TREĆA DOB

Godine zaista nisu važne! Toga su itekako svjesni Katica (90), Anđela (93), Štefica (82), Josip (83) te Jelica (66), korisnici Doma za starije i nemoćne osobe Varaždin koji su pobijedili brojne stereotipe o trećoj dobi.

Neki od njih suvereno vladaju Facebookom, Skypeom i Gmailom, a drugi za to nemaju vremena jer su prezauzeti ljubavnim šaputanjima.

Smijeh i energija

U Domu za starije i nemoćne gotovo svi imaju mobitel koji koriste uglavnom za pozive, a 90-godišnja Katica napominje da njoj ni pisanje poruka nije nikakav problem. – Pa kad ti imaš tanke prste! I ja bih voljela tipkati, ali moji prsti su malo deblji pa mi je problem pogoditi prave tipke i na kraju odustanem – dobacuje joj kroz smijeh 93-godišnja Anđela. Kad vidite nasmijana lica Katice i Anđele, njihov vedar pogled, smijeh i energiju koju šire, nikad ne biste pogodili da su one već prekoračile devedesetu. 

Te se dvije moderne bake znaju služiti i računalom. Naime, 2013. godine studenti FOI-ja u Domu su vodili informatičke tečajeve i tada su se i one naučile služiti računalom. – Na računalu znam svašta. Imam Gmail i Skype preko kojeg razgovaram s unukom koja je u Parizu – napominje Katica. 

Štefica (82) i Josip (83) zajedno žive 13 godina, a zajedno su došli i u Dom

Anđela pak računalo koristi za čitanje informativnih portala te da bi pogledala fotografije svog rodnog kraja, jer Jajce je daleko, a uspomene su još žive i bliske. A vještine 66-godišnje Jelice posramile bi i mnogo mlađe. – Ja sam u Dom došla sa svojim laptopom i sve sam sama naučila. Računalo koristim za dopisivanje, često s obitelji razgovaram preko Skypea, igram računalne igre, rješavam testove, čitam informativne portale, slušam klasičnu glazbu na YouTubeu, imam Gmail i Facebook profil – govori Jelica, dok ravnateljica Doma Tamara Ljubić kroz smijeh dobacuje: 

– I recite da smo Facebook prijateljice! Jelica ima i tablet i iPhone te voli među prvima imati baš sve novotarije.

Štefica i Josip iz Križevaca zajedno žive 13 godina. Nakon što su izgubili svoje prve supružnike i proveli niz godina u samoći, odlučili su si pružiti još jednu priliku za sreću i ljubav. Prije godinu dana zajedno su došli i u Dom. – Ljubav nema dobnih granica, a lakše je udvoje. Dobro se slažemo, lijepo nam je i volimo se. Ljubav se itekako može dogoditi i u kasnijim godinama. Cijeli smo se život mučili i radili, sad je došlo vrijeme da se opustimo i uživamo u godinama koje su nam preostale – naglašavaju supružnici, dok se svi ostali čudimo snažnim izjavama ljubavi i toplim pogledima. 

– A šta ću drugo kad je tak – smije se Štefica. Ostale sugovornice su već godinama udovice, neke i dulje od dva desetljeća. Uspomene na pokojne supružnike još su uvijek presnažne, a uz to se šale da ionako nemaju vremena za ljubav! – Znate kako sam se upoznala sa svojim suprugom? Pogodila me Amorova strelica! Moja teta i ja šetale smo Korzom, a ususret su nam dolazila dva muškarca, jedan od njih bio je on. Pogledali smo se, a kako smo se mimoišli, ja sam se okrenula za njim, a on za mnom. Nakon nekoliko dana prišao mi je i zakazao rendes – sa sjetom i smijehom prisjeća se Anđela. 

– Ja sam dobila ljubavno pismo koje je bilo dugačko jedan metar i namotano poput pergamenta. Pismo je bilo prelijepo napisano, ali nije bilo kemije s moje strane te se nisam udala za tog čovjeka – smije se Jelica.

Međunarodni dan starijih osoba, 1. listopada, u Domu za starije i nemoćne osobe Varaždin obilježen je kulturno-umjetničkim programom korisnika, a ove su godine u programu sudjelovali i gosti iz Caritasovog doma Sv. Ivan Krstitelj iz Ivanca. Svoj su dan proslavili pjesmom, plesom, recitacijama i smijehom.

– Treća životna dob nekim je ljudima jako teška jer odnos s obitelji nije u redu. Ima divne djece koja dolaze svakodnevno, pitaju za svoje roditelje, donose im voće… Sami lijekovi nisu dovoljni da bi stariji bili sretni. Posjetite svoju majku, svojeg oca, to je njima najjači lijek – ističe ravnateljica Tamara Ljubić. 

Najviše joj fali – pas!

Jelici (66) u Domu ipak nešto nedostaje. 25 je godina u Varaždinu imala salon za kućne ljubimce i velika je ljubiteljica životinja. Nekad je imala i konje, a miljenik njezinog pokojnog supruga, prelijepi lipicaner, često je ulazio i u dnevni boravak kuće u kojoj su živjeli. – U zapadnoj je Europi u 80 posto domova dozvoljeno da korisnici imaju kućne ljubimce, koji jako pomažu starijim ljudima. Mi u tome jako zaostajemo. Osobno bih manje bila za računalom, a više vremena provodila vani, šećući psa. Uvijek sam u kući imala najmanje četiri psa i to mi sad jako nedostaje – ističe Jelica.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović