Aktualni pohodi čopora divljih svinja koje ulaze u urbane sredine gradova poput Zagreba i Rijeke doslovno su osupnuli hrvatsku javnost jer ukazuju ne samo na ugroze nego i na činjenicu da još uvijek nisu pronađeni modaliteti za rješavanje šteta od divljači.

Čija je uopće divljač?

Premda takva pojava nije zabilježena u gradovima u Varaždinskoj županiji, pojedina općinska središta našla su se u više navrata na meti lisica. Primjerice, spomenutog predatora može se susresti u centru Jalžabeta i Varaždina.

– Nažalost, nitko još nema pravo rješenje kako suzbiti prekobrojnu divljač, koja predstavlja veliku ugrozu, a nema rješenja ni za isplatu višemilijunskih odšteta poljoprivrednicima čije kulture stradavaju. Osim na njivama i u voćnjacima, divljač stvara puno problema i u prometu – ukazuje dr. sc. Miroslav Benko, diplomirani inženjer šumarstva.

Štoviše, modalitet za rješavanje problema šteta od divljači nije u ingerenciji lovačkih društava, iako se ona bave uzgojem i gospodarenjem s divljači temeljem zakonskih propisa te odredaba lovnogospodarskih osnova.

– Evidentno je da su problemi iz dana u dan sve veći te da ih lovačka društva, koja za njih nisu kriva, ne mogu sama rješavati. S vremenom je došlo do promjena u gospodarenju i ponašanju prema divljači, ali je problem da ono još uvijek dobrim dijelom funkcionira po modelu naslijeđenom iz vremena socijalizma – smatra Benko, jer puno je toga nejasno, pa i čija je zapravo divljač.

Ona je, naravno – državna, a lovci uglavnom love na površinama koje nisu njihove. – Hrvatske šume imaju lovišta organizirana na državnim površinama, a tek malobrojni lovozakupnici imaju svoje privatne površine. To stvara probleme s naknadama za štetu jer su životinje uvijek u pokretu, a štete pak uglavnom nastaju na poljoprivrednim površinama u privatnom vlasništvu. Veliki je problem s uklanjanjem prekobrojne visoke divljači i pokazalo se da je u Hrvatskoj potpuno iluzorno razmišljati o njihovu hvatanju i preseljenju. Takvo što mogu si priuštiti prostorno velike države koje imaju slabo napučene terene. Ondje možete uhvatiti medvjeda i premjestiti ga na lokaciju 2000 kilometara udaljenu od neke urbane sredine – objasnio je naš sugovornik.

Grizu žešće od pasa!

Dodao je i da su ljudi izgradnjom prometnica poput autocesta ili postavljanjem žilet-žica divljim životinjama onemogućili prirodnu migraciju, te sada imamo situaciju koja je dobro uprizorena još 1954. godine u kultnom filmu “Staza slonova”.
Naime, životinje jednostavno ne poznaju političke granice, a današnje žičane barijere prouzročile su i njihov veliki pomor.

– One jednostavno ne mogu stići do prostora u kojem prirodno obitavaju i dolaze do naseljenih mjesta, u kojima se ne smiju loviti. No, u Engleskoj i SAD-u je normalna stvar da profesionalci uklanjaju divlje životinje koje se pojave u gradskim parkovima ili u blizini golf-terena. Uglavnom ih izlove noću, odnosno odstrijele ih jer nemaju kamo s divljači. Ni takve bogate države ne mogu si priuštiti njihovo preseljenje jer to stoji puno novaca i netko to u konačnici mora platiti. No, vlasti sustavno provode edukacije s farmerima koji uzgajaju svoje poljoprivredne proizvode na velikim površinama i lovcima, kako bi lokalne zajednice doskočile problemima sa štetama koje nastaju od divljih životinja – ističe Benko.

Time se smanjuju i ugroze stanovništva, jer nije nimalo bezazlena stvar kad se čopor divljih svinja pojavi u gradu. Osim šteta kod naleta vozila na njih, veprovi su kadri napasti ljude kada brane mlade.

– Mnogi nemaju pojma da je ugriz divlje krmače jači od onoga kod psa. Ljudi su nesmotreni, pa izlaze iz automobila i fotografiraju se s divljim svinjama ne sluteći koliko to može biti opasno. Uostalom, puno je lovaca stradalo tijekom lova na veprove, među njima i hrvatski ban Nikola VII. Zrinski. Ova životinja je jako nepredvidiva, pa ne čudi da su je prije desetak godina zatekli i ispred Parlamenta u Budimpešti. Ugrozu treba smanjiti, ali nije to lako jer se lovci bune zbog nastalih šteta, koje ne mogu nadoknađivati iz minimalnih prihoda. Neka njihova društva su ugašena jer ne mogu zaraditi dovoljno novaca za lovozakupninu i isplatu nastalih šteta poljoprivrednicima ili vlasnicima motornih vozila. Društva pokušavaju iznose šteta pokriti i kompenzacijama, ali sve je to jalov posao. Naime, još 2014. godine projektom “WIBOR” nastojao sam ukazati da je nemoguće utvrditi utjecaj politike gospodarenja na populaciju divljih svinja u jugoistočnoj Europi sve dok nemamo informaciju o njihovu stvarnom brojnom stanju – govori ovaj stručnjak koji je dobro upoznat s izlovom divljih svinja, koje u Hrvatskoj počine 90 % svih šteta od divljači.

Taj problem je nemoguće riješiti u jednoj državi jer su veprovi, jeleni, medvjedi i druge divlje životinje kadre migrirati plivanjem preko velikih rijeka poput Drave ili Mure, pa čak i preko mora na otoke.
– Sve se mora rješavati zajedno sa susjedima. Nedavno sam bio na III. svjetskoj izložbi lova i prirode u Budimpešti i pritom razgovarao s predsjednikom Europske asocijacije lovačkih saveza (FACE). Njezini čelnici iznimno su zainteresirani za partnersko rješavanje problema šteta od divljači jer su napravljene brojne ekspertize, elaborati i projekti o gospodarenju visokom divljači. Svaka država problemu je dosad pristupala na svoj način, a Hrvatska ih ima mnogo jer je još uvijek u nekakvoj tranzicijskoj fazi. Uspješno gospodarenje s divljači kod nas je provedeno jedino kod populacije medvjeda. Taj hrvatski program je toliko dobro napravljen da ga uz određene korekcije primjenjuju brojne članice EU-a. Zaživi li projekt “Wibor”, napokon će se pristupiti utvrđivanju brojnog stanja divljih svinja i rješavanju današnje problematike u gospodarenju, koje nipošto ne smije sličiti onomu iz vremena Marije Terezije. Avionima i dronovima uz pomoć termokamera danas bez problema možemo ustanoviti brojnost visoke divljači. I to je preduvjet planiranja politike gospodarenja populacijom divljih svinja. Dakako, potrebno je utvrditi i koliko kilometara su te životinje kadre proći tijekom migracija – rezolutan je Benko.

Ključan intenzitet lova

Bit će nužna i izrada kvalitetnog plana odstrela prekobrojnih životinja jer se divljač brže razmnožava zbog klimatskih promjena.

– Zime su blage, pa divlje svinje, osim što imaju puno zapuštenih područja za obitavanje, imaju i obilje hrane. Stoga se pare tri puta u dvije godine, a ponekad i dva puta godišnje, dok njihova mladunčad rjeđe stradava od predatora ili bolesti koje smo uspješno suzbili. Odnosno, problem je u tome što po krmači, umjesto dva ili tri mala vepra, preživljava njih desetak! Bez prilagodbe učestalosti lova svakom pojedinom području u kojem obitava ova divljač nemoguće je kontrolirati populaciju veprova – rekao je Benko.

Koliko je to značajno najbolje znaju poljoprivrednici, jer oni trpe ogromne gubitke u proizvodnji ratarskih kultura, a osiguravatelji ne žele ugovarati adekvatne novčane naknade u slučaju šteta od divljih životinja.

– Premije su premale da pokriju štetu pa smo prije nekoliko godina imali slučaj da se nijedno osiguravajuće društvo nije javilo na natječaj koji je raspisalo Ministarstvo poljoprivrede! Štoviše, hrvatski osiguravatelji su tajili informacije o broju evidentiranih i prijavljenih šteta od divljači, uz objašnjenje da je to “poslovna tajna”. Vjerovali ili ne, nitko u Hrvatskoj ne raspolaže egzaktnim podatkom o štetama pričinjenima na poljoprivrednim zemljištima, ni u novcu ni u hektarima. Iako struka ozbiljno pristupa problemu gospodarenja s populacijom visoke divljači, tek će se vidjeti kamo će Hrvatsku dovesti trenutna politika oslanjanja na novčane naknade osiguranicima. Naime, osiguranje poljoprivrednicima i vlasnicima motornih vozila tek donekle rješava posljedicu, ali uopće ne rješava uzrok šteta – zaključio je Miroslav Benko.

U danu pet naleta na srneću divljač!

Policijski službenici Policijske uprave varaždinske su praćenjem prometnih nesreća i drugih prometnih događaja na svom području zamijetili da je u prethodnom razdoblju porastao broj naleta cestovnih motornih vozila na domaće i divlje životinje. Naime, u ponedjeljak, 25. listopada, tijekom 24 sata zabilježeno je pet naleta na srneću divljač, koji su se dogodili u ranojutarnjim i večernjim satima na području Donjeg Ladanja, Ludbrega, Novog Marofa, Kapele Kalničke i Pake.

– U cilju prevencije ovakvih i sličnih događaja, pozivamo vozače na maksimalan oprez na prometnicama Varaždinske županije, posebno u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima, a isto tako da prilagode brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na cesti te da poštuju postavljenu prometnu signalizaciju koja ih upozorava na moguće pojavljivanje divljači na cesti, ali isto tako i domaćih životinja – ističu iz PU varaždinske.
Iz varaždinske policije pozvali su i vlasnike domaćih životinja na poduzimanje odgovarajućih mjera u cilju sprečavanja zadržavanja domaćih životinja na cesti bez nadzora.

– Napominjemo da su vlasnici domaćih životinja (pasa, mačaka i drugih) dužni životinje držati pod nadzorom, odnosno držati ih u ograđenim dvorištima i poduzimati druge mjere da se bez nadzora ne zadržavaju na cestama – dodaju.

U slučaju naleta vozila na domaće životinje, u pravilu su odgovorni vlasnici domaćih životinja, te je, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, za vlasnika životinja propisana kazna od 300 kuna. (it)

Lani odstrijeljeno 39.778 veprova

Državni zavod za statistiku objavio je podatke o lovstvu u Hrvatskoj tijekom 2020. godine. Lani su u našoj zemlji bila 64.394 lovca, a ukupan broj lovaca u 2020. veći je za 3,2 %. Iste su godine odstrijeljena 63.432 komada divljači, a najviše divljih svinja, odnosno 39.778 komada. U 2020. odstrel jelena veći je za 8 %, s odstrijeljena gotovo 5654 grla, dok je kod srna odstrijeljeno 17.789 grla, što je povećanje od 6,6 %. Odstrel zečeva veći je za 8 %, dok je odstrel fazana veći za 3,4 % u odnosu na 2019. godinu. Odstrel divljih svinja u 2020. u odnosu na 2019. ostao je na približno istoj razini, dok je odstrel močvarica smanjen za 10 %. Odstrel ostale pernate divljači ostao je na prošlogodišnjoj razini.