Spomenka Štimec

Po preporuci UNESCO-a i uz pokroviteljstvo Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, 2017. godina proteći će u znaku obilježavanja 100. obljetnice smrti Lazara Ludviga Zamenhofa, tvorca međunarodnog jezika esperanta; osim toga, ove se godine obilježava i 130. obljetnica stvaranja esperanta.

Stoga kao da doista nema boljeg načina otvoriti ovu kulturnu godinu nego prilogom o hrvatskoj esperantistici Spomenki Štimec, a dodatni povod njezina je netom objavljena knjiga pripovijedaka, sjećanja i putopisa Dom u Srednjoj Europi.

– Moj tata je iz Goričana, a mama potječe iz obitelji pl. Beloševića iz Hrašćine. Njezino prvo učiteljsko radno mjesto “po dekretu” 1945. bila je međimurska Orehovica, gdje sam i ja rođena i gdje sam krenula u osnovnu školu. Kupili smo “grunt” u Varaždinu, gdje su roditelji sagradili kuću i gdje sam završila osnovnu školu i Gimnaziju. Mamin djed Stjepan pl. Belošević, hrašćinski bilježnik, kupio je nakon Prvoga svjetskog rata od Strossmayerove obitelji Adrowski-Unukić kuriju u Hrašćini, koja je stotinjak godina u posjedu obitelji, i ova pradjedova adresa je 75 godina nakon njegove smrti i moja zagorska adresa. A kako sam pak radni vijek odradila u Zagrebu, Zagreb je, naravno, glavni grad te moje Srednje Europe – objašnjava.

Iako, dakle, posve ukotvljena u sjevernohrvatski dio Srednje Europe, Spomenka Štimec proputovala je gotovo cijeli svijet, i to prvenstveno zahvaljujući – esperantu! Autorica je desetak knjiga izravno napisanih na esperantu, a objavljuje širom svijeta: u Beču, Budimpešti, Paderbornu, Harbinu, Pisi, Rejkaviku, Kini i Japanu… Dobitnica je niza međunarodnih nagrada te je uvrštena u svjetske esperantističke antologije.

Osim kao svojevrsnu mladenačku ljubav, autorica esperanto vidi i kao jedinstveno sredstvo za promicanje hrvatske kulture u inozemstvu. Tako je, primjerice, posredovala kod prevođenja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić na perzijski, japanski, bengalski, kineski, vijetnamski i korejski jezik! Pritom je esperanto poslužio kao “jezik-most”. Naime, kako prevoditelji s hrvatskog na te jezike gotovo da i ne postoje, prvo su Hrvati preveli Hlapića na esperanto, a potom su ga, tek uz neke manje dodatne konzultacije, esperantisti iz Azije znatno lakše preveli na svoje jezike, otvorivši im tako put do više stotina milijuna čitatelja! Možda je upravo to “premošćivanje” danas najvažnija uloga esperanta!

No, koliko god putovala po svijetu, od Južne Amerike do Japana, Spomenka Štimec uvijek se vraća u svoj “dom u Srednjoj Europi”. U knjizi piše i o kuriji u Hrašćini, kojoj je vlasnica i u kojoj je uredila esperantsku knjižnicu. U njoj organizira Susrete esperantskih pisaca i prevoditelja, ali i tzv. Susrete meteorita, jer se Hrašćina pročula po meteoritu koji je 1751. pao u susjedno selo Domovec!

O toj i o drugim sjevernohrvatskim, dakle zavičajnim temama Spomenka Štimec u svojoj knjizi piše toplo i pronicljivo, dok njezini putopisi svakako pripadaju samom vrhu tog žanra u nas. Knjigu Dom u Srednjoj Europi objavili su Hrvatskozagorsko književno društvo iz Klanjca i Esperantsko društvo Trixini iz Hrašćine.

Esperanto u Varaždinu

Varaždin ima veliku esperantističku tradiciju. Donedavno je u gradu djelovalo Esperantsko društvo “Božidar Vančik”, a 15. prosinca osnovano je Esperantsko društvo Varaždin. Za predsjednika je izabran Srećko Radulović, a za dopredsjednicu Snježana Rusman. U organizaciji novog društva već su u tijeku tečajevi esperanta pod vodstvom Siniše Horvat, a zainteresirani se mogu obratiti na na e-mail: [email protected] ili mobitel: 099/8294799.

Izvor:
Foto: