirala postaviti javna rasvjeta, ali i to izbačeno iz zadnjeg proračuna.

Točka na i

Obećanih, a nerealiziranih projekata ima još puno. Ovo je samo „kratka“ lista onih o kojima se najviše pričalo i koji su se najdulje nalazili na listi prioriteta. Prioriteta koji se razvlače godinama, pa i desetljećima.

A, jedni projekti su mogli financirati druge. Dobar gospodar bi od zarade na onome u što nije uložio niti kunu  rješavao probleme neprofitabilnih institucija ili objekata. Recimo, zaradom od prodaje zemljišta u Brezju platio obnovu vrtića ili novac od najma prostora u vojarni potrošiti na uređenje Dravske šume. Ali valjda je to preteška matematika.

Za desetak dana su izbori. Iste političke opcije ili političari koji su obećali pa zeznuli nalaze se na izbornim listama i očekuju glasove u svoju korist.. I opet obećaju. A jedino što bi bilo fer obećati je da više nikad neće obećavati. Jer osjećamo se bedasto.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

U fokusu

Zabrinuti Marofčani o spalionici: “Već smo iskusili gomilanje smeća, smrad i neadekvatno filtriranje kemikalija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Eko udruga „Naš zavičaj“ uspješno je organizirala javnu tribinu o utjecaju spalionice u Podrutama na okolna mjesta grada Novog Marofa.

U velikoj dvorani Kulturnog centra Ivan Rabuzin pred osamdesetak znatiželjnika u srijedu, 28. rujna, o spaljivanju otpada postupkom vakuumske pirolize govorili su prof. Stanko Uršić, inače umirovljeni fizikalni kemičar te bivši predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, te gradonačelnik Siniša Jenkač.

Uvodnim govorom prisutnima se obratio predsjednik Eko udruge „Naš zavičaj“ Ivica Đurkan koji je podsjetio kako je nedavno sasvim slučajno u javnost procurila vijest da se u krugu privatne tvrtke Omega nalazi peć za pirolizu, te da će ih investitor nabaviti još nekoliko.

Zvono na uzbunu

– Na sam spomen spaljivanja mještanima se oglasilo zvono na uzbunu. To je razumljivo jer smo ne tako davno, prije desetak godina, već jednom bili prevareni. Pojavom tvrtke BBS imali smo obećanje kako će sve što rade ili namjeravaju raditi – biti bezopasno. Bilo je govora o novom zapošljavanju, što je pohvalno, ali je potom uslijedio hladni tuš. Gomilanje smeća, smrad, neadekvatno filtriranje kemikalija i da ne nabrajam dalje. I kad se odjednom pojavila ideja o spalionici, mještani su se okupili, pobunili i rekli odlučno ne! Trajala je bitka za zdravlje dulje vrijeme, ali naši roditelji nisu odustali, uspjeli su zaustaviti ekološku bombu – ustvrdio je Đurkan.
Štoviše, napomenuo je kako se, nažalost, u novomarofskom kraju danas povijest ponavlja.

– Puno je tu analogije, s izuzetkom činjenice da je termin spalionice zamotan u novi celofan, pod imenom pirolize. I laici znaju da ništa nije bezopasno gdje se spaljuje otpad. Pogotovo smo nepovjerljivi kad nam se serviraju priče o takvim spalionicama u Austriji ili Njemačkoj. Da, vjerujemo kako je to u uljuđenom dijelu Europe možda i moguće, ali to su ipak uređene Države u kojima se poštuju svi zakoni i propisi. Mi pak živimo u Hrvatskoj, gdje kojekakvi smutljivci i tobožnji menadžeri, u utrci za brzom i velikom zaradom stručno izigraju sve propise. Ti menadžeri, koji smatraju kako će lako manipulirati mještanima, naletjeli su na čvrst zid. Ova mala oaza mira, ljepote i očuvanog okoliša, pruža perspektivu zdravom suživotu čovjeka i prirode – rekao je Đurkan poručivši kako nikome neće dozvoliti da naruši takvu koegzistenciju zbog privatnih interesa vođenih profitom.
Na njega se nadovezao gradonačelnik Grada Novog Marofa i saborski zastupnik Siniša Jenkač, koji se u svojem izlaganju osvrnuo na sve što je zadnjih godina učinjeno u sferi zbrinjavanja otpada na gradskom području. Najavio je i planove u skoroj budućnosti, vezane uz povećanje postotka recikliranog otpada. Odgovarajući na pitanje jednog od sudionika tribune, o tome podržava li rad Eko udruge “Naš zavičaj” u svjetlu protivljenja instaliranju spalionice u Podrutama, Jenkač je izjavio kako podržava rad udruge.

“Suluda ideja“

Na kraju je prof. dr. sc. Stanko Uršić opširno prezentirao svoja saznanja o aktualnoj problematici sa zbrinjavanjem otpada u RH. Za pokušaj instaliranja spalionice u Podrutama rekao je da je to „suluda ideja“ i da ta tema ne zaslužuje da se o njoj uopće govori!
– Ono što je iznimno važno i čemu moramo posvetiti pažnju, je briga o otpadu, na način da od njega ne stvaramo smeće, jer se ono ne može reciklirati. Na taj način vodimo i brigu o generacijama koje dolaze iza nas. Važno je što ćemo ostaviti našim nasljednicama i kakva će biti njihova kvaliteta života u tom pogledu – zaključio je Stanko Uršić.

Nastavite čitati

U fokusu

Dok Romi u Međimurju žive „u blatu“, Kajtazi u Istri gradi luksuzni objekt za Rome, ali za odabrane?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Savez Roma Republike Hrvatske „Kali Sara“ u lipnju je za gotovo pola milijuna eura kupio atraktivno zemljište u Istri, točnije u Želiskima na Barbanštini, piše portal Istra24.

„Kali Sara“ već je uknjižen na spomenuto zemljište te su u međuvremenu angažirali i ovlašteni arhitektonski ured koji je izradio grafički prikaz novog projekta u Istri. Riječ je o projektu izgradnje tzv. Europskog romskog kulturno-sportskog centra.

Portal Istra24 od kolovoza pokušava od Saveza dobiti informacije u namjeri da predstavi projekt krovne romske zajednice u Hrvatskoj, čiji je osnivač i prvi predsjednik aktualni saborski zastupnik Veljko Kajtazi, a trenutna predsjednica je Suzana Krčmar.

Iz navedenog portala ističu da do danas nisu dobili nikakve službene povratne informacije o planiranom Europskom romskom kulturno-sportskom centru, konkretnim planovima i izvore financiranja, a nikakvih informacija o navedenom nema niti na stranicama Saveza „Kali Sara“.

Kako navode, u posjedu su grafičkog prikaza projekta koji je za „Kali Sara“ izradila tvrtka Global Connect d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu.

Luksuzni objekt?

S obzirom na izgled novog kompleksa u Želiskima, može se zaključiti da se planira gradnja luksuzne nekretnine i da će se investicija mjeriti u desecima milijuna kuna.

Naime, na površini građevne čestice koja se proteže na 6525 kvadrata, u planu je izgradnja  „zgrade javne i društvene namjene“ koja, navodi se u projektu, sadrži „više funkcionalnih cjelina u cilju organiziranja jedinstvenog kulturno-sportskog centra Roma u Hrvatskoj“.

Predviđeno je da slobodnostojeća građevina ima tri nadzemne etaže: prizemlje i dva kata te podrum. Među ostalim, planirani građevinski objekt trebao bi imati bazen, ambulantu, saunu, teretanu, kafić, blagovaonicu, kongresnu dvoranu, 14 soba i brojne druge prostorije. Više informacija o samom objektu pročitajte ovdje.

S obzirom na dostupne informacije, postavlja se pitanje – gradi li „Kali Sara“ zaista zgradu javne i društvene namjene, i za koga konkretno to gradi, ili je na pomolu gradnja turističkog objekta od kojeg će koristi imati samo odabrani?

Ne žele razgovarati

– Prodavali smo naše štale, kuće, stanove. Prodavali smo sve što smo imali, sve smo prodavali da bismo mogli na neki način skupiti novac. Dajte nas ostavite na miru. Gdje ste vi bili kada je bila deložacija Roma u Vodnjanu, zašto o tome ne želite pisati? Protjerali ste sve Rome u Vodnjanu – rekao je saborski zastupnik Veljko Kajtazi na novinarski upit o tome odakle Savezu novac za ovaj projekt, dok je predsjednica „Kali Sara“ Suzana Krčmar inzistirala da se o projektu zasad ne piše, a kasnije do nje nije ni bilo jednostavno doći te joj je službeni mobitel u više navrata bio isključen.

Dok u Istarskoj županiji prema zadnjem popisu živi 531 pripadnik romske manjine, od kojih 291 u Puli i 147 u Vodnjanu, u Međimurskoj županiji službeno žive 6954 Roma. Do njih je vrlo brzo stigla informacija da se u Istri gradi skupocjeni Romski kulturni centar.

Predsjednik Vijeća romske manjine Grada Čakovca Josip Petrović smatra da njihov saborski zastupnik Kajtazi zajedno s vodstvom Saveza, umjesto da rješava prave problema Roma u Međimurju, osobito spominjući romsko naselje Kuršanec, gradi „skupocjenu vilu na moru, bez da je o tome izvijestio romsku zajednicu“.

– Za koga to Kajtazi gradi? Za nas Rome koji i dalje živimo u nehumanim uvjetima, osobito u naselju Kuršanec, sigurno ne. Naše naselje broji oko 1500 Roma, a samo u Međimurju nas je sigurno više od 10 tisuća. U naselju Kuršanec uvjeti za život su katastrofalni. Taj centar u Istri je nepotreban. Bolje bi bilo da je naš saborski zastupnik za taj novac riješio osnovne životne uvjete brojnih romskih obitelji. Ljudi nemaju struju, žive u blatu, nema kanalizacije. Posebno nas je iziritiralo kada smo pročitali izjavu da je na upit kako su došli do novca, rekao da je prodao štalu! Kajtazi treba biti svjestan da su to naši novci, novci koje Savez dobiva od Republike Hrvatske i Europske unije. Najmanje što očekujemo je da znamo na što novac ide – rekao je Petrović za portal Istra24.

„Korist će imati samo oni uz Veljka Kajtazija“

Na pitanje hoće li Romi imati koristiti od novog centra u Istri, odgovara da će koristi imati samo neki – oni uz Veljka Kajtazija.

– To će biti isto kao i s knjižnicom u Zagrebu. Tko će tamo ići, kada nemamo ni automobile?! Nikakvih informacija o projektu mi nismo imali. Ja kao predstavnik romskog naselja saznao sam za novi kulturni centar iz medija. Oni to rade za svoju privatnu stvar. Kada prestane biti saborski zastupnik, Kajtazi će očito otvarati hotele. Novac koji dobiva Savez dolazi iz Europe, a oni tim novcem raspolažu kako oni žele. Evo, grade nekretnine u Istri, a mi o tome nemamo pojma. Punih 12 godina sam predstavnik jednog od najvećih romskog naselja u Hrvatskoj i mogu potvrditi da su mještani bili jako ljuti kada su čuli da se u Istri gradi vila, a naši Romi ovdje i dalje žive u katastrofalnim uvjetima. Nikada nismo dobili nikakvu obavijest koliko novaca Savez dobiva i kako se raspolaže tim novcem. No jednom će sve izaći na vidjelo. I ja sam bio član „Kali Sara“, ali su me izbacili jer sam vidio što rade. Dok on gradi vilu, naši Romi u Međimurju žive u blatu – jasan je Petrović.

Umjesto odgovora na upit iz medija, iz „Kali Sara“ proslijedili su link na intervju koji je Novom listu nedavno dao Kajtazi, no u njemu nisu dobiveni konkretni odgovori, već samo informacija koja se spominje u jednom dijelu teksta – „da se Centar financira sredstvima Saveza „Kali Sara“ sukladno Operativnom programu Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje od 2021. do 2024. godine te ugovoru s Vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina’, piše Istra24.

Predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Istarskoj županiji Neđat Bajrami pak smatra da je ovakav centar itekako potreban Romima i da će u njega moći dolaziti svi koji žele, a ne samo Romi.

Primjedbe načelnika Barbana

S druge strane, načelnik Barbana Dalibor Paus ističe da sve što je u skladu s Prostornim planom Općine Barban, može se graditi. Za zgrade javne namjene to je najviše tri nadzemne etaže, odnosno devet metara do vijenca.

U samom uvodu Paus je rekao da se radi o projektu koji će se realizirati ili se neće realizirati te da to nema nikakve veze s narodnom pripadnošću.

– O tome je li sve u skladu s prostornim planovima, odlučiti će nadležni Upravni odjel za prostorno planiranje Istarske županije koji to radi u ime Općine Barban. Investitori su predali projekt za utvrđivanje uvjeta za dobivanje lokacijske dozvole. U toj fazi sva javnopravna tijela daju svoje eventualne uvjete ili primjedbe. I Općina Barban je uputila određene primjedbe jer i nama se čini da je sadržaj unutar tog projekta više komercijalnog karaktera, nego što je to društveno-kulturne namjene. Po tom smo pitanju uputili primjedbe, a Općini Barban to je važno s aspekta na koji način će se u nekom momentu obračunavati komunalna naknada, odnosno komunalni doprinos koji se razlikuje s obzirom na namjenu – rekao je Paus, koji se slaže se s time da projekt više nalikuje na jedan mini hotel, nego sportski centar.

Opširnije o temi pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje