Povežite se s nama

Kultura

Od raskoši, kiča, bakanalija i delicija do bulimične Sisi i asketskog Franje Josipa

Objavljeno:

- dana

KULTURA JELA

Nakon što su ustali od bogate trpeze u palači Hofburg, gosti habsburškog cara i kralja Franje Josipa I. uputili su se ravno u obližnji hotel “Sacher” na – večeru.

Jer, za razliku od njegovih prethodnika, Franjo Josip je bio asket u prehrani i nije trpio dotadašnje preuveličane i kičaste gozbe. Na meniju je uglavnom bila govedina, car je počeo jesti odmah, pa je s večerom završio prije nego što bi polovica gostiju uopće bila poslužena. Kako nitko poslije toga nije smio jesti, gladni bi gosti s “večere” otišli na – večeru. I vjerojatno se prisjećali vremena prije vladavine Franje Josipa, kojemu je car-asket označio početak kraja. 

Dvorski “Take a way”

Te su večere bile sve ono što je Franjo Josip prezirao. U svakom je slijedu –  juhi predjelu, glavnom jelu i desertu – bilo minimalno sedam slijedova jela. Težilo se da jela budu efektna, komplicirano pripremljena. Koliko komplicirana ispričala je muzejska savjetnica  i voditeljica Galerije starih i novih majstora u varaždinskom Gradskom muzeju Mirjana Dučakijević u sklopu prošlotjedne “Srijede u Muzeju” na predavanju “U kuhinji kod Habsburgovaca”.

– Često se posluživala punjena perad, ukrašena slikovitim prikazima nimfi, Apolona koji su se radili od kruha ili šećera i marcipana. Na meniju su bile sve vrste ptica, od pilića, preko ptica pjevica do fazana i labudova. Od šećera su radili cijelog pauna, fazana… životinju čije meso su spremali. Bili su tu i divljač, kamenice, riječni rakovi, teleća glava i iznutrice. Meso se u pećnici uglavnom pripremalo tako što bi se peklo na telećoj ili svinjskoj nogici – ispričala je Dučakijević, koja već godinama ima strast prikupljanja podataka o habsburškoj kuhinji. 

– U receptima se ne navode količine, nego samo sastojci. Kuhalo se na masti životinje koja se pripremala. To je jedinstveni, povijesni okus, govori i veli: – Kao da su izronila iz prošlih vremena. Nije čudno da se ti recepti danas ne primjenjuju, jer su toliko složeni da pobijaju svaku misao o praktičnosti. 

 

Bečani su mogli iz dvorca naručiti “imperijalni ručak” – ono što je tog dana jeo kralj

U kuhinji je bila čista muška dominacija. Svi glavni kuhari su bili muškarci, Francuzi, dok su žene i austrijski kuhari bili – pomoćno osoblje. – Svi su živjeli u palači i dnevno kuhali za 2000 ljudi. Hofburg je omogućio bogatim Bečanima da naruče hranu iz dvorca. Bila su dva menija. Jedan količinsko velik i drugi “imperijalni ručak” – ono što je tog dana jeo i car – priča Mirjana Dučakijević. Kultura jela na dvoru pronijela se habsburškim carstvom na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, u vrijeme vladavine Marije Terezije. Servisi su morali biti efektni. Bili su pozlaćeni ili zlatni i zaista se koristili. – Iako se znalo dogoditi i da se prije početka večere na stol iznese kvalitetno, raritetno posuđe. Kad bi ga uzvanici vidjeli, hrana se servirala u običnom posuđu. To se često događalo u 19. stoljeću, jer je bilo ručno oslikanog porculana, reprodukcija poznatih majstora. Vrijedno se posuđe i danas čuva u muzejskom dijelu Hofburga.

Čak 200 posnih dana

Barokna se kuhinja podjednako temeljila na biljkama i životinjama. Istovremeno dok se na dvoru i u kućama vlastelina gostilo, bilo je mnogo siromašnih seljaka. Zato je crkva, da bi prikrila siromaštvo i glad, uvela čak 200 posnih dana u godini. 

– Bogataši za to nisu morali brinuti jer su imali na raspolaganju ribe i dabrove, uz opravdanje da i oni žive u vodi – smije se Dučakijević.
Kićenost jela iz doba baroka s Franjom Josipom polagano prestaje, nakon čega skroz izlazi iz bečke kuhinje. Dok je Franjo Josip bio asket koji nije želio pompu i zagovarao je jednostavna jela, ni njegova supruga Sisi nije bila boljeg teka, ali, pretpostavlja se, iz drukčijih razloga. 

– Ona je sve jela pasirano, jer je, navodno, imala slabe zube. Sumnja se da je to bio samo izgovor za njezinu bulimiju – priča Dučakijević. Tako su zbog suprugova asketizma i njezine bulimije gosti u Hofburga izgubili raskošni sjaj kraljevskih večera. I glad utaživali u hotelu “Sacher”, čiji je interijer podsjećao na onaj dvorski. Vlasnik Franjo Sacher zaslužan je za svjetski poznatu Sacher tortu. Kad je Sacher imao 16 godina, Metternich je imao goste na večeri, a kuhar se razbolio pa je pozvao mladog Sachera da kuha. Ovaj mu je obećao posebnu slasticu i osmislio Sacher tortu.  Hotel je i danas mjesto u kojem odsjedaju najugledniji posjetitelji Beča, od predsjednika i okrunjenih glava do glumaca i opernih pjevača. Jedna kriška torte u “Sacheru” stoji desetak eura. Hotel “Sacher” očigledno nije nimalo izgubio na prestižu od vremena kad su se u njemu gostili uzvanici Franje Josipa i Sisi.

Bečki odrezak

Brojni specijaliteti imaju predznak Wiener, ali dosta je recepata samo inačica originalnih iz kuharice neke od zemalja u sastavu Monarhije. Tako je najpoznatiji, bečki odrezak zapravo iz Bizanta, Istanbula, gdje su taj teleći odrezak spremali “obučen” u listiće zlata. Odatle je došao u Italiju, gdje su ga zvali Cotolet ala Milanese. Kako je presvlaka zlatom bila preskupa a odrezak sve jeftiniji, talijanski su se kuhari dosjetili umotati ga u jaja i prezle, pa je dobio zlatno-žutu boju i sličio originalu. Taj je odrezak u Beču “zaživio” tek polovicom 19. stoljeća.

Beč u Varaždinu

Varaždinke su se kuhati učile u uršulinskom samostanu, a što se i kako kuhalo piše u sačuvanim rukopisima. Jedan od njih je i onaj Tereze Lašanski u kojemu se po namirnicama i receptima vidi da je kuhinja bile skroz pod utjecajem Beča. Štrudl, jela s iznutricama, pečene patke, rebrica, sve vrste kolača… Sve su to Varaždinke učile, neovisno jesu li bile plemenitašice ili kuhale same. Jer, vlastelinke su morale nadgledati kuhare. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće puno se koristio piment, biber, muškatni oraščić i začini općenito. Ostaci hrane iz kurija plemenitaša i bogataša na Varaždinbregu prodavali su se na Trgu slobode i drugim gradskim lokacijama. Za 50. rođendan 5. varaždinske ulanije, 2. i 3. kolovoza 1898. godine, kuhari hotela “Sacher” pripremili su gozbu u Varaždinu. U Varaždinu je bio običaj da gradske vlasti za Uskrs odnesu gradskom sucu na poklon pola teleta s glavom.

Izvor:
Foto:

Kultura

Udruga “Gardruža” ove godine napunila dva desetljeća: “Se čega se primemo, oddelamo kak spada!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Udruga “Gardruža” Gardinovec osnovana je zadnjeg dana ožujka 2001. godine.

Dvadeseti rođendan, u duhu odgovornosti, nisu posebno obilježavali, već su “proslavili” u klasičnome međimurskom stilu: radno, s tim da su sredstva predviđena za obilježavanje uložili u uljepšavanje lokalnog parka.

– Tako smo financirali izradu mosta i bunara u parkiću. Zato ćemo sljedeću sjednicu Skupštine nastojati organizirati u ponešto svečanijem tonu – objašnjava predsjednica Udruge Marija Prekupec.

Promocija i zaštita

Udruga djeluje na području kulture, sporta, zaštite zdravlja, kao i zaštite okoliša i prirode s ciljevima organiziranja aktivnog provođenja slobodnog vremena građana i postizanja bolje kvalitete života, unapređivanja zdravlja i rekreacije građana, osobito djece i starijih osoba.

– Puno naših projekata povezano je sa školom i vrtićem, tako da smo ove godine u tom smislu bili ograničeni. Uvijek nastojimo osmisliti neke aktivnosti i uz događanja kao što su Božić, Uskrs, advent, maškare i slično, a u naših dvadeset godina zaista smo sudjelovali u obilježavanju i proslavi mnogobrojnih manifestacija.

Općina Belica, kojoj Gardinovec pripada, bila je, primjerice, domaćin na Noći muzeja u Muzeju Međimurja 2014. godine. Članovi i članice “Gardruže” tada su počastili posjetitelje starinskim kolačima, a prezentirali su i pletenje cekara te izradu svatovske jabuke od papira. U takva se događanja nastojimo uključiti, s obzirom na činjenicu da smo i čuvari narodne baštine. Na Noći muzeja zamijetio nas je gospodin Bagarin, skupljač narodnih običaja, i pozvao nas na sudjelovanje na 48. Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Rado smo se odazvali! – dodaje Marija.

Svojim zalaganjem vrijedni Gardinovčani i Gardinovčanke zaradili su i hrpu nagrada. Tako su dobili službena priznanja “Zeleni cvijet s brončanim znakom” Turističke zajednice Međimurske županije u okviru edukativne akcije “Volim Hrvatsku” za uređenost parka čak tri godine zaredom: od 2008. do 2010.! Od ove godine park krasi i velika kopija grba Općine od buksusa, odnosno pušpana: nadaju se da će stimulirajuće djelovati i na zaštitu okoliša. Na svečanom otvorenju sportske dvorane i sjednici OV-a 2012. za zalaganje Udruge na lokalnoj razini i uspješan rad uručena im je Zlatna plaketa – Grb Općine Belica, dok su tri godine kasnije od općine dobili i zahvalnicu, a 2016. i pohvalnicu.

– Na Danima kruha i zahvalnosti za plodove zemlje na Belici i u Gardinovcu uključujemo se s kolačima, proizvodima lokalnih OPG-ova, uz ples i pjesmu u pratnji tamburaša, u narodnim nošnjama koje nastojimo prezentirati svugdje gdje je prikladno. Jedan od projekata na koji smo najponosniji je “staro pralo”, to jest prikazivanje pranja rublja na način na koji su to radili naši stari. O uspjehu projekta najbolje su posvjedočili izrazi lica svih koji su vidjeli prikaz i s nostalgijom se prisjetili kako je to nekad izgledalo, a prikazale smo sve detalje – od kuhanja sapuna do upotrebe korita i nošenja autentičnih nošnji – uglas su nam ispripovijedale članice “Gardruže”. U rujnu 2018. običaj gardinovskoga potočnog prala dobio je i spomen ploču.

Niz nagrada

Od Međimurskog saveza sportske rekreacije “Sport za sve” Udruzi je dodijeljen niz zahvalnica, priznanja i medalja. Izdvajamo tako Godišnju medalju za razvoj sportske rekreacije, koju je 2009. dobila predsjednica Udruge Marija Prekupec. Njoj je Hrvatski savez sportske rekreacije “Sport za sve” dodijelio i godišnju nagradu za razvoj sportske rekreacije “Mirko Relac” za 2015. godinu. Udruga je pak dobitnica više zahvalnica i priznanja za obilježavanje Svjetskog dana sporta i Svjetskog dana pješačenja na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao i Priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora za organizaciju natjecanja na lokalnoj razini.

Članice i članovi na ovogodišnjim “Bakinim kolačima” u Čakovcu

– Na manifestaciji “Bakini kolači”, koju organizira Udruga “Međimurska gruda”, sudjelujemo od 2017. godine, kada smo u Prelogu predstavili repliku eko-etno kuće i veliku svatovsku jabuku. Godinu kasnije u Svetome Martinu na Muri istom prigodom prezentirali smo kolače od maka i tikve, 2019. na Belici smo dobili Lentu za izvorno međimursko, a na posljednjem izdanju koje se zadnjeg vikenda u rujnu ove godine održalo u atriju Staroga grada u Čakovcu promovirali smo se pletenom ogradom od lijeske i bogatim štandom s kolačima i drugim jesenskim plodovima – nabrajaju članice Udruge.

Kruna njihova rada pristigla je neposredno prije Dana međimurske županije 2019., kad je “Gardruži” dodijeljena Povelja Međimurske županije u znak priznanja za nesebičan društveni rad i doprinos kulturnom amaterizmu, unapređenje zdravlja i rekreacije građana, osobito djece i starijih osoba, te očuvanje prirode i zaštitu okoliša. Vidljivo je, dakle, da su članice i članovi aktivni u mnogobrojnim aktivnostima koje vjerojatno ne bismo mogli pobrojiti ni na nekoliko stranica novina.

Stalno su u potrazi za novim snagama koje bi im se htjele priključiti i pomoći im da na najljepši mogući način predstavljaju svoje mjesto, općinu i međimurski zavičaj. “Držimo im fige” da u tome budu uspješni i nastave s odličnim radom, a Udruzi želimo još mnogo puta po dvadeset godina!

Neumoran rad

Osim navedenih aktivnosti, članice i članovi “Gardruže” sudjelovali su, sudjeluju i planiraju sudjelovanje u: procesijama povodom Tijelova, organizaciji druženja za mještane nakon mise polnoćke, sportskim općinskim susretima, Danu srca, informatičkim radionicama, Festivalu žena, Obiteljskom festivalu, izgradnji odbojkaškog igrališta u Gardinovcu, hodočašćima na Mariju Bistricu na biciklima, BIMEP-u, aerobiku, izradi ručnih radova povodom blagdana i drugih događanja, humanitarnim akcijama (Dan narcisa), božićnim sajmovima, nordijskom hodanju…

Pomogli su u radovima na obnovi i uređenju vrtića i okoliša kad je to bilo potrebno, organizirali odbojkaške turnire, seoske igre “med vulicami”, promotivne događaje, obilježavali “Move week” (Tjedan kretanja), Dane Međimurske županije i Dan sv. Blaža (zaštitnika oboljelih od bolesti grla) biciklirali do Vukovara, izrađivali velike adventske vijence, bili dijelom projekta “Ftrgni od zaborava” u suradnji s učenicima PŠ Gardinovec, radili na promociji djela i lika pučkog književnika Stjepana Jankovića-Štefa…

Nastavite čitati

Kultura

Ženska vokalna skupina “Pučpuljike” obranila zlato na “Zlatnoj lipi Tuhlja”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U subotu, 16. listopada, u hotelu Well u Tuhlju odvijala se prava rapsodija lijepih glazbenih nota.

Već tradicionalno, održana je 12. Zlatna lipa Tuhlja, međunarodno natjecanje pjevačkih zborova i malih vokalnih sastava. Unatoč ovim pandemijskim vremenima, susret je na radost svih sudionika održan uživo, te su tako sudionici nakon dužeg vremena mogli uživati u onome što vole i u čemu su odlični: pjevanju divnih melodija koje su dolazile iz raznih krajeva.

Na ovom natjecanju međunarodnog karaktera sudjelovalo je četrnaest iznimno kvalitetnih pjevačkih zborova i malih vokalnih sastava iz Hrvatske, Republike Slovenije, Republike Kosova te Bosne i Hercegovine.

Upornost i ljubav

U teškoj konkurenciji našle su se i članice Ženske vokalne skupine “Pučpuljike”. Sad već svima nadaleko poznate “Pučpuljike” svojim su nastupom obranile zlato osvojeno na prošlogodišnjoj 11. Zlatnoj lipi Tuhlja te se tako i na ovogodišnjem natjecanju okitile zlatom pod dirigentskom palicom Andree Ščapec. Koliko su “Pučpuljike” izvrsne u onome što rade te s koliko ljubavi i predanosti pjevaju, dokazale su i ulaskom u natpjevavanje za Grand Prix.

Najboljim zborovima proglašeni su ŽVS “Pučpuljike” Čakovec, Zbor “Siperantum” Peć (Kosovo), Zbor “Ivan pl. Zajc” (Zagreb) i Dekliški pevski zbor gimnazije Kranj (Slovenija), koji je i osvojio Grand Prix.

Zlatne pjevačice još jednom su dokazale što mogu i kako se slogom, snažnom željom, predanim radom, upornošću i velikom ljubavlju prema glazbi mogu svladati sve prepreke i zasjati. Sudjelovanje na ovom natjecanju bilo je sufinancirano sredstvima Grada Čakovca, kojem ovim putem zahvaljuju.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje