Na njihovoj farmi u Svetom Đurđu godišnje se proizvede više od 42 milijuna jaja, a osim što imaju najmoderniju tehnologiju, prvi su u Hrvatskoj počeli s proizvodnjom jaja gdje nesilice nisu u kavezima. Ivana i Dražen Čurila, brat i sestra iz Ludbrega, 8. studenog prošle godine proslavili su deseti rođendan farme i tvrtke Luneta.

To je, naime, obljetnica od kad su prve nesilice stigle na njihovu farmu. Od tad je, kažu, bilo puno uspona i padova, ali to ih nije spriječilo da se redovito prijavljuju na natječaje i ulažu u tehnologiju, a samim time i kvalitetu. Zbog toga se ponose brojnim međunarodnim certifikatima koji jamče kvalitetu, a od nedavno Lunetina jaja označena su i žigom “Dokazana kvaliteta”. Crveni žig znači nadstandard koji je certificirala Europska komisija.

Krenuli od nule

Luneta trenutno ima 22 zaposlena domaća radnika, a većina ih je iz Općine Sveti Đurđ. Treba spomenuti i da su Ivana i Dražen prije 11 godina krenuli od nule, odnosno od ideje. Potom su svoj plan obrazložili u opsežnoj dokumentaciji za prijavu na EU fondove i dobili sredstva. Sad su jaja iz Svetog Đurđa u supermarketima diljem Hrvatske, a dio proizvode i za izvoz.

Povod za razgovor s ovim mladim poduzetnicima bio je, među ostalim, značajan rast cijena jaja ove godine.

Hrvatska je, prema podacima Tržišnog cjenovnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP), na samom vrhu kad je u pitanju veleprodajna cijena jaja.

Hrvatska je, naime, u veljači imala najvišu prosječnu veleprodajnu cijenu jaja od svih članica Europske unije, pa su jaja iz najprodavanijeg razreda L i M u siječnju u veleprodaji u Hrvatskoj koštala 292,49 eura za sto kilograma.

Drastičan rast troškova

Cijene jaja u cijelom su svijetu u drugoj polovici prošle godine snažno porasle, a uz cijene stočne hrane i energenata, najveći je poticaj tom rastu dala epidemija ptičje gripe od koje je u prošloj godini stradalo više od 50 milijuna komada peradi u Europi.

– Troškovi su drastično porasli, za više od 100 posto, a na svjetskom tržištu došlo je i do nestašice jaja zbog ptičje gripe. Sve to dovelo je do rasta cijena jaja – objašnjava Dražen Čurila.

Međutim, za razliku od ostalih proizvoda čijem rastu cijena svjedočimo svaki put kad odemo u trgovinu, i to više od dvije godine, čini se kao da se rast cijena jaja dogodio naglo.

– Djelomično i je tako. Nama su troškovi rasli unazad dvije godine, ali donedavno nije rasla cijena jaja, što je proizvođačima stvaralo dodatne probleme – objašnjavaju Dražen i Ivana.

Povećani su svi troškovi, od cijena hrane, pa do plina, struje, goriva, prijevoza, ambalaže, posebice papira. Također, s rastom inflacije rasle su i plaće.

– Otkupna cijena kukuruza prije tri godine bila je 80 lipa dok je ove godine bila 2,65 kuna. Najveći trošak u proizvodnji jaja je upravo stočna hrana. To je otprilike 70 posto troškova – kaže Dražen.

Osim toga, cijena energenata otišla je u nebo.

– Porasla je i cijena energije, najviše se u peradarstvu koristi plin za grijanje objekata. Mali pilići griju se na 33 ili 34 stupnja. Poskupila je i struja, koja se koristi pretežito za ventilaciju. Znači svi troškovi su enormno porasli, cijena kukuruza je sad na povijesno visokoj razini. To je krenulo u vrijeme pandemije, kad je došlo do zastoja u svim lancima dobave. Onda je došao rat u Ukrajini, a na sve to došla je i ptičja gripa koja je poharala Nizozemsku, Poljsku, Španjolsku, Francusku… To je uzrokovalo nestašicu jaja u pojedinim zemljama, ne samo u Europi nego i u drugim dijelovima svijeta poput SAD-a, Japana, Australije, ali i u Argentini, te Brazilu koji je veliki proizvođač piletine. Na sreću ptičja gripa nije obuhvatila hrvatske farme – objasnio je Dražen Čurila.

Kažu da se nadaju kako će se u što skorije vrijeme regulirati tržište, posebice vezano za žitarice i stočnu hranu, što bi onda omogućilo i snižavanje cijena jaja.

Ivana i Dražen najavljuju i nova ulaganja u proizvodnju. Za otprilike tri mjeseca stiže im novi stroj, kojim će dodatno unaprijediti proizvodnju, odnosno sortiranje jaja.

Uz to, samo poslovanje unaprijedili su i vlastitim uzgojem nesilica. Više ih ne uvoze već ih uzgajaju na zasebnoj farmi u Prilesu.

– Dosad smo uvozili 144.000 nesilica godišnje, jer ih u Hrvatskoj nema dovoljno za uzgoj bez kaveza. Budući da naše nesilice nisu u kavezu, od početka moraju naučiti letjeti i kretati se. Period od jednodnevnog pilića do razvoja u nesilicu traje pet mjeseci i jako je važan, a sada ga sami kontroliramo, čime možemo poboljšati kvalitetu nesilice, pa time i jaja – objasnila je Ivana.

Prva farma u Hrvatskoj gdje nesilice nisu u kavezima

Proizvodnja jaja iz podnog uzgoja počela je 2012. godine otvorenjem najmodernije farme za proizvodnju jaja iz uzgoja bez kaveza na ovim prostorima. Sa takozvanim alternativnim načinom uzgoja koji se odvija bez kaveza Luneta d.o.o. krenula je s kapacitetom od 48.000 kokoši nesilica smještenih u dva peradarnika. Godišnja proizvodnja iznosila je oko 14 milijuna jaja. U međuvremenu dobili su i brojne certifikate koji kupcima jamče kvalitetu.

Povećanje proizvodnih kapaciteta postignuto je 2017. godine uz sufinanciranje iz EU fondova za ruralni razvoj. Dogradnjom farme izgrađena su još četiri peradarnika u kojima se kokoši nesilice drže slobodne u podnom uzgoju bez kaveza, prošireni su pakirni kapaciteti, dograđen je spremnik za odlaganje stajskog gnojiva te su nabavljena gospodarska vozila. Na cjelokupnom gospodarstvu jaja iz podnog uzgoja proizvodi 144.000 kokoši nesilica koje tokom godine iznesu oko 42 milijuna jaja. S namjerom postizanja ekonomičnijeg poslovanja i brige o zaštiti okoliša izvršeno je ulaganje u obnovljive izvore energije. Sufinancirana je, naime, sunčana elektrana te se od 2018. godine koristi električna energija za vlastite potrebe iz obnovljivih izvora.