Povežite se s nama

Kultura

Od rodne Orehovice i Varaždina – esperantom do kraja svijeta!

Objavljeno:

- dana

Spomenka Štimec

Po preporuci UNESCO-a i uz pokroviteljstvo Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, 2017. godina proteći će u znaku obilježavanja 100. obljetnice smrti Lazara Ludviga Zamenhofa, tvorca međunarodnog jezika esperanta; osim toga, ove se godine obilježava i 130. obljetnica stvaranja esperanta.

Stoga kao da doista nema boljeg načina otvoriti ovu kulturnu godinu nego prilogom o hrvatskoj esperantistici Spomenki Štimec, a dodatni povod njezina je netom objavljena knjiga pripovijedaka, sjećanja i putopisa Dom u Srednjoj Europi.

– Moj tata je iz Goričana, a mama potječe iz obitelji pl. Beloševića iz Hrašćine. Njezino prvo učiteljsko radno mjesto “po dekretu” 1945. bila je međimurska Orehovica, gdje sam i ja rođena i gdje sam krenula u osnovnu školu. Kupili smo “grunt” u Varaždinu, gdje su roditelji sagradili kuću i gdje sam završila osnovnu školu i Gimnaziju. Mamin djed Stjepan pl. Belošević, hrašćinski bilježnik, kupio je nakon Prvoga svjetskog rata od Strossmayerove obitelji Adrowski-Unukić kuriju u Hrašćini, koja je stotinjak godina u posjedu obitelji, i ova pradjedova adresa je 75 godina nakon njegove smrti i moja zagorska adresa. A kako sam pak radni vijek odradila u Zagrebu, Zagreb je, naravno, glavni grad te moje Srednje Europe – objašnjava.

Iako, dakle, posve ukotvljena u sjevernohrvatski dio Srednje Europe, Spomenka Štimec proputovala je gotovo cijeli svijet, i to prvenstveno zahvaljujući – esperantu! Autorica je desetak knjiga izravno napisanih na esperantu, a objavljuje širom svijeta: u Beču, Budimpešti, Paderbornu, Harbinu, Pisi, Rejkaviku, Kini i Japanu… Dobitnica je niza međunarodnih nagrada te je uvrštena u svjetske esperantističke antologije.

Osim kao svojevrsnu mladenačku ljubav, autorica esperanto vidi i kao jedinstveno sredstvo za promicanje hrvatske kulture u inozemstvu. Tako je, primjerice, posredovala kod prevođenja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić na perzijski, japanski, bengalski, kineski, vijetnamski i korejski jezik! Pritom je esperanto poslužio kao “jezik-most”. Naime, kako prevoditelji s hrvatskog na te jezike gotovo da i ne postoje, prvo su Hrvati preveli Hlapića na esperanto, a potom su ga, tek uz neke manje dodatne konzultacije, esperantisti iz Azije znatno lakše preveli na svoje jezike, otvorivši im tako put do više stotina milijuna čitatelja! Možda je upravo to “premošćivanje” danas najvažnija uloga esperanta!

No, koliko god putovala po svijetu, od Južne Amerike do Japana, Spomenka Štimec uvijek se vraća u svoj “dom u Srednjoj Europi”. U knjizi piše i o kuriji u Hrašćini, kojoj je vlasnica i u kojoj je uredila esperantsku knjižnicu. U njoj organizira Susrete esperantskih pisaca i prevoditelja, ali i tzv. Susrete meteorita, jer se Hrašćina pročula po meteoritu koji je 1751. pao u susjedno selo Domovec!

O toj i o drugim sjevernohrvatskim, dakle zavičajnim temama Spomenka Štimec u svojoj knjizi piše toplo i pronicljivo, dok njezini putopisi svakako pripadaju samom vrhu tog žanra u nas. Knjigu Dom u Srednjoj Europi objavili su Hrvatskozagorsko književno društvo iz Klanjca i Esperantsko društvo Trixini iz Hrašćine.

Esperanto u Varaždinu

Varaždin ima veliku esperantističku tradiciju. Donedavno je u gradu djelovalo Esperantsko društvo “Božidar Vančik”, a 15. prosinca osnovano je Esperantsko društvo Varaždin. Za predsjednika je izabran Srećko Radulović, a za dopredsjednicu Snježana Rusman. U organizaciji novog društva već su u tijeku tečajevi esperanta pod vodstvom Siniše Horvat, a zainteresirani se mogu obratiti na na e-mail: [email protected] ili mobitel: 099/8294799.

Izvor:
Foto:

Kultura

FOTO Počelo preseljenje knjiga iz stare u novu varaždinsku knjižnicu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezović

Varaždinska Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović uskoro će raditi iz novouređenog prostora u centru Varaždina, iz palače Ritz.

Presljenje knjiga iz vile Bedeković u novu zgradu počelo je danas, 18. siječnja. Trebat će neko vrijeme da se preseli opsežna građa.

Službeno otvaranje knjižnice očekuje se nakon završetka preseljenja, tijekom ožujka.

Dosadašnji prostor knjižnice bit će pretvoren u galeriju „Malogorski Rabuzin“, koju Grad Varaždin pokušava smjestiti u prikladan prostor već par desetljeća.

Nastavite čitati

Kultura

Udruga “Mlada pera”: A knjiga ide…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Posljednjega dana 2020. godine završen je literarni natječaj “Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!”

Čak 104 autora od 8 do 18 godina poslala su 632 svoja literarna rada sa željom da upravo oni budu jedno od troje najboljih kojima će Udruga “Mlada pera” iz Čakovca financirati zajedničku knjigu. U vrlo kreativnoj konkurenciji, žiri koji su činili članovi Udruge “Mlada pera” i ambasadori Udruge (Gita, Martina i Goran Radiković iz Šenkovca) izabrao je tri laureatkinje. Predstavljamo ih abecednim redom:

  • najbolji vrtuljak poezije i proze poslala je Magdalena Blagec iz Donje Stubice,
  • najbolji vrtuljak proze poslala je Ana Fišer iz Osijeka,
  • najbolji vrtuljak poezije poslala je Marina Galinović iz Vinkovaca.

Evo i kratkih bilješki o autoricama.

Magdalena Blagec

Od svog rođenja 2003. godine živim u Donjoj Stubici. Vrlo rano počela sam se zanimati za knjige i književnost na što me uvijek poticala i moja majka. I tako, malo-pomalo, počela sam se baviti i pisanjem. Od značajnijih nagrada koje sam primila za svoj rad istaknula bih 2. nagradu na Goranovu proljeću u kategoriji osnovnih škola, nagrade na natječajima “Kaj vu Zelini”, Zbor malih pjesnika Zlatar, nagrada Antun Mihanović, 2. nagrada na Natječaju “Gjalski”, 1. mjesto na Kanižajadi, Po(e)zitiva…

Radovi su mi dosad objavljivani u mnogim zbornicima i časopisima kao što su “Kaj” i “Hrvatsko zagorje”, a imam i vlastitu internetsku stranicu Probrane misli. Trenutno sam učenica opće gimnazije, a nakon što je završim svakako planiram upisati nešto vezano uz književnost.

Ana Fišer

Rođena sam 29. svibnja 2003. godine i idem u treći razred II. gimnazije u Osijeku.
Osnovnoškolsko obrazovanje stekla sam u OŠ Ljudevita Gaja. Osim pohađanja redovne nastave, sudjelujem i u natjecanjima iz više predmeta, a 2020. godine osvojila sam prvo mjesto na Županijskom natjecanju iz hrvatskoga jezika.

Od izvannastavnih aktivnosti, niz sam godina sudjelovala u brojnim radionicama i aktivnostima u sklopu više projekata Udruge za rad s mladima “Breza”. Tijekom školske godine 2017./2018. bila sam izabrana za Ambasadoricu mira u projektu Udruge “Dokkica”, u sklopu kojega sam sudjelovala u više radionica i prezentacija.

Do prvog razreda srednje škole trenirala sam ples, a posljednjih godinu dana bavim se kickboxingom. Osim škole i treninga, čitam, slušam glazbu i pišem kratke priče. Zanimaju me jezici i književnost.

Marina Galinović

Rođena sam 18. travnja 2004. godine u Vinkovcima. Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara u Vinkovcima za zanimanje medicinske sestre opće njege. Talent za pisanje otkrila sam tek početkom prvog razreda srednje škole, zahvaljujući profesorici iz hrvatskog jezika Gordani Medić i zadatku koji nam je zadala: tada sam napisala svoje prve pjesme – „Vjerujem“ i „Porajmos“.

Profesorica mi je ujedno i velika podrška u ovome. Za sebe bih rekla da sam vrlo osjećajna i da uz svoje pjesme pokušavam na čitatelje prenijeti barem dio emocija. Unatoč svim ovim promjenama koje dolaze, trudim se ostati što pozitivnija i svoju pozitivu širiti među ljudima oko sebe. Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života. U svakoj napisanoj pjesmi nalazi se dio mene, dio onoga što sam proživjela i osjetila.

Kada bih morala birati koja pjesma mi je najdraža, odabrala bih pjesmu „Život“. Smatram da sam putem te pjesme potaknula mnoge na razmišljanje o samoj svrsi života, kako je ljepota u tome što smo svi različiti i kako je svijet dosadan i jednoličan kada se upadne u određenu kolotečinu iz koje nema izlaza. Želja mi je jednog dana izdati vlastitu knjigu s pjesmama koje pišem.

Prošlost i budućnost

Njihovi radovi obogaćeni su izražajnim sredstvima, odlično razvijena i postignuta cjelovita kompozicija, plastični opisi koji nam bez problema pomažu da si dočaramo živu sliku, izazivaju emocije u nama i različite reakcije na pisanu riječ. Tematika njihovih radova je raznovrsna, cijela paleta misli o prošlosti, sadašnjosti, ali i ozbiljnih razmišljanja o budućnosti.

Sve tri odabrane autorice dobit će po 30 primjeraka zajedničke knjige koju će ilustrirati Ika Tomljenović Vitez. Cijeli projekt sufinanciran je financijskim sredstvima Međimurske županije i brojnim donacijama građana.

Žiri je odlučio posebno još pohvaliti Ivonu Grginčić iz Barilovića, Doru Kovačević iz Bošnjaka i Petru Vinković iz Petrinje koje će dobiti priznanje Udruge “Mlada pera”.

– Zahvaljujemo svim mladim autorima koji su poslali svoje radove i očekujemo ih i na narednim natječajima! Prvi sljedeći, “Basna je priča prava jer životinja mudrost izgovara!”, počinje već 1. ožujka! – kažu iz Udruge.

Nastavite čitati