Povežite se s nama

Kolumne

Otpad naš svagdašnji

Objavljeno:

- dana

Komentar

Komunalni otpad u Trogiru ovih su dana držali u kamionima, a zbog nemogućnosti zbrinjavanja smeća, u Makarskoj su u pomoć zvali i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zadrani nisu zadovoljni brzinom gradnje novog odlagališta, a Zagrepčani su svjesni da neće još dugo moći samo istovarivati otpad u Jakoševac.

Čelnici Koprivnice vode sudske sporove u vezi odlagališta Piškornica za čije prerastanje u regionalni centar će trebati čak 100 milijuna eura, a Slavonci se pribojavaju odštete od 80 milijuna kuna zbog nezakonitog raskida ugovora s konzorcijem koji je trebao trajno riješiti slavonski otpad…

U usporedbi s ovim, situacija u Varaždinu po pitanju gospodarenja otpadom danas izgleda – sjajna: novonastali otpad više se ne odlaže u Brezju, a i tamošnja piramida od bala trebala bi se riješiti zahvaljujući upravo raspisanom natječaju. Međutim, da je Varaždin našao ili je pred nalaskom primjerenih rješenja za svoj otpad, nešto je što se čini samo na prvi pogled. Ako se malo pozornije pogleda, vidi se da tu puno toga još ne valja, odnosno da rješenja i nisu tako blizu niti jeftina.

Tako dok se u koncesionaru za zbrinjavanje tekućeg otpada javno kunu da sve radi po zakonu, gotovo iz dana u dan otkriva se nova činjenica koja govori da nije ni izdaleka tako. I što onda radi? Valjda poneseni političkim i tko zna kojim još zaleđem pokušavaju relativizirati i minimizirati prekršaje uz istovremeno obrušavanje na one koji ukazuju na njihovo stvarno ponašanje. Žalosno i jadno, ali razumljivo jer se to tolerira i još javno potpomaže, prvenstveno od strane onih koji bi se prvi trebali zapitati što to zapravo radi s obzirom na to da je u pitanju zdravlje, ali i javni novac.

Ni rješenje za varaždinske bale neće biti tako skoro ni povoljno, kako se nekima čini.

Upitno je, primjerice, može li država sufinancirati prisilno uklanjanje bala budući da u inspekcijskom rješenju iz 2007., kao i u Zakonu o otpadu, jasno stoji da trošak prisilnog izvršenja snosi osoba kojoj je izvršenje naređeno. Uostalom, kakvo bi to bilo prisilno izvršenje koje (dijelom) plaća država, odnosno kakva bi se to poruka time poslala? Ostavljajte otpad gdje želite jer će na kraju to država riješiti i (djelomice) platiti?

No čak i da država sufinancira bale, već sada je jasno da novo rješenje neće biti ništa jeftinije od osporavanog, nego čak i skuplje jer je u međuvremenu porastao broj bala. A još nisu završili ni milijunski sporovi niti se zna tko će platiti sanaciju zagađenog tla! S obzirom na to, nuđeni kompromis s javnim suvlasništvom u MBO-u uistinu se olako odbacio.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje